Umoran od samoće
Sjedeći na kraju snova
Nađoh ružu crvenu
Na blatnjavomn putu
Iscrpljenu
Malo usahlu
Podižem je
Osjećam njene mirise
Zaboravljene
Možda je ta ruža
Iz krvi vjere u ljubav
Tananog bića
Rođena
Prezrena
U ime sjaja
Na prljavu kaldrmu
Bačena
Prigrlih je srcu
Trn ga ubode
skrši i nabode
krv se svije
ljubavnika
nježno obgrli
milovanje pruži
bol se divna javi
umilna i snena
vječna i tužna
srce procvili
Pjesmu srce treperi
Pjesmu drhtavu
Pjesmu zapjeva
Pjesmu tihu
Pjesmu nježnu
Pjesmu iskrenu
Pjesmu neispjevanu
Pjesmu ljubavnu
Pjesma radosti
Muzikom ljubavi
Ružu obgrli
Rumenu
Štapićem čarobnim
U pupoljak pretvori
Iz pupoljka djevojčica
Prozbori
Da je od mene
Moje ljubavi
Za mene
Za ljubav moju
Nakada davno rođena
i na blatnjavi put
ispored mene bačena
da joj pripadam
Kisa lije hladno mi je
od sjecanja se ne grije
stigao sam na kraj svijeta
davno bila dvadeseta
Godine sam nanizao
kolajnu sam tebi dao
pa te ljubav moja krasi
i cuva te gdje si da si
Ref. 2x
Rijeke tiho teku
uspomenu neku
jos mi nose na tebe
a ja ostario
tebe prebolio
nisam duso nikada
Kada mladost tiho ode
kao oblak iznad vode
necu zalit’ svega blaga
da te opet vidim draga
Ref. 2x
**
Božija milost / Božije blagodati
Tirkizno talasamke / Veloviti dan
Tirkizni snovi / Ona je osvit
**
Princezo
Ti si dijete i pri tom ne mislim na godine.
Velika , malena mazna djevojčica.
Sada ću opet , po ko zna koji put ,nabaciti malo narcizma i reći da jako dugo slikam, i skoro isto toliko pišem.
Neki kaže da nisam rđav.Egoizam mi brani da razmišljam o onim neukim , koji drugačije misle.
Poenta ove konstatacije je u tome, da sam slikajući i pišući , odavno naučio razlikovati i odvajati lijepo i ružno.
Vremenom , ružno sam odstranjivao i zaboravljao , a ljepotu sam opažao u svim njenim valerima i prigrlio.
Kada te sudba, mojojm sretnom zvijezdom , dovela u okrilje moga djetinjeg srca ,
Pomislih,
evo još jedne prelijepe djevojčice.
Ali to meni ne bješe ništa novo.
Nekako normalno je ,
što sam tokom života upoznao mnogo prelijepih djevojčica.
Svaki novi dodir me uvijek radovao , ali i rastuživao.
Radovao zbog dodira, bliskosti i nježnosti,
ali nad radost bi se nadvila tužna sjena – neminovnost rastanka .
Malena ,
Ti si od onih posebnih djevojčica,
kojima je sudba podarila izgled i čednost anđela.
Svakim našim dodirom , svakom tvojom slikom ili rječju ,
otkrivam ljepotu i krhkost djevojčice ,
koja se morala naučiti izboriti sa sivilom i vulgarnošću okruženja.
Nekad kasnim eonima.
Nekad stignem na vrijeme .
Nekad samo sklopim oči i uživam.
I uvijek, bez izuzetka bivam nagrađen ,
time što se osjećam užvišeno dok gledam oči boje sna i osjećam dodir anđela.
Sretna mi bila , ljepoto Mila.
341 noć ovog lijepog lita odlepršalo.
Tek tako.
Nismo ni opazili.
Imali preča posla.
Trebalo je posteljinu ravnat.Ono , sa jstucima i dušecima raditi.Narod to kaže jastučiti i dušečiti.
Ali smo opazili da mnogi insani nedostaju.
Noći će se garant vratiti , dogodine.
Inasani jok.
Pošteno?
Tko da zna?
Kom si kom sa.
Joj , postali smo kako se ono kaže poljigljote.
Jesmo vas prešli.
Znamo kako se kaže. Samo mahalaši uvijek ostaju mahalaši.
Što bi filjozofi rekel – persistiraju.
To im u krvi.
Lijepa je ta riječ.
Persistiraju.
Čista filozofija i logika. A bome i usud đardina, oliti umjeća življenja..
Pogledajmo je i dobro otvorite oči.
Nemojte nas unaprijed pitati :
Koga?
Ili
Čega?
To su pitalice za padeže.
Ta riječ neizmjernom poetikom obojena .
Sadrži slogove / kovanice ( ne novčane blentovije jadne ) : per – sis (t)i i raj.
Eto , ne rekosmo li da smo pametni.
Izmisli smo novu riječ :
Persisiraj.
Ono “t” nam se učinilo malo pregrubo, pa ga nogirali.
T kao tup , top , takar, tandar, …Nije bitno.
Možemo ponekad ono drugo „ i „ preničati i zamjeniti. Ubaciti nešto drugo .
Dodati , zatvoreni, poluotvoreni ili zatvoreni.
Samoglasnik, dakako.
Svašta , nalet vas bilo, šta vam hudim neće pasti na pamet.
Još da ste skontali da je ono per na latinskom i da mu dođe ko melem na ranu?
I milina kad se uklopi sa nastvakom.
Joj , lipo nam je , ne da nam se buditi.
Milina , e pa to vam je.
Hvala vam ,mile na blagodarjima kojima nas svakodnevno obasipate.
Autor
Hajro Šabanadžović
Usplahirenost
Kapljice sunca i mjeseca
Snoviđenje
Đardinske suze
Raspjevani đardin
Poderano jedro
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
Miris jeseni u tebi oplakuje
moje snove kišom rušene
na uglu iznad pješčanog sata
vrijeme je zastalo
Do kraja godine je ostao još nekoliko noći ,
koje treba milinom okupati i bome predeverati.
Mnoge su na izmaku snage.
Jazuk ,dabome. Budite pažljivi.
Noći su prelijepe kao đardini naši. A naš život su te rajske bašte .
U njima se ništa ne mjenja.
Ni mirisi , ni sjaj , ni ljepota , ni blagorodnost.
Pa hajd’ ne sanjaj i ne voli tu milost i sveobuhvatnu milinu.
Danas nismo zaradili dnevnicu.
Nismo nikog potkačili i naružili.
Nije nam žao.
Nemamo srca mješati zlo sa iskonskom ljepotom.
Želimo čiste duše stati pred svaku ženu i reći joj:
Jedino se Bogu mogu klanjati.
Mila ,
oprosti mi,
Tebe samo mogu najiskrenije voljeti.
Što bi poete ili filjozofi rekel:
-Persistirajte punim plućima mile i lepršajte.
U prevodu:
Sve rečeno .
Sasvim dovoljno za Dobar dan ,
Djevojčice koja sanjaš preksrane snove
Zakovane u sjećanju slike
progone mi misao do dubine
do samog kraja
Prikaz bliskog, nježnog lica
kroz sva vremena
Kao izraz Mona Lize
što vječno traje
Ne da mi da dišem
