Koraci tvoji, kad se rode
iz moje cutnje, sveti, sneni,
i postelji moga bdenja hode
zanemeli svjedoci zaledjeni
kako su blagi, suzdrzani,
o, cisto bice, senko draga!
sve sto me slutnjom hrani
nose mi tvoja stopala naga!
Ako usnama iz daleka
poljupca okrepu i spokoj
vec spremas bicu sto te ceka
u mojoj ćežnji dubokoj –
zastani, preslatko stvorenje
sto i postojis i ne postojis,
ne hitaj s neznim ispunjenjem
ka onom ciju sreću pojis,
Jer ja sve ovo vreme dugo
ziveh od toga sto te cekah,
i srce mi ne bese drugo
osim koraka tvojih jeka.
prevod hb