Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Boje vjernosti i ljubavi

 

 

Fantazije umivene plavim

 

Visovi modre Rijeke  Blagoslov Modre rijeke

Visovi Modre rijeke                                                            Blagoslov Modre rijeke

Plemenito nebo Modre rijeke   Predvečerje Modroe rijeke

Plemenito nebo modre rijeke                                           Predvečerje Modre rijeke

 

Modra rihjeka brod ljubavi   Modro zeleni vodopad

Modra rijeka i brod ljubavi                                                Modrozeleni vodopad

 

Jesenja rapsodija  Ljubavna fantazija

Jesenja rapsodina                                                                      Ljubavna rapsodija

 

Zimska noć   Cvijetna harmonija

Zimska noć                                                                         Cvijetna harmonija

 

Led se topi  Svijet maglica

Led se topi                                                                                    Svijet maglica

 

Proljetna rijeka  Snježne gore Bosne zemlja Božije milosti

Proljetna rijeka                                                         Sniježne gore Bosne zemlje Božije milosti

 

Mjesečevi cvjetovi na Modrom rijekom   Snježna idila nad Modrom rijekom

Mjesečevi cvijetovi nad modrom rijekom                    Snježna idila nad Modrom rijekom

 

 

 

Indexi – Ti si ruža / Song – Lyrics

Ljubav  Zimsko sunce  Snježni velovi nad Gradom čednosti

 

Ti si ruža što miriše tek tad

kad prođu snijegovi, a duša zabijeli

Da nebi plakao smijaću se sad

jer sve smo mogli mi,

a nismo smjeli, i znam

 

Sve su noći izgubljene

bile tebi namjenjene

a ti meni si čekala

 

Šta hočeš sad, ti od mene

Šta hoćeš još, kad sve sam tebi dao

i zašto lažeš da još me voliš

Za tvoju ljubav, ja nikad nisam znao

 

Šta hočeš sad, ti od mene

Htjela si dušu i dušu sam ti dao

i zašto lažeš da me još voliš

Za tvoju ljubav ja nikad nisam znao

 

Ti si ruža što miriše tek tad

kad prođu snijegovi, a duša zabijeli

Ti si ruža a pupoljak nježni

 

Ruža i vali

 

Mjesečeva ruža

 

Nesalomljiva krhka ruža

 

Blaženi pupoljak među ružama

 

 

U mjesečevoj svjetlosti

čarolijom blista

blagodat neba

krhka ruža

 

Nošena valima života

nesalomljivo odi

putima snova

nevinost

 

u bezgrešnosti djetinjoj

a okrutnoj strogosti

opstaje pupoljak

nježnosti moje

Predstava se nikad ne završava

 

 

Klošar ljubavi

kao klovn života

penje se na sto i pehlivani

po čaši konjaka sa štiklom

jedna ruka u grudi uronjena

u drugoj cigareta Gitanes zapaljena

bez napora vadi srce

gle divnog li čuda

živo je i krvavo

stavlja ga na sto

tamo pepeljara nedostaje

 

predstava se nikad ne zavšršava

jedna suza plava

kreonom nacrtana

nikako da slazi

sanjar u nedoumici

kao ono ubijeno maksumče

pita se da li da tuguje

sliježe ramenima

gasi ciganku u pepeljaru novu

zamislite boli je

i ona krvava i živa cvrči

Zorana Pavić – Još ne sviće rujna zora / Song – Lyrics

Vijenac žalosti   Tuga  Srce umorno

Još ne sviće rujna zora
Još ne trepti list sa gora
Ne čuje se glas slavuja
Zoru da najavi
Zoru da najavi

Ne čuje se ni zefira
Niti svirka od pastira
Tišina je, nema vlada
Sve živo počiva
Sve živo počiva

Neka cvijeta rosno cvijeće
Nek se kiti s njim proljeće
Ja ga neću više brati
Jer nije za mene
Jer nije za mene

Ja ga neću više brati
Jer ga nemam kome dati
Kome sam ga do sad darivala
Zemlja ga pokriva
Zemlja ga pokriva

Fata i Mujo pripovjest u četiri čina / Čin treći

 

 

Čin treći

Poručio Mojsije, pismeno neki hamal dostavio.

