Zapis o Serjoži i Grlicama

 Iz Arhiva

Afroditina čarolija 

Afroditine čarolije

otmjenost-dardina

Otmjenost đardina

srebrena-mjesecina-nad-modro-zelenom-rijekom

Srebrena mjesečina nad Modro zelenom rijekom

djelic-krajolika-otrgnutog-iz-snova

Djelić krajolika otrgnutog iz snova

snovi-o-zeni

Snovi o ženi

nesalomljiva-krhka-ruza

Krhka ruža

Modra rijeka 1

Modra rijeka

grad čednosti

Grad čednosti

Bosna

Bosna zemlja Božije milosti

Akšam, umilno vrijeme kada dan više  nije dan, a noć još nije postala noć. Prospu se te boje po krajoliku, često vam se glavi zavrti misao da se to jesen kupa u zlaćanim rubinovim bojama, ali sjetite se da je ljubav pored vas. I znate da mora biti proljeće i ni jedan drugi stađun.

Nekako , baš u akšam su počinjala sva druženja u onim nevinim vremenima, kada smo bili anđeli koji su činili sretnim svoje ljube. Činili sretnim, nježili i sve do jedne unesrećili silinom ljubavi.

I uvijek , neizostavno,  smo pomišljali na Sergeja Aleksandrovića Jesenjina.

Mogli smo se družiti sa Serjožom. Nema veze , rodom sa sela , bio bi pravi konzilijaš, bjelavski mahalaš.

Malo bi se isticao među nama. On svjetlokos i nervičak; zagledan u horizonte revolucije koja je izdala narodne mase. Njega ubila.

Mi mutni i bez srkleta; zagledani u čarobne žene koje koje ćemo izdati. Ne sada , već jednog dana.

Mahalski rečeno: sad pa sad.

Ali, i on i mi smo bili zaljubljeni u ljubav, žene  i domovinu.

Snene žene u akšam bile su samo početak snoviđenja koje traje čitav život.

Njemu je bijeli veo ljubav odnjeo. Izdražao bi to on. I prebolio smrt Dankanove. Da ju je doživio.  Imao je još mnogo ljubavi u sebi,  za sve one žene prekrivrene velovima raznobojnih čarolija.

Taman što je krenuo u novi juriš. dežurni žbiri revolucije ga preklaše; od uha do uha. Istina je, revolucija ubija i guta svoju čedno djecu.

I još mu namjestiše tri samubistva u nizu i jedno neuspjelo, u pokušaju. Bila je prava revolucionarna redaljka od samoubistava.

E, naš dobrii , naivni Sergej Aleksandrovićč Jesenjin. Nisi znao da nikad nije vrijeme za nove revolucije. Ni za ljubav, dok ona traje. Ne da zvijer narodu da ljubav slavi.

Često smo mislili na tebe i na neke koji su na naša druženja odocnili ili nikad nisu stigli. A opet sve smo ih naše đardine pozivali i sakupljali

Neka oprostićemo.

I grlicama našim. I bjegovima. Njihovim i našim.

Boli nas,manje druženja manje pjesama o ljubavi i milosnicama našim.Mnaje iskonskih dodira.

Svi ste nam  oporučili toliko lijepih stihova i uspomena ljubavnih.

Ko nije priočitao tvoju Anu Sneginu, taj nije spoznao ljepotu stiha.

Mi smo tvoja dva stiha stavili u našu Bajku o Gradu čednosti.

“Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.”

Ipak shvatili smo grešku  ,jer i ti si se ispravio (na kraju i mi):

Tih godina smo mi sve voljeli

a Bogami su i one voljele nas.

U ime ljubavi tvoje, Dankanove , Ane Snjegine  i naših ljubavi zamišljamo kako svaku veče:

Akšam polako pada

u srcima našim nada

ljubav i radost se budi

a  muziku snovima sudi.

Tako vam je Mile moje.

Bez vas života nije nikada bilo.

A noćas …

A noćas  ako ona sluša

nek ćuti bol …

Sergej Aleksandrović Jesenjin – Sjećanje

3.oktobra 1895.godine rodio se Sergej Aleksandrović Jesenjin.Da je kojim slučajem živ imao bi hejbet godina.Recimo 128., a Isidora Dankan okruglo 146.Kaži dohakalo im ono gdje su najtanji.Vrat.

I još  nam kažu  – godine čine razliku.

