Tatjana Lukić – Nevrijeme

 

Nejakim rukama mamismo

ptice na tlo

 

ali otkud danas zaprijetiše

davni grijesi

slutnjom nepogode

 

zna li grom šta čini

dok korak nam presijecaži pogled u nigdinu uprt

siječe plamen maš?

 

skončati put

nije mudra kazna!

 

na ovu bezumnost

mašit će se žezla

i zavitlat bijesnožvišnji gromovnik:

 

zloće putem potjerati

na put prisiliti!

 

liže vatra staze razastrte

 

nema ptica

nad glavama kruga niotkud

 

u razroka sveca na raskršću

prerušen grom






											
Bookmark the permalink.

Komentariši