U pismu piše, od riječi do riječi:

– Ti ko biva završi onu o Muji i Fatimi.Gdje će ti duša.Mi znamo da Mujo nije Mujo, isto kao što znamo ko je Mujo i ko je Fata i Fatma. Znam ,  reći ćeš nije lijepo mrtve na krivo napisati. Obrazli si ti. A kakv ti je obraz kad istinu prešutiš. Isto je ka si slaga. Ti nikad nisi lažov bio, koliko ja znam A ono za što čovjek ne zna ,  ni briga ga nije. Zato istinu tresni dunjaluku ili se boj pržuna. Indexi i Fatma će ti oprostiti.

U pravu je Mojsije. Istina se ne smije prešutjeti, ni da ti je rod najrođeniji u pitanju. Tako sa neba naređeno.

Mujo se ono jutro nešto kaharli vrati kući. Majka hoće opet da mu opet prigovara izbivanje, on ni mukajet i nehajno, zamišljeno odmahuje rukom, kroz vajat pravac banja, pa bešika.

Obrni okreni, ne more zaspat. Nešto mu čudna Fata ove dvije noći. Isto miriše, isto se igra. Bježi ,gura, odbija pa se predaje. Ista ona nezasitoist , strast i podavanje i uzimanje. I isto ono Joj, mamo mamice. Isto one raskošno tijelo, usne medne, podatne i pune, jedre grudi…

Čekaj stani bolan Mujo kori on sam sebe. Grudi ko mrven pihtijastije, mekše. Nije to ništa ubjeđuje sebe Mujo. Koliko sam ih mijesio i tresio, u njima glavu gubio, i gnjavio, i ljubio i milovao, i grickao i od radosti suzama zalijevao, ne bi bilo čudo da bar malo, mrvicu ne popuste. Nije to ,tješi Mujo sebe. Sve je , čini se isto, a opet nešta nije isto.

Ruke, noge, bedra kad dohvatiš, sve isto, milina, bjelina i sedefasta glatkoća  i u mraku se osjete. Stomak k'o kineski porculan, a đardin,ta bašta mirisava, izvor života dosanjani i medne usne, opjevane, što čovjek uranja u njih, nijansu su ko šire. Sam od sebe zaključak pada.

Ništa to nije, mogao je on to osvojiti i da se ne primjeti. Ali ta neprimjetna dlaka razlike ga muči i buni.

Čini da Fata nije Fata,a  opet da je Fata Fata. Umuje Mujo; on skoro po ‘godine  bjesomučno navaljuje, udara, burgija. Ona ga strasno uzima, usisava, ne da mu da se smiri, već samo rade i radi, gore,dole, lijevo ,desno,i u pravo i u ukrivo i u sridu i u stranu, i u tvrdo i u meko, dok se sve ne zamanta i ne bude : joj, mamo mamice i uh, uh i uh. Možda je moglo za dlaku popustiti to srce drago, taj đardin, ta đula, ta mirisna ljubičica moja.

Zatim  se  nešto sjeti ni ponuda za sofru nije bilo. Opravdanje i zato nađe, sebe krivi. Prvu noć kasnio pa mu na um hrana i slastice nisu naum padale. Gdjeće ti bolan veće slastice od uzavrele djevojke . Drugu noće navalio ko tatarin pa se Fata nije snašla. Dragost je osvojila što je tolikom željom njen Mujo ganja i što mu ona k'o fol bježi.

Pomisao na tu i te divote, ljepote i ljubav ga smiruje i on pokajnički pada u nevini san.

Fata se oko nene zabavila, puno posla za nju bila. Malena Meleka ni od kakve pomoći nije bila. Sa jalijom jurcala.Zbog toga je Fata na Muju skoro zaboravila. Sve se boji da joj dragi Mujo nije nagrabusio. Gleda majku, ne vidi nikakvih loših znakova. Dobro je misli ona. Mujo došo vidio da je name pa se vrno. Mujo došo i drugu noć, vidio da je nema pa se nogiro. Srce Fatino, dobro je što ga neki očev čifčija nije prokužio. Sve čeka da dan prođe, a on ne mrda. Danas joj se neštoi i ne pjeva. Majka je gurka, ona neće.

