Autor
Hajro Šabanadžović
Veče u plavom
Plavetni val Zaleđeni šardin
Noćne iskrice Nebeska prostranstva
Pahulje noćnog neba Plava bajka
Studena plavet Nevinost
Ja konj Savršen snježni dan
Mjesečeva bajka Bonaca
Noćni svod Ponoćna Modra rijeka
Plavetni beskraj Plavetna dama sa šeširom širokog oboda
Ah ta plavet Ledeno plavetnilo
Plavetni san Plavetni đardin
Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi
Ako si noć,ja biti ću zora
i bljesak svjetlosti u rosi
Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma
Ako si izvor,i ja ću biti
u živoj stjeni bistra česma..
Molitva
Čarolija
Vjernost MBS
Zvjezdice u violetnom beskraju
**
ako te žena kamenom
krivac si
ti nju ljubavlju
možda se iskupiš
tada pospi latice ruža
mirisom njenih snova
obasjaj nježnošću
uzdrhtalost njenih skuta
položi usne
na krstalne grudi
iskrama njenih nadanja
pleši opet si tu
vidjećeš vjerovanje
u očima djetinjim
boje nevinosti
orošenih kapljicama nade
I danas pada snijeg
u srcu mome
Malena moja
tada sam kao i uvijek sjetan
jer jedno prelijepo davno bjelasanje
mi tebe odnese
jednu mladost plavetnu
i nježnu
koja me i sada boli
i blista
kao šareni proljetni dan
behara i milosti pun
savršeni snježni dan
koji zauvijek
muziku
slike
i ljubav
u sebi nosi
i onda ne budi tužan dok zboriš
hvala ti ljubavi moja Malena
život je prelijep
Koraci tvoji, kad se rode
iz moje cutnje, sveti, sneni,
i postelji moga bdenja hode
zanemeli svjedoci zaledjeni
kako su blagi, suzdrzani,
o, cisto bice, senko draga!
sve sto me slutnjom hrani
nose mi tvoja stopala naga!
Ako usnama iz daleka
poljupca okrepu i spokoj
vec spremas bicu sto te ceka
u mojoj ćežnji dubokoj –
zastani, preslatko stvorenje
sto i postojis i ne postojis,
ne hitaj s neznim ispunjenjem
ka onom ciju sreću pojis,
Jer ja sve ovo vreme dugo
ziveh od toga sto te cekah,
i srce mi ne bese drugo
osim koraka tvojih jeka.
prevod hb
Danas je Ponedeljak 30. Avgust / Kolovoz. 2021.godine koju iz neutvrđenih razloga prozvaše nova erai ko đoja počeše , pik isponove da broje godine.
Ako kažemo da je ovo 242 dan ove godine , a da je preostalo je ciglih 123 dana, vi ćete pomisliti da smo dobri u računici.
Mere bit da bidne, ali ovo smo , priznajemo , prepisali od prepisivača, a ovi od onih nekih drugih prepisivača. I tako čitava ljudska historija se svodi na prepisivanje prepisivača od prepisivača do prepisivača.
Sistem Buve i Pekiše. sistematsko prepisivanje.
Joj, još samo jedan dan i godina će ući u poslijednju trećinu. ima hejbet vremena za višemilionskesmrtonosne bodičeke . Nismo zloslutnici . Tako zapisano u danima. Mi samo nagovještavamo , neznajuć ni ko , ni kako , ni kada.
Svake četvrte godine se ona može podjeliti na tri jednakoravna dijela. Bolje rečeno jednakopravna djela. Jedino kod godine i dana, jednom u četiri godine vlada ravnopravnost u parnom pogledu.
Isti broj dana ,sati , sekundi i pod sekundi.
Uskoro , još koliko sutra eto jeseni,.
A onda , kad se u neko dobra probudimo ,nekog slijedećeg jutra eto nam u pohode i zime.
Pa onda istog trena nema više ove 2021. godine. U njoj do sada ( da ne ureknemo) nije bilo prevelikog gibanja ka Zlu. Osim tamo gdje zlo , voljoim cionista,SAD i Vatikana permanentno caruje.
Što bi poete rekle:
-Možda se zlo neupitano i neusmjereno vrati na svoje izvore.
U prevodu:
-Zlu nikad nije vjerovati.
Autor
Hajro Šabanadžović
Zastrašujući val Violetno drvo
Zeleni grm Predvečerje nad gradinom
Izlet Plamičci
Autor
Hajro Šabanadžović
Sivilo i nedogled Nijanse nježnosti
Rose i plavo Detalj sa jezera
Cvijetna plavet Lebdeći cvjetovi
Autor
Hajro Šabanadžović
Olujna prašina Krhka ruža sniva
Hrišćanstvo na stranputici Jesen na dolasku
Grm svijetlećih ruža Gore i dolje
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si reči melanholija.
Sviđas mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiricu u gukanju.
I čujes me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe s tvojom šutnjom
jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvezdana.
Šutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđas mi se kad šutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije tačno.