Aha!

U glavama neukih , koji život vlastiti ne znaju proživjeti. A o drugim životima brige brinu.

Tim,suhim i sažetim  riječima, prosto priširene rečenice , istrghnutim iz hronike prepisivača, smo ispratili pjesnika u rubrici na današnji dan. Malo smo se trudili izbjeći stereotipe,pa nešto preinačili i dodali.

Onda se sjetismo da Jesenjin  jedan od navjećih  poeta svjetske poezije i da zaslužuje više od hronološke zabilješke.Izvukosmo iz naše sehare neke  zabilješke,upotpunismo ih činjenicama i evo ih pred vama.

Kažu da smo neki naopaki,pomalo lujke i luke, ali i  skeptični ljudi.

Skoro nikad  ne počinjemo iz početka,nego sa kraja ili bar  iz sredine.

Ili pričamo okolo kere pa na mala vrata.

Imamo dobar razlog.

O drugima sudima po sebi. A to nikako nije dobro.

Kada nešto čitamo,ako nam početak bude dosadan,mi to batalimo.

Po zakonu poetike i tragike u srednjem dijelu se stvar zakuhava i na kraju manje ili više urnebesno okončava.

Pred kraj života Jesenjin se nekako ubrazo.Poezija  je bljeskala iz svake pore njegovog tijela.Stihovi su letjeli. Poeta se bojao da mu koji stih  ne promakne  ili pobjegne.

„Ne mogu ih zaustaviti;oni su kao navijeni stroj.“

Njegovo vično pero ih je ipak moglo kontrolisati i popisati.

Na Kavkazu ljeta 1984. izbacio je sve što mu je pritiskalo dušu.Iz dubine duše je izronila Ana Snjegina krasotica,ne  jedna,ne dvije , već više grlica njegove mladosti.

Autobiografska ispovjest,mladalačke  opijenosti snježnog daha.Ljubav i čežnja pretočena u testament  dešavanja u pjesnikovom o rodnom krajoliku 1918. godine.

Koliko je taj čovjek ljubavi imao.Koliko je zanosa u sve unosio.On se davao i davao.Od srca davao.Nije znao drugačije.

Mnogo je to davanja.

Da li ga je to iscrpilo?

Većina u  Sneguljici prepoznaje Lidiju Kašinu, majki dvoje djece, starijoj od Jesenjina devet godina.

Zar je to ljubavi bitno.Ona je bila aristokrat,spahinica ,on seljak .

Nemoguća kombinacija.Pa šta?

Zrela žena unosi u dušu golobradog seljačića  , nemir,nadu,putenost i glad za ljubavlju.

To je sasvim dovoljno da poteče vrelo najiskrenijih i najljepših ljubavnih stihova  ovog dunjaluka.

Kada Jesenjin pjeva Ani Snjeginoj ,on joj daje lik Ane Sardanovske svoje prve ljubavi.Ona se pojavila iznenada.Nenajavljena banula u sjećanja,u taj san, ta „djevojka u bijelom“,dok je gledao prostranu baštu, koja se bojila mirisima  procvalog jorgovana i klepetavim trošnim vratima:.

“Nekad sam kraj tih vratnica dvojni’

ima šesnaest godina, pre…

i devojka je – drug nerazdvojni,

rekla mi tiho i nežno: “Ne!.”

Revolucija guta svoje sinove,ali i ljubavi.Nema u njoj nimalu mjesta za osjećanja.

Lidija mora da ode.Sreća ostala je živa i povela djecu na mrski zapad u London.

Tu su još i sestra i majka.

U mladosti ,on je nesretan jer:

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

Oh- my Lord

Oh- my Lord

U poemi su konkretni muških likovi  izostali,samo neka bezoblična masa, družbaja djelatnika revolucije.

U Jesenjinovoj   poeziji   konkretne likove imaju revolucija, žene, ljubav, ruska prostranstva i damari.

Serjoža nije imao mnogo vremena za ljubavnu poetiku.On je ljubav je živio.A riječi poklanjao  ljubavnici,sovjetskoj i revoluciji.Zato je njegov opus ljubavne poezije malo tanji.Ali je toliko ubjedljiv i uznosit da ostvaruje ono što je malo kome uspijevalo.

Čovjek je imao damare i dert.

Usadile mu ga žene.On nije mogao disati bez žena.Avanture i žene.