Ako nećeš ti ja ću, znam da voliš onu opjesmu,i zapjeva ;crven fesić u dragana moga,joj mamo maice.

Ne ide to Fatma,mater ti odavno rahmetli.Kako ćeš je mrtvu zazivati radi nekog tamo fesića,pa makar on i Mujin bio.Kontamo mi.

Ibreti se komšiluk: Fata kod kuće a mater joj pjeva njenu pjesmo. Nije dobro. U neko doba neće ni biti. I Fata se ibreti, koliko zna majku, a zna je od rođenja, nikad nije stih izgovorila, a kamo li zapjevala.

Naveče ti Mujo odmah po akšamu kod Fate. Fata se uželjela Muje, dvije noći ga nije opasavala, pa sad hoće da nadoknadi.

Nikad se ne nadoknadi ono što se propusti. Zna ona to, ali ipak k'o pomahnitalo čeljade što sušicu ima i zna da mre , baca se na Muju. Sada ona ne da njemu da dahne, da se izmiče,i smiri. Luduje djevojka i gubi se u strasti.

Svako Joj, mamo mamice traži novo Joj, mamo mamice. Mujo sagledava ovu novu Fatu. Sviđa mu se ova nova žena što se besomučno daje. To više nije djevojka, Fata njegova. To je neka nova fatalna žena koju će on morati nanova krotiti.

Majka joj ništa čula nije. Dva dana i dvije noći nije stala, sva se baildisala.Po danu letaj po čiflucima, po noći ne daj Muju da je stigne, pa bjež, uzalud ,kuka la ti majka.Kad je prvi put stigo sve je gotovo bilo. Zato ovu noć ni topove sa crne Bijle tabije ne bi čula.

Fata i Mujo svjesni nisu bili koliko je noć munjevito prošla. Ni noć, kako se gubi i sabah što rudi, osjetili nisu. Prvi pjetao zakukuriko. Za njim drugi i treći. Kasno Muji da doma ide. Vidio bi ga vas dunjaluk kako kako bježi i eto sramote. Ostade Mujo taj dan u Fatinim odajama.

Ona ga zabašurila, pod šiltete, jastuke i dušeke,mirazluke  djevojačke sehare. Iz sobe nije izlazila, majci poručila da nije dobro, ali majka već poslom begovice krenula. Fata zamandali vrata .Neće samo tamo neki bazerdžanin zakanćiti vrata.

Muju iz dušeka izvlači. On vas vunen; iz ustiju pljuje vunu i povlači Fatu, ona se ne da, neko će čuti , dan je. Meleka dva tri puta na vrata kucala. Niko joj se ne odaziva.

Prihvatiše se priče i sofre. Ogladnio Mujo ko neki vuk nezasiti. Fata mu se izvinjava što mu se nije javila, dok je dva dana kod nene izbivala. Mislila vidjeće da je nema , pa će se vrnuti.

Mujo se zgrcnu, umalo se udavio nije. Fata hek po leđima, po vratu, po bubrezima, a on se guši. Doš'o je on sebi, ali hoće da ga Fata buba i telembači, zaslužio je to , on mjesto nje, dvije noći zaredom drugu povaljivo.

Ugrize se za jezik ,ni jednu ne pregovori. Da išta reče ,nestalo bi Fate. A on Fatu ne da. Kako će je bolan dati?

U buli je velikoj Mujo  . Tandaro sa strane, a ne smije ništa priznati . Krivica nije u njega, ali ništa ne bi pomoglo. Fatina je i mame joj, mamice. Skonto koga je on natjeravao na upjevavanje: joj, mamo mamice. To mogla biti samo Fatma; Fatina: joj, mamo mamica i niko drugi. Šta njoj bi, pa se njega uspaljenog ne kutarisa. Nisu to čista posla. A ne mere se tu ništa više učiniti.

Kad odjednom djevojčurak, Meleka na pendžer demirli prozora bez demira kuca. Čula ona u sobi se komeša. Dijete ko dijete, radoznalo i hoće sve da vidi i zna. Davno ona skontala da je penđer osto bez demira ,isto ko Fata bez bjeline. Ovo drugo joj najjasnije bilo nije, jer je nije ni interesovalo.

