Hajnrich Hajne – Azra / Kraj tanana šedrvana

 

Kraj tanana šedrvana

Gde žubori voda živa

Šetala se svakog dana,

Sultanova ćerka mila.

 

Svako veče jedno momče

dolazilo tu da šeta,

Kako vreme prolazilo;

Sve je bleđe, bleđe bilo.

 

Pitala ga jednog dana

Sultanova ćerka mila:

„Kazuj robe, odakle si,

iz plemena kojega si?“

 

„Ja se zovem El Muhamed

iz plemena starih Azra

Što za ljubav život gube

I umiru kada ljube.“

 

Ovdje uopšte nije putanje : Šta je starije kokoš ili jaje.

Ovdje je samo pitanje od koga je Hajnrich Hajne posudio stihove.

Kraj tanana šedrvana ili  arapska pjesma  čije su riječi poslužile i Hajneu i bosanskom narodnom pjevaču kao uzor.










												

Bleki – Dolazi proljeće





U danu punom ljubavi

snenih dodira bez riječi

rađaju se savršene slike

elegičnoih tonova

dušu boje emocijama

nostalgijom za nekim vremenima prošlim

što oplemenjuju dušu

i neumitno klize kroz dane

a ipak nose nadu

sve će biti isto

i kad ne bude mene









Ah, mnijem

sa one umilnije strane

oslobođen bolnog nedostajanja 

poput eha

poput sna

odjekivaće krajolikom

zaljubljeni šapat

samo nju 

za vike vikova

volio sam ja

jer iza svakog odlaska

Dolazi proljeće

*

Dolazi proljeće

Iz Dnevnika Yossamin

Na današnji dan 12. Oktobar / Studeni

Danas je  četvrtak 12. Oktobar / Listopad  2023.  godine  .

Po brojaču dana trebalo bi biti okruglo 285 dan. Laički gledano ,  do kraja godine bi trebalo da se šteli 80 nenametljivih  dana.

Kako se dani uštele, tako će i nama biti. recimo , nenametljivo.

Jal vako ‘ jal nako.

Jal berićetni, jal kokuzni.

Ipak po nekoj  logici    historije učiteljice života, više od polovina dunjaluka će biti totlani, ili kako mahalaši vole podcrtati frontalni kokuzi.

Ovo frontalni nam je nekako upečatljivije od totalni. To mu kao dođe da su kokuzi isprednjačili ispred  nekokuznjaka, što je u biti vrlo logično , ali  gledano sa humane strane , nekako nam se čini vrlo nehumano da kokuzaneri u nečemu prednjače , pogotovo u kokuzluku.

Vidjeće se na kraju balade , da u kokuzluku  uopšte nema nikakve, pa čak ni potske pravde,niti je ikad bilo. A demokratije pogotovu.

Tome nazoče dvi tri pučansko  narodne poslovice sročene u mahali:

-Demokrata potiče od demosa, kokuz iz kokuzluka.

-Sve demokrate lovom ponikoše i glasačima kokuzluk uvališe.

-Glaso ne glaso , ako nisi na listi ,izglaso si sebi kokuzluk.

-Kokuzluk vremenom postaje nasljedna osobina,zato se raja od pamtivjeka rijetko buni.

-Živ čovjek može sve, osim ako je kokuz.

Što bi poete rekle:

-Ko im kriv kad su kokuzi pod demokrati.

U porevodu:

-Kao kokuz natakeren  si i vako i nako. Pitajte neuke.