I brak sa Zinaidom Nikolajevnom Rajh, sa kojom je imao ćerku Tatjanu i sina Konstantina.

No,ko će sputati poetu kjoji juri pravu ljubav i snove.

1921.-je u Jesenjinov svijet silovito banula Dankanova.

Isidora .Mistična plesačica.Velovi orijenta su strasnu Irkinju i  raskalašnu Amerikanku  pretvarali u  Orijentalku.Sirtaki je činio Grkinjom.Daire su je učinile Jermenkom.Kastanjete španskom cigankom.

Tako su je prikazivali.Malo ko pominje užasni,nemjerljivi  bol kojim je bila okovana.

Njena sedmogodišnja kćer i četvorogodišnji sin su se udavili u Seni. Istog dana, istog trena,hladna bujica im je pomogla da se uznersu.

Rodila je još jedno djete , ali je beba umrla neposredno posle rođenja.

Nikada se nije oporavila od gubitka dece.

“Liječila” se ljubavnicima, koji su bili samo uvertira za životnu ljubav sa Jesenjinom.

Hroničari bilježe samno ples,ljubavnike i šal koji se omotao oko labuđeg vrata,dvije godine po Jesenjinovoj smrti.

On je začaran, gledao  u nju kao u čudo,proviđenje. Strast kojom je oblikovala ples,pokret koji je dočaravao maglice,velovi koje su  nosili anđeli,dodatno ga je  sluđivala.Nije imao izbora.Beznadežno se zaljubio.

Jesenjin je Isidoru  učinio Rabinuškom i Kalinom. Ona njega anđelom i đavolom.Sagorjevali su i poput feniksa se rađali.Bio je to vrijeme strasti,kada se sve preokrenuli.Ruska stepa je to.Ona ponekad izluđuje i nosi u neke druge dimenzije.

Lutali su Podmoskovljem u prozračne lejtne vječeri ,kada se zvijezde spuštaju i miluju zaljubljenu djecu.Svi zaljubljeni su djeca.

Otkravilo se Isidorino   srce i ona koja je „rođena za ljubav“ ,shvata da  “najveća stvar u životu je – ljubav”.

Ona je imala 44 ,on 26 godina.Pa šta?Jedno punoljetstvo razlike i nije neki takarli vakat.

Ljubav ne zna računati,pa zato je nije briga za godine.

Mi smo ubjeđeni,mi čvrsto vjerujemo da je revolucija dala zapret toj ljubavi i oni se dvije godine kasnije rastaju.

Godinu dana poslije skršene ljubavi ,on je već malo umoran i odlazi majci na selo.

Budan sniva okosnicu poeme i njene najljepše stranice  .Magličasti susret sa  Lidijom Kašinom , u čednom liku Ane Snjegine. Na nježnim prtinama starih zanosa,leluja  veče  i to dira njihove duše…

Ti Jesenjinovi stihovi, nadahnuti Nebeskom milošću, su najljepši u njegovoj nevelikoj ljubavnoj lirici.Teško da se mogu pronaći slični.

Mladalačka  uzdrhtalost pred novo viđenje voljene žene,gubitak daha ,zamagljen pogled, radost njihovih bestežinskih  sjećanja, lepršaju papirom.

Bolne ispovijesti o neveselim životnim putevima sjetni su i pomalo bole.

Njeni prekori što on propada tako rano

“za vaše pijane skandale,

cela zemlja to gotovo zna”

bole manje nego njegovo suosjećanje da joj je revolucija uzela gotovo sve što je imala.

U steže se da joj kaže i njega.Mi znamo da se podrazumjeva.

Njihov rastanak je  čežnja i zov daleke  ljubavi kad je ;

“dodirivao i rukavice i šal njen…” i kada je njegovo srce pjevalo.

Zbog toga se on predomislio i zajključuje:

„Tih godina smo voljeli sve

a Bogami su i one voljele nas“

1925.-revolucija Jesenjina ženi sa Sofijom Andrejevnom Tolstoj, unukom ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja.Revolucija želi potonmstvo velikana pisane riječi.

Čini se da je za Jesenjina sve kasno.Ali vrelo poezije ne presušuje,već se pojačava.

U to  vrijeme ga  liječe od alkoholizma.Lijekovi ,lijekovi Staljina i Staljinove „revolucije“.On se sve manje sviđa revoluciji.On je sada za nju pijanica,skitnica i probisvejt.