Fata vrisnu, Mujo otvori stakla i za kujruk uvuče dijete u sobu. Ni nježno ni grubo; bratski.

Pita je hoće li kome prokazati njih dvoje što se vole. Jok Mujo tebe mi; kaže ona. Zeza ga, a Mujo ne zna šta će. Fata pristavi malenu na krilo i skoro sve joj ispriča. Ono skoro ostavi za kasnijiji neki vakat, kad dijete odraste i počne jal  upjevavati , jal’ vrištati.

Meleka shvatila i ono skoro, iako joj nije ispračno.Vidjela ona kako se grlice i golubovi ljube.A i sluge bi koju sluškinje u magazi povalile ili štali u sjenu natakarili,ne znajući ,da ih radoznalo dijete gleda šta rade.

Vidjela  ona Fatu i Muju,jednom,kad se babi na trešnji sakrila.Uradila neki belaj u komšiluku.Beg opasno ljut bio,a ona bjež pa na trešnju,ili dunju,svejdno je.Otvoren prozor a sestra joj Fata ječi,joj mamo mamice.Ona malo uvukla glavicu i vidi Mujo seki joj Fati radi isto što golub golubici u rano predvečerje.Brzo se povukla,neće da ih pristavlja na muke.Ima vremena.I taj će im belaj pripremiti.

Jedino joj nejasna bilo čemu tolika đefa oko malo uguravanja; ta frka,cika i vriska. A nije previše ni radoznala bila,još se zadjevojčila nije.

Zaklelo se dijete na čitab da nikome ništa neće reći. Ne bi ni rekla i da se nije zaklela,Fatu voli više od matere i oca. Fata uvijek vesela bila i dijete voljela, pazila i nasmijavala, igrala se i jurila sa njom. I ponekad joj neki dukat proturila.troškali dijete bilo.A i banda joj velika sve sami dječačić.Gdje si vidio u bandi žensko čeljade,osim ako nije kolovođa.

Djeca dobro prepoznaju i pamte, pa dobro dobrim uzvraćaju.

Majka se kasno sa čifluka vratila. Posao ona davno završila. Bojala se pogledati kćeri u oči. Te večeri Mujo tužan bio, kući ranije otišao. Fata mislila žao mu djeteta što tajne njihove krije. Majka joj duma , nije Fatu ove dvije noći čula da poji pa se obradovala.

Sutrdan po akšamu sve se vrati u normalu. Mujo Fatu ganja pa uganja, pa ona joj, mamo mamice, puno tiše, u usta peškire i jorgane stavljala i još tiše majku dozivala. Majka čula, jastucima uši pokrivala, krv joj bujala, ali se kćerki nije odazivala ,niti joj išla pomoć dati.

Opet se razboli nena i Fata i Meleke kod nje da je liječe. Fata Muju obavijestila da je neće biti dva tri dana. Mujo ipak po akšamu u Fatinu sobu, a žena na krevetu leži. Smislio on plan. Povalio ženu , ona se ne buni, ali nešto nije horna i sevdisanje posustaje.

Mujo ustaje šibicu pali, kandilj nalazi i prigušeno ga sjaji, Prilazi ženi na krevetu. Begovica, znao je to on. Ona pokrila lice rukom i plače, sramota je pripala velika. Mujo je pita kako je sebi mogla dozvoliti da ćeri ljubavnika blati i povaljuje, ne ljutito, već razočarano.

Ona ne prestaje da plače i sve mu po pravici priča kako je bilo. I silu i nehtjenje, pa poluhtjenje i na kraju predaju. Mujo priči ne nalazi mane. Tako je bilo, sudbina im to nanijetila. Oprašta joj Mujo, oprašta ona njemu, i sebe i Fatu. U oprostu  i zahvalnosti se radost velika javlja. Oni se opet oprosta i zahvalnosti prihvataju, nikako da svako svojim putem krene. On bi trebo kroz penđer, ona iz kćerine sobe.

