Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Boje vjernosti i ljubavi

 

 

Fantazije umivene plavim

 

Visovi modre Rijeke  Blagoslov Modre rijeke

Visovi Modre rijeke                                                            Blagoslov Modre rijeke

Plemenito nebo Modre rijeke   Predvečerje Modroe rijeke

Plemenito nebo modre rijeke                                           Predvečerje Modre rijeke

 

Modra rihjeka brod ljubavi   Modro zeleni vodopad

Modra rijeka i brod ljubavi                                                Modrozeleni vodopad

 

Jesenja rapsodija  Ljubavna fantazija

Jesenja rapsodina                                                                      Ljubavna rapsodija

 

Zimska noć   Cvijetna harmonija

Zimska noć                                                                         Cvijetna harmonija

 

Led se topi  Svijet maglica

Led se topi                                                                                    Svijet maglica

 

Proljetna rijeka  Snježne gore Bosne zemlja Božije milosti

Proljetna rijeka                                                         Sniježne gore Bosne zemlje Božije milosti

 

Mjesečevi cvjetovi na Modrom rijekom   Snježna idila nad Modrom rijekom

Mjesečevi cvijetovi nad modrom rijekom                    Snježna idila nad Modrom rijekom

 

 

 

Fata i Mujo pripovjest u četiri čina / Čin treći

 

 

Čin treći

Poručio Mojsije, pismeno neki hamal dostavio.

U pismu piše, od riječi do riječi:

– Ti ko biva završi onu o Muji i Fatimi.Gdje će ti duša.Mi znamo da Mujo nije Mujo, isto kao što znamo ko je Mujo i ko je Fata i Fatma. Znam ,  reći ćeš nije lijepo mrtve na krivo napisati. Obrazli si ti. A kakv ti je obraz kad istinu prešutiš. Isto je ka si slaga. Ti nikad nisi lažov bio, koliko ja znam A ono za što čovjek ne zna ,  ni briga ga nije. Zato istinu tresni dunjaluku ili se boj pržuna. Indexi i Fatma će ti oprostiti.

U pravu je Mojsije. Istina se ne smije prešutjeti, ni da ti je rod najrođeniji u pitanju. Tako sa neba naređeno.

Mujo se ono jutro nešto kaharli vrati kući. Majka hoće opet da mu opet prigovara izbivanje, on ni mukajet i nehajno, zamišljeno odmahuje rukom, kroz vajat pravac banja, pa bešika.

Obrni okreni, ne more zaspat. Nešto mu čudna Fata ove dvije noći. Isto miriše, isto se igra. Bježi ,gura, odbija pa se predaje. Ista ona nezasitoist , strast i podavanje i uzimanje. I isto ono Joj, mamo mamice. Isto one raskošno tijelo, usne medne, podatne i pune, jedre grudi…

Čekaj stani bolan Mujo kori on sam sebe. Grudi ko mrven pihtijastije, mekše. Nije to ništa ubjeđuje sebe Mujo. Koliko sam ih mijesio i tresio, u njima glavu gubio, i gnjavio, i ljubio i milovao, i grickao i od radosti suzama zalijevao, ne bi bilo čudo da bar malo, mrvicu ne popuste. Nije to ,tješi Mujo sebe. Sve je , čini se isto, a opet nešta nije isto.

Ruke, noge, bedra kad dohvatiš, sve isto, milina, bjelina i sedefasta glatkoća  i u mraku se osjete. Stomak k'o kineski porculan, a đardin,ta bašta mirisava, izvor života dosanjani i medne usne, opjevane, što čovjek uranja u njih, nijansu su ko šire. Sam od sebe zaključak pada.

Ništa to nije, mogao je on to osvojiti i da se ne primjeti. Ali ta neprimjetna dlaka razlike ga muči i buni.

Čini da Fata nije Fata,a  opet da je Fata Fata. Umuje Mujo; on skoro po ‘godine  bjesomučno navaljuje, udara, burgija. Ona ga strasno uzima, usisava, ne da mu da se smiri, već samo rade i radi, gore,dole, lijevo ,desno,i u pravo i u ukrivo i u sridu i u stranu, i u tvrdo i u meko, dok se sve ne zamanta i ne bude : joj, mamo mamice i uh, uh i uh. Možda je moglo za dlaku popustiti to srce drago, taj đardin, ta đula, ta mirisna ljubičica moja.

Zatim  se  nešto sjeti ni ponuda za sofru nije bilo. Opravdanje i zato nađe, sebe krivi. Prvu noć kasnio pa mu na um hrana i slastice nisu naum padale. Gdjeće ti bolan veće slastice od uzavrele djevojke . Drugu noće navalio ko tatarin pa se Fata nije snašla. Dragost je osvojila što je tolikom željom njen Mujo ganja i što mu ona k'o fol bježi.

Pomisao na tu i te divote, ljepote i ljubav ga smiruje i on pokajnički pada u nevini san.