Njegova životna ljubavnica ga sve više vara.Izgubila je čednost kojom je on obasuo.

„Revolucija“  ga sve više stišće.

On je u zamci.Nema izlaza.Nema bijega.Sva vrata su zatvorena.

U ponoć izmeću 27. i  28. Decembra izvršio je trostruko samoubistvo; presijecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja.Četvrto samoubistvo,prerezan grkljan su nadležni prešutjeli iz „pijeteta“ prema pjesniku revolucije.

U smrti je bio nedosljedan.Nije ponio šibicu da napravi vatromet.

To bi bilo poetičnije.

Tri samoubistva,jedno prešućeno i nimalo poetska.

Prilog za doktorat sa mnogo nesuvislosti.

Mnogo je to temeljitog posla za jednog „mentalno oboljelog“ i „pijanicu“.Garantujemo da mu je „revolucija“  pomogla, malo više nego što treba,da se preseli tamo odakle joj neće riječima kvariti harmoniju.

Poslijednja pjesma je u nedostatku tinte  ispisana venskom krvlju:

“Do viđenja

Do viđenja, dragi, do viđenja;

ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.

Urečen rastanak bez našeg htijenja

obećava i sastanak, zar ne?

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,

nemoj da ti bol obrve povije –

umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,

al ni živjeti baš nije novije.”

Nažalost svi su ga prijatelji izdali i oblatili.

„Morali su“ ,majka revolucija naložila.

Mi ga nikad ne bi izdali.

Nas su učili   žena je da se ljubi .

Domovina i  prijetelji  se ne izdaju.

Umro je  ( nestali su ga ) 28.Decembra / Prosinca 1925. , haman je zakoračio preko tridesete godine.

Tatjana Lukić – Nevrijeme

 

Nejakim rukama mamismo

ptice na tlo

 

ali otkud danas zaprijetiše

davni grijesi

slutnjom nepogode

 

zna li grom šta čini

dok korak nam presijecaži pogled u nigdinu uprt

siječe plamen maš?

 

skončati put

nije mudra kazna!

 

na ovu bezumnost

mašit će se žezla

i zavitlat bijesnožvišnji gromovnik:

 

zloće putem potjerati

na put prisiliti!

 

liže vatra staze razastrte

 

nema ptica

nad glavama kruga niotkud

 

u razroka sveca na raskršću

prerušen grom






												

Jesenjin – Hajde ljubi me

 

Hajde, ljubi me, ma i kradom,
Sve do krvi, de, da grcam.
Ne slaže se s voljom hladnom
Vreli nemir moga srca.

Prevrnute čaše, redom,
Sred veselih nisu za nas.
Jer, znaj draga, samo jednom
Na zemlji se živi danas!

Gledaj mirno, kao u dan,
S maglom sivom pogled združi –
Mesec, kao žuti gavran,
Iznad zemlje sada kruži.

Hajde ljubi – hoću tako.
Trula je sad moja sreća.
Gledaj tog što kruži kako
I smrt moju već oseća.

Malaksava snaga pusta!
Umirem – već korak gubim!
Sve do kraja draga usta
Eh, hteo bih ja da ljubim.

I san plavi nek me sretne,
Smutnje moje nek prohuje,
U šapatu trešnje cvetne
„Ja sam tvoja“ – nek se čuje.

I nek čaša piće sveto
Prospe preko dana sivih –
Pij i pevaj, mila: eto,
Jedanput se samo živi!










												

Pablo Neruda – Lagano umire

Lagano umire onaj koji ne putuje,

onaj koji ne cita,

onaj koji ne sluša muziku,

onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,

onaj koji ne prihvaca pomoc.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,

postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,onaj koji ne mijenja rutinu,

onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju,

onaj koji ne prica sa ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;

onih koje daju sjaj u ocima i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,

onaj koji se ne želi odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima;

onaj koji si nece dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta…….

Živi danas, ucini danas, riskiraj danas!

Ne dozvoli lagano umiranje!

Ne zaboravi biti sretan!

Slovo o molitvi / Igrokaz na dan 03.Oktobar/ Listopad

 

Danas je utorak , 3. oktobar/listopad, ljeta 2023.

Nanizali smo nisku od 275. dana. Do kraja godine ostalo je još 90 dana.