A danas se prepisuje:

539.-god.p.n.e. Veliki kralj iz iranske dinastije Ahemenida, vojskovođa, zakonodavac i osnivač Perzijskog Carstva Kir Veliki,   osvojio je drevni Babilon bez većeg otpora. Herodot objašnjava da su Perzijanci nasamarili Babilonce time što su preusmjerili tok Eufrata u susjedni kanal zbog čega je vodostaj rijeke pao na dovoljnu razinu da se perzijski vojnici koritom rijeke provuku ispod barijera u centar grada. Nedugo poslije Kir je osobno ušao u grad i zarobio Nabonida, poslijednjeg kralja Novobabilonskog carstva. Pod vladavinom Kira Velikog i kasnije Darija Velikog, Babilon je postao centar znanja i znanstvenog napretka, a babilonski znanstvenici uspostavili su temelje suvremene astronomije i matematike.

1492.-   Kristofor Kolumbo iskrcao na San Salvadoru u Bahamskom arhipelagu. U povijesti se ovaj datum bilježi kao otkriće Amerike. Koji je točno otok bio u pitanju danas nije poznato, ali zabilježeno je da su ga domoroci, a radilo se o plemenima Lucayan, Taíno tj. Arawak, zvali Guanahani. Zadržavši se na otoku desetak dana Kolumbo je otkrio da su stanovnici miroljubivi te je šestero njih odlučio povesti u Europu kako bi od njih ‘napravio kršćane’. Prije toga došao je do Kube gdje je uslijed nasukavanja morao napustiti brod Santa Maria, a nakon toga i do Haitija gdje je prije povratka u Španjolsku osnovao naselje La Navidad.

Zaborvaili su reći da se u historiji ovaj dan bilježi kao početak genocida i uništenje izvornih američkih domorodaca Indijanaca od strane arijevske rase , Zapadne Evrope.

1518.- Njemački vjerski reformator Martin Luther, optužen za jeres, odbio je da se odrekne svojih teza pred papskim izaslanikom, kardinalom Tommasom Cayetanom. Duboko pogođen trgovinom indulgencijama (papski oprost), Luther je 1517. na vrata crkve u Wittenbergu okačio svojih 95 teza o preuređenju Katoličke crkve i pozvao na javnu raspravu. Taj događaj smatra se početkom reformacije.

1692.-   Pismo koje je poslao guverner Massachusettsa William Phips, službeno je okončalo suđenje ‘vješticama’ iz Salema. Tijekom tog velikog procesa, koji se odvijao u nekoliko kolonijalnih gradića, uhićeno je i zatvoreno više od 150 ljudi, a još mnogo više je bilo pod sumnjom. Na kraju je svih 26 ljudi koji su prošli kroz gotovo kafkanijanski sudski proces osuđeno. Devetnaestoro njih, 14 žena i 5 muškaraca je obješeno, jedan je mučki ubijen u pokušaju iznuđivanja priznanja, a najmanje petero ih je ranije umrlo u zatvoru dok je ostale preživjele pomilovao guverner. Na to suđenje danas se gleda kao na živopisan primjer opasnosti vjerskog ekstremizma pomiješanog sa strahovladom određenih struktura vlasti u pokušaju potpune kontrole individualnih sloboda.

1810.-  Dan kada su se vjenčali bavarski princ Ludwig i saksonska princeza Theresa postao je događaj godine i vremenom se pretvorio u bavarske Oktobarske svečanosti piva i kobasica (Oktoberfest).

1822.- Brazil stekao nezavisnost od Portugala.

1897.- . U Beograd iz Beča prenijeti posmrtni ostaci Vuka Stefanovića Karadžića, reformatora srpskog jezika, i sahranjeni u porti Saborne crkve.

1901.- Američki predsjednik Theodore Roosevelt   službeno je preimenovao ‘Izvršnu rezidenciju’ u ‘Bijelu kuću’. Executive Residence je naziv najpoznatijeg, središnjeg dijela Bijele kuće koji se koristi i danas, a sastoji se od tri nadzemne i dvije podzemne etaže. Taj dio Bijele kuće građen je između 1792. i 1800. a kasnije je preuređivan između 1948. i 1952. Ostatak rezidencije predsjednika SAD-a sastoji se od Istočnog i Zapadnog krila pred kojima su Vrt ruža i Vrt Jacqueline Kennedy. Cijeli kompleks nalazi se na adresi 1600 Pennsylvania Avenue NW, Washington, a imanje je u vlasništvu službe nacionalnih parkova SAD-a, National Park Servicea, i dio je President's Parka.