Slučajno se dotakoše za ruke, frcnu munja u mali mozak ih strefi, veliki se odmah isključi i eto ti belaja. Padoše k'o pokošeni na šiltete. Igrom slučaja se Mujo na Beogovici zalomio i za sedef grudi, istjerane iz anterije radi ravnoteže uhvatio.

Više povratka nije bilo. Mujo ljubi, begovica se predaje i gubi. Mujo stišće i kidiše, ona se raspomamljuje kao nikada  prije. Mujo tu veče upozna  pravu, nezasitu ženu lavicu. Sreća Fata ga dobro potkuvetila, mogao je ravnopravno begovici uzvratiti.

Nije ih briga bilo ni kako jako, ni koliko je : joj mamo mamice bilo. Samo se ganjali , sustizali, i opet ganjali i baildisali. Sudarali i udarali. Buba Mujo, ko luda. pomahnitala macola. Pred sabah besu jedno drugom dali; da se ovo neće nikad više ponoviti. Fatma begovica zadovoljna, Mujo isto. Čestitost misle da su povratili. Morali se oprostiti, ljudski je to.

Poslije je Fata često kod nane išla, ova sve češće poboljevala. Begovica Fatma i Mujo nisu održali zadanu besu. Uvijek je davali i uvijek je kršili. Plaho im se sviđalo ono joj, mamo mamice i uuh, uh,uh. Mnogo više od bese. Ona im nekako šupljikavo i neubjedljivo zvučala.

Beg se iznenada iz Stambola vratio, mjesec prije nego je trebao. Dušmani mu neki javili da se nešto čudno oko Fatinih hodaja dešava. I kada je Fata tu i kada je kod nene. Nije toliko ni lukav ni pametan bio. Da je takav,sačeko bi noć i u Fatinu sobu banuo. On u po dana, ni dobar dan ikome i bano u Fatinu sobu, a ono u njoj nikoga, ni u cijeloj kući nema.

Pita sluge gdje su mu žena i kćeri. Rekoše mu evo nekoliko dana kod majke mu, poboljeva ona izgleda vakat došo mrijeti. Jeli tamo Mujo kad navrnuo, sluge mu nisu mogle ništa rijet.Nisu za Mujin dever znali,sličnim se takarom i oni bavili. Zastidje se beg i fijeker pa majci.

Majci odmah bolje bilo kad je sina vidjela. Mazi čovjeka od šezdeset ljeta ko malo dijete. I mama i kćera dušom odahnule. Što ,da je noću bano? Ni zamisliti nisu mogle. Zaboravile na demir što na pendžeru prislonjen stoji.

Što ti je sudba. Uvijek nekako  svoje mreže isplete. Nema veza sviđa li se kome njeno tkanje ili ne.

Starica ozdravila, vrati se begova porodica domu svome. Mujo dobio obavijest da ni za živu glavu ne prilazi ni tunji ni trešnji, a ni Fati  ni Fatmi. Imenom je počeo zvati, omilila mu se. Kako i ne bi, ne zna se ko je kršniji, jal’ Fatima jal’ mati joj Fatma.

Beg iskusno oko imao, vidio ofalila mu tunja i nešto se suši. Pita sluge šta je bilo. Kažu pukla najveća bočna grana ispod Fatinog pendžera. Beg provjerio i vidio demir skinut. Nikakvu ljutnju nije pravio, nit je kome bilo šta pričao.

Poslao povjerljivog čifčiju hitno u Stambol sa sitnim čitabom. Čvrstim stiskom i pažljivim okom porodicu stisakao i vrebao. Ni disati nisu mogli. Mujo izludio.Vrtio se uokolo ko usijana topovska cijev. Pokušala begovica progovorit o Fati i njenoj udaji za Muju, toliko joj su se njih dvoje  omilili. Ona kćerku uz Muju zavolila. Sve što Mujo voli, voli i ona.

Beg ni da čuje ali sasvim staloženo razabira ; siromah je, porodica loša, još je na majčinim jaslama, niškorist i akšamlija, ni dukata prebijenog nema.Nikako nije za njegove miljenice.