Ravno tri niske brojanice. Dovoljno vremena da se čovjek posveti molitvi. A mi napišemo:

 

Slovo o molitvi

 

Molitva je ona jedina obaveznost koju trebamo raditi svakog dana.
Neizostavno i bez razmišljanja.

Ljudi su neuki i griješe.

Misle da je molitva izmišljena da se klanjaju Bogu Jedinom.

A nije tako.

Milostivom nije do toga da mu se ljudi klanjaju reda radi ili zato što im je to rečeno.

 

On je molitvu izmislio radi ljudi i njihove dobrobiti.

 

Vrijeme posvećeno molitvi je najduhovnije i najplemenitije u ljudskom životu.

Sama pomisao na Stvoritelja odaganava sve strahove i neprijatna osjećanja.

Vrijeme molitve je vrijeme odsustva zla u ljudskoj duši.

Ona postaje čistija i uzvišenija.

Dostojna svoga Gospoda i njegovom nauka.

Duboka molitva, u osami, daleko od prisustva bilo kakvih posrednika , čine čovjeka primječivijim za Milost i Ljubav Božiju.

Obuhvaćena  uzvišenim osjećanjima ljudska duša razmišlja o neizmjernosti  Božije dobrote, strpljivosti i oprostu. I uvijek zanijemi od veličanstvenosti Božijeg stvaranja.

Tada se javlja težnja da se učini sve što je  u čoviječijoj moći, da se isprave greške i grešnost svede na minimum. Da se dobrota , razumjevanje i oprost podari svijetu. Da se čini dobro i sije ljubav i milost. Da se oprosti sestri ili bratu koji greše.

Rekoše,:

Ljudski je griješiti, Božanski je praštati. I uzvišeno.

Jer život je jako kratak. Često prekratak. Ljudi su smrtniji nego to misle. A nose teška bremena na svojim leđima. Molitva im pomaže da bar neko vrijeme budu ljudi.

No čovjek je satkan od žurbe. Ili nema vremena za molitvu ili vrlo brzo zaboravi njene blagodati. ( Naći će te da su žene postojanije i predanije molitvi.)

Zato je učestalost molitve jako poželjna. Više  se vremena posvećuje okrenutosti dobroti i milosti , uzvišenim stvarima. Manje je vremena za zlo i smutnje. A molitva i  milodarja koje ona nosi su  jako potrebni u ovim nestalnim i surovim vremenima. U vremenima kada čovjek sve manje zna i osjeća drugog čovjeka.

Zato vas molimo , zaviriti u svoje duše, pronađite preostala zrnca ljepote , okrenite se Nebu i zamolite Boga Jedinog za oprost.

Oprosti će vam se grijesi vaši , da bi vi drugima Božjom milošću mogli da oprostiti.

Hvaljen  je Gospod , za vijek vjekova.

Amin.

Alelujah.

 


												

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

Sunshine  Ples šumskog cvijeća

Sunshine                                                                                               Ples šumskog cvijeća

Muzika samo za nas  Vatreni tango

Muzika samo za nas                                                                   Vatreni tango

Sunčeva idila  Krasan dan

Sunčeva idila                                                                Krasan dan

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

Žena

Poklon Neba  Varljivo sunce

Poklon neba                                                                               Varljivo sunce

Brežuljak želja  Misterija

Brežuljak želja                                                                Misterija

Veseli oblaci   Purpurno sunce

Veseli oblaci                                                                        Purpurno sunce

Praskozorje   Srce duginih boja

Praskozorje                                                                                Srce duginih boja

Torzo    Nježna svjetlost

Torzo                                                                                       Nježna svjetlost

Pogled Djevojke sa francuskom kapom   Začarani krug

Pogled djevojke sa francuskom kapom                                  Začarani krug

Grlica bijela   Drvo života

Grlica bijela                                                                       Drvo života

Plavetna svjetlost     Ona sa cvijećem u kosi

Plavetna svjetlost                                                         Ona sa cvijećem u kosi

Razigrani krajolik  Plavetna oda ljiljanima od zlata

Razigrani krajolik                                                          Plavetna oda ljiljanima od zlata

Akt   Život je opsjena

Akt                                                                                           Život je opsjena

Čitav život moj  Nevjerica

Čitav život moj                                                                  Nevjerica

Stablo  Svilen dan

Stablo                                                                               Svileni dan