1918.- Uz zvuke kompozicije “Marš na Drinu” u oslobođeni Niš u Prvom svetskom ratu umarširala je Drinska divizija srpske vojske.

1924.- Umro je francuski pisac Anatol Frans, jedan od velikana francuske književnosti s kraja XIX i početka XX veka, koji je za života dobio sve počasti kojima se jedan pisac može nadati. Bio je član Francuske akademije i dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1921. (“Zločin Silvestra Bonara”, “Pobuna anđela”, “Taida”, “Epikurov vrt”, “Ostrvo pingvina”).

1928.-  U dečjoj bolnici u Masačusetsu prvi put su na pacijentu obolelom od poliomielitisa primenjena “gvozdena pluća”.

Čelična pluća su uređaj za neinvazivnu mehaničku ventilaciju disajnih puteva

1934.- Jedanaestogodišnji Petar II Karađorđević proglašen je kraljem Jugoslavije, nakon što je 9. oktobra u atentatu u Marseju ubijen njegov otac kralj Aleksandar I. Vršenje kraljevske vlasti je u ime maloletnog kralja vršilo tročlano namesništvo – princ Pavle, dr Radenko Stanković i dr Ivo Perović. Prvi namesnik bio je Pavle Karađorđević.

1935.-  Rođen je italijanski operski pevač Lučano Pavaroti. Karijeru svetske operske zvezde počeo je 1961. ulogom Roberta u operi “Boemi” Đakoma Pučinija.

Luciano Pavarotti (Modena, Italija, 12. oktobar 1935. – Modena, 6. septembar 2007) je bio italijanski tenor. Pored José Carreras i Plácido Domingo pripadao je čuvenoj pjevačkoj trojci: “tri tenora”.

1942.- U bici na pacifičkom ostrvu Gvadalkanal Amerikanci su u Drugom svetskom ratu porazili Japance i zaustavili njihovo nadiranje ka Australiji.

1960.- Tokom debate o kolonijalizmu u Generalnoj skupštini UN, ljutiti sovjetski lider Nikita Hruščov skinuo je cipelu i tresnuo njome o sto nekoliko puta.

Srećom po njega , rusima su na putovanju u inostrantvu davali nove čarape, tako da nije bilo uobičajenih ruskih krompira.

1964.- U orbitu oko Zemlje lansiran je sovjetski vasionski brod “Vashod 1”, prva svemirska letilica sa višečlanom posadom.

Dok je bilo SSSR a Ameri im nisu mogli odbiti pera u vasionskim istraživanjima.Poslije se situacija izmjenila. Rusi kao nasljendici SSSR stagniraju.

1968.- Afrička država Ekvatorijalna Gvineja stekla je nezavisnost posle 190 godina španske kolonijalne uprave.

1968.- Predvođena pukovnikom Omarom Torihosom Ererom, Nacionalna garda Paname oborila je proameričkog predsednika Arnulfa Arijasa Madrida.

Par godina kasnije Erera je postao proamerički predsjednik.Vladao je 13 godina bez ikakve zvanične funkcije.Volio je svoje protivnike bacati iz helikoptera sa velike visine u okean.Ipak amerikanci su ga prodali Noriegi koji je bio njegov učenik i ovaj ga je ubio u avionskoj nesreći 1981.

1984.-Tokom godišnje konferencije Konzervativne partije u hotelu “Grand” u Brajtonu, u kojem je boravila Margaret Tačer, britanski premijer, eksplodirala je bomba koju su podmetnuli pripadnici IRE. Pet ljudi je poginulo, a 30 je ranjeno.