Mjesec dva  poslije evo ti svatova iz Stambola. Na čelu sanđakbeg Smirne, mladoženja od šezdeset šest ljeta, begov vršnjak . U varoši se oko svatova sjatilo i veliko i malo. Toliko raskoši i bogatstva nije viđeno.  Svatovi pravac na begov kapidžik. Begovica i Fata se obeznanile. Djed je Fati ,sandžakbey mogao da bide.

Fata vrišti,jauče  i zapomaže, nebo,  mamu i taju moli, kumi ,ne udavajte me za starca nekog iz tujine. Groznica je uhvatila ne popušta. Otac milosti nema, njegov kadija Fatu i tujina vjenčava. Svatovi vas cijeli dan i noć slavili i sutradan se sa begom i begovicom oprostili.

Mujo danima plakao ko malo dijete. Posebna ga straža čohodara od begove kuće odvajala. Niti mogao prići , niti Fatu vidjeti ili joj pomoći. Ni druga nema da mu pomogne. Fata ga osamila.

Brzo se sabro i muškarac postao. Gleda kako Meleku da dokuči da bilo šta sazna. Djete se nikad bega nije bojala, po svome uvijek činila. Beg se na nju nije obazirao. Dokuči je Mujo.

Sazna da je Fata udata za sanđakbega smirnskog. Da je begova sedma žena.Za nju je  posaban harem u Efesu naprevljen. Odmah Mu Fata miljenica postala. I meni je, ne čudi se Mujo. Haber kaže, juče stigao ferman, da je Fata trudna. Kad, kako i zašto ne znaju.

Mujo bio,pa prošo. Pomirio se sa sudbinom. Nikad više Fate i joj,mamo mamice i uh,uh i uh. Što su mamicali i uhkali, mamicali su i uhkali. Nema više. Fajront. Begovica više ne izlazi, beg novi demir stavio, na kapiđike demire ugradio,i spolja i unutra. Novu tunju posadio, ona dunja Mujinog kočenja , se sasušila.

U varoši zavladalo mrtvilo. Nema ni pjesme, ni cike, ni vriske,ni radosti. Begovica poboljevala ,  u osamu se dala, napadi migrene nisu prestajali. Žali za čerkom. Za Mujom manje. Mujo se prijavio na vojnu, ne bi li poginuo.

Sve zanijemilo, samo Meleka po dunjaluku nered pravi. Nedostajala joj Fata, mama i Mujo. Bandu dječju napravila, haraju, dječije zulume prave. Ništa ozbiljno, ali može na zaozbiljno izaći.

Što ti je usud. Sve imaš, pa onda očas nemaš. A i osililo i uzoholilo se, što jest jest. Ne mere  nebo toliki grijeh trpjeti.

 

 

 

Bleki – Niko ne zna koliko sam te volio

Znao sam mila
sve sam znao
i kako si mi voljela
dok tugom tvojom
milovala si oči moje
pobijeljele od boli
a niko ne smije znati
koliko sam te volio

Znao sam jedina
uvijek sam znao
i zašto  si me voljela
dok rukom nježnom
srce mi miluješ
na počinak ti odlaziš
a niko ne  smije znati
koliko sam te volio

Znao sam ljubavi
sve sam znao
i koliko si me voljela
dok tijelo bolnim
bol mi gušiš
uh i dalje živjet moram
a niko ne smije znati
koliko sam te volio

Bisera Veletanlić – Milo moje / Song – Lyrics

 

 

Plavetna duga   Nevinost bez žaštite   Jagnje među četiri zida

 

 

 

Nikad vise milo moje

nikad vise

nikad vise onog leta

nema zasto cvet da cveta

umrle su oci tvoje

nikad vise, gotovo je

 

Ref.

Plakati necu ja milo moje

oko je prazno i slepo

sad jeste, zlo je

sve svrseno je

a bilo nam je, bilo nam je lepo

 

Sve je proslo milo moje

sve je proslo

niceg nema, sve se gasi

nestali su oni glasi

umrle su reci tvoje

sve je proslo za nas dvoje

 

Ref.

 

Otislo je milo moje

otislo je

moja prazna ruka vene

nema tebe pored mene

umrlo je srce tvoje

gotovo je, otislo je