Autor
Hajro Šabanadžović
Tijelo gori Uzburkano i uzbibano
Jagode u polju Rastanak
Behari mirišu Bolero
Indians blood river Bol
Melankolija Razumjevanje
proljećem slagala mi
nema bitno šta
oprost ne dobi
djetinji glupko
sada se kaje
evo jesen je
volim je
jabuke i kurške zriju
nema mojih trešanja
ni nje
sa njenih usana da ih berem
lutala sam dugo svetom tim,
nosio me vetar kao dim,
a'l na svakom putu mom,
ja sam znala gde je on.
sanjam,sanjam te uvek u poljima,
negde u zelenim travama,
vidim te kuco moja.
aa..ej,sanjam,sanjam te uvek u poljima
negde u zelenim travama
vidim te kuco moja.
lutala sama dugo svetom tim,
nekad sasvim sama, nekad s'njim
al’ na svakom putu tom,
ja sam znala de je on.
sanjam,sanjam te uvek u poljima,
negde u zelenim travama,
vidim te kuco moja.
aa..ej,sanjam,sanjam te uvek u poljima
negde u zelenim travama
vidim te kuco moja.
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana sum,
Ljeti vjecan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
Strah obracenika, molitve za spas.
Neka sikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.
Crne si kose rasplela
pošla si
a nisi ih peplom posula
Grudi si otkrila
pošla si
a nisi ih mlijekom orosila
Stegna si stiskala
pošla si
a nisi ih nikom dala
Nadom si me zaklela
pošla si
a meni si Krhku ružu darovala
Bolom si se okovala
pošla si
a tebe jedinu su meni oteli