1990.- Ubice na motociklima u Kairu su ubili predsednika egipatskog parlamenta Rifata Mahdžuba i trojicu njegovih telohranitelja.

Normalno država nije pronašča motocikliste ,jer je potpis bio tipičnan za  tajne policije .

1992.- U Kairu je poginulo više od 550 ljudi u zemljotresu čiji je epicentar bio blizu velikih piramida u Gizi.

Teoretičari zavjere nisu primjetili nikakav NLO da se uzdigao iz piramida u tom periodu.

1996.- U 92. godini je umro francuski teniser Rene Lakost, poslednji od “četiri musketira” koji su dominirali svetskim tenisom dvadesetih godina XX veka. Osnivač je čuvene kompanije za proizvodnju sportske opreme.

1999.- UN su simbolično proglasile za šestomilijarditog stanovnika Zemlje bebu rođenu u Sarajevu. Majci novorođenog dečaka uručena je srebrna medalja mira UN.

1999.- Vojnim udarom vlast u Pakistanu preuzeo je general Pervez Mušaraf.

2001.- U požaru je izgorela Saborna crkva u Nišu, jedna od najvrednijih u Srbiji. Građena je od 1856. do 1872, a projekat je izradio najpoznatiji srpski arhitekta XIX veka Andrej Damjanović.

2001.- Nobelova nagrada za mir dodeljena je Ujedinjenim nacijama i generalnom sekretaru Kofi Ananu.

2002.- U bombaškom napadu na restoran i diskoteku na indonežanskom ostrvu Bali, poginule su 202 osobe, uglavnom strani turisti. Sud u Indoneziji osudio je na smrt glavne organizatore napada, članove ekstremne islamske grupe Džema islamija, za koju se osnovano sumnja da je povezana sa Al-Kaidom.

2003.- U 90. godini umro je Patrik Dalzel-Džob, bivši poručnik Britanske kraljevske mornarice, za koga se veruje da je bio inspiracija za lik tajnog agenta Džemsa Bonda.


												

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 08 29

Autor

Hajro Šabanadžović

Jezerce   Daleko je sunce

Jezerce                                                                                              Daleko je sunce

Sunce i Mjesec  Zaton

Sunce i mjesec                                                            Zaton

Lukobran  Kristalni izvor

Lukobran                                                                           Kristalni izvor

Sunce i njegova sjena   Nebo i livada

Sunce i njegova sjena                                                          Nebo i livade

Žuta livada  Vrt u zlaćanim bojama

Žuta livada                                                                       Vrt u zlaćanim bojama

Sunce i prozor     Blagorodni oblaci

Sunce i prozor                                                                    Blagorodni oblaci

Rabindrant Tagore – Bjegunica

Dodji, prolece,

smeh ljubavnice zemljin,

neka zakuca sreće šuma,

nestrpljivo da se izrazi!

Dodji u naletima nemira usred lišća

i cvijeća koje hita da  propupa

Kao sjajna pobuna, baci se u noć,

u tamu vode, iznad zemlje,

oglasi slobodu zarobljnih klica!

Kao smeh munje, krik oluje,

odjekni u bučnom gradu,

oslobodi riječ ugušenu,

napor koji je pao u letargiju,

osnaži našu borbu malaksalu,

budi pobednik smrti!

Sjećam se toga dana.

Pljusak je bjesnio, pa je utihnuo

i ponovo počeo, ćudljiv, s duvanjem vetra.

Uzeh svoje ćemane  za sviranje.

Ovlaš sam dodirivao žice;

nehotična muzika je pratila

ritam naleta vjetra i kiše.

Ona je bila krišom ostavila svoj posao,

zastala kod mojih vrata,

pobjegla, dvoumeci se.

Vratila se, ostala trenutak naslonjena na zid;

najzad je tiho ušla u sobu i sjela.

Pognute glave hitro okrece iglu u tišini.

Uskoro zaostaje, i ide da pogleda kroz prozor

drvored taman od kiše.

Jedan čas kišnog popodneva,

punog senki, pesme i tišine.

Ništa više.

Te noći ispjevao sam

jednu pesmu,

ali ti nisi bila tu.

Pronašao sam reci

koje sam uzalud tražio vazdan.

Jest, iz njedara noćne tišine

one su se slile u svirku,

dok su se zvezde palile

jedna za drugom

Ali ti nisi bila tu.

Hteo sam jutros

da ti pevam pesmu svoju:

ali iako nisam zaboravio melodiju,

buntovne reci mi izmicu

sada kad si kraj mene.

Zadrhtaću bez sumnje

ako se ikad budemo sreli

u drugome zivotu,

u svetlosti udaljenog sveta.

Zaustavljajući se,

prepoznaću tvoje oći,

tamne kao jutarnje zvezde,

i znacu da su pripadale

zaboravljenom sumraku

pređašnjeg života.

Reči ću:

čar tvoga  lica nije samo u njemu,

u nju se utkala zarka svetlost

moga pogleda pri susretu

koji se ne pamti,

i moja ljubav joj je dala

tajnu koja se izgubila.

Uvećala si me

svojom ljubavlju,

mene koji sam samo

jedan covjek između drugih,

koji plovi običnim tokom,

pokretan voljom

promjenljive milosti sveta.

Dala si mi mesto

tamo gde pesnici svih vremena

donose svoje darove,

gde ljubavnici u ime vječnog

pozdravljaju jedan drugoga kroz stoljeća.

Ljudi žurno prolaze ispred mene na trgu –

ne opažajuci kako je moje telo postalo

dragoceno od tvog milovanja,

ne znajuci da u sebi nosim tvoj poljubac

kao sto sunce nosi u svojoj lopti

vatru božanskog dodira,

kojom sija vječito.

Gazeći travu na stazi,začuh:

‘Poznaješ li me?’

Osvrnuh se, pogledah je i rekoh:

‘Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice’

Ona odgovori:

‘Ja sam prva velika tuga tvoje mladosti’.

Njene oci su blistale kao rosno jutro.

Pocutah trenutak, a zatim zapitah:

‘Jesi li iscrpla sav teret suza?’

Osmehnu se i ne odgovori.

Razumeh da je njen plac

imao vremena da nauči govor osmeha.

‘Nekada’,

prošapta ona,

‘govorio si da ćes uvek voleti svoju tugu’.

Zbunjen, rekoh:

‘Istina je, ali prošle su godine, i došao je zaborav’.

I uzimajući njenu ruku u svoju,

dodadoh:

‘ I ti si se promenila.

Nekadašnja bol postala je vedrina’.

Srećan sam što me ne gledaš

više sažaljivo.

Zlokobna car noći

i odjek mojih roječi

koje kazuju zbogom,

prestrašene od očajnog naglaska,

dovele su me do ivice plača.

Ali dan će se roditi,

moje srce će biti opet tvrdo,

i neće biti više vremena za suze.

Ko kaže da je zaborav nemoguć?

Samilosna smrt buja

u samom srcu života,

obuzdavajući njegovu ludu

želju za trajanjem.

Burno more na kraju otpočine

u svojoj pokretnoj kolevci;

šumski požar zaspi

u postelji od pepela.

Ti i ja se rastajemo,

i raskid će pokriti

živa trava i cvijeće nasmijano

na suncu.

Nazad na vrh Ići dole


												

Ljermontov – I pusto, i tužno

 

I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta.
Želje! Ta našto zaludne želje i nade?
A ljeta bježe – najbolja ljeta!

Ljubit – al koga? Privremeno – ne vrijedi truda,
a vječne ljubavi nema.
Pogledaš u se – prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nijema.

Strasti? – Uvijek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala.
A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
pusta je i glupa šala.