Fata se oko nene zabavila, puno posla za nju bila. Malena Meleka ni od kakve pomoći nije bila. Sa jalijom jurcala.Zbog toga je Fata na Muju skoro zaboravila. Sve se boji da joj dragi Mujo nije nagrabusio. Gleda majku, ne vidi nikakvih loših znakova. Dobro je misli ona. Mujo došo vidio da je name pa se vrno. Mujo došo i drugu noć, vidio da je nema pa se nogiro. Srce Fatino, dobro je što ga neki očev čifčija nije prokužio. Sve čeka da dan prođe, a on ne mrda. Danas joj se neštoi i ne pjeva. Majka je gurka, ona neće.

Ako nećeš ti ja ću, znam da voliš onu opjesmu,i zapjeva ;crven fesić u dragana moga,joj mamo maice.

Ne ide to Fatma,mater ti odavno rahmetli.Kako ćeš je mrtvu zazivati radi nekog tamo fesića,pa makar on i Mujin bio.Kontamo mi.

Ibreti se komšiluk: Fata kod kuće a mater joj pjeva njenu pjesmo. Nije dobro. U neko doba neće ni biti. I Fata se ibreti, koliko zna majku, a zna je od rođenja, nikad nije stih izgovorila, a kamo li zapjevala.

Naveče ti Mujo odmah po akšamu kod Fate. Fata se uželjela Muje, dvije noći ga nije opasavala, pa sad hoće da nadoknadi.

Nikad se ne nadoknadi ono što se propusti. Zna ona to, ali ipak k'o pomahnitalo čeljade što sušicu ima i zna da mre , baca se na Muju. Sada ona ne da njemu da dahne, da se izmiče,i smiri. Luduje djevojka i gubi se u strasti.

Svako Joj, mamo mamice traži novo Joj, mamo mamice. Mujo sagledava ovu novu Fatu. Sviđa mu se ova nova žena što se besomučno daje. To više nije djevojka, Fata njegova. To je neka nova fatalna žena koju će on morati nanova krotiti.

Majka joj ništa čula nije. Dva dana i dvije noći nije stala, sva se baildisala.Po danu letaj po čiflucima, po noći ne daj Muju da je stigne, pa bjež, uzalud ,kuka la ti majka.Kad je prvi put stigo sve je gotovo bilo. Zato ovu noć ni topove sa crne Bijle tabije ne bi čula.

Fata i Mujo svjesni nisu bili koliko je noć munjevito prošla. Ni noć, kako se gubi i sabah što rudi, osjetili nisu. Prvi pjetao zakukuriko. Za njim drugi i treći. Kasno Muji da doma ide. Vidio bi ga vas dunjaluk kako kako bježi i eto sramote. Ostade Mujo taj dan u Fatinim odajama.

Ona ga zabašurila, pod šiltete, jastuke i dušeke,mirazluke  djevojačke sehare. Iz sobe nije izlazila, majci poručila da nije dobro, ali majka već poslom begovice krenula. Fata zamandali vrata .Neće samo tamo neki bazerdžanin zakanćiti vrata.

Muju iz dušeka izvlači. On vas vunen; iz ustiju pljuje vunu i povlači Fatu, ona se ne da, neko će čuti , dan je. Meleka dva tri puta na vrata kucala. Niko joj se ne odaziva.

Prihvatiše se priče i sofre. Ogladnio Mujo ko neki vuk nezasiti. Fata mu se izvinjava što mu se nije javila, dok je dva dana kod nene izbivala. Mislila vidjeće da je nema , pa će se vrnuti.

Mujo se zgrcnu, umalo se udavio nije. Fata hek po leđima, po vratu, po bubrezima, a on se guši. Doš'o je on sebi, ali hoće da ga Fata buba i telembači, zaslužio je to , on mjesto nje, dvije noći zaredom drugu povaljivo.

Ugrize se za jezik ,ni jednu ne pregovori. Da išta reče ,nestalo bi Fate. A on Fatu ne da. Kako će je bolan dati?

U buli je velikoj Mujo  . Tandaro sa strane, a ne smije ništa priznati . Krivica nije u njega, ali ništa ne bi pomoglo. Fatina je i mame joj, mamice. Skonto koga je on natjeravao na upjevavanje: joj, mamo mamice. To mogla biti samo Fatma; Fatina: joj, mamo mamica i niko drugi. Šta njoj bi, pa se njega uspaljenog ne kutarisa. Nisu to čista posla. A ne mere se tu ništa više učiniti.

Kad odjednom djevojčurak, Meleka na pendžer demirli prozora bez demira kuca. Čula ona u sobi se komeša. Dijete ko dijete, radoznalo i hoće sve da vidi i zna. Davno ona skontala da je penđer osto bez demira ,isto ko Fata bez bjeline. Ovo drugo joj najjasnije bilo nije, jer je nije ni interesovalo.

Fata vrisnu, Mujo otvori stakla i za kujruk uvuče dijete u sobu. Ni nježno ni grubo; bratski.

Pita je hoće li kome prokazati njih dvoje što se vole. Jok Mujo tebe mi; kaže ona. Zeza ga, a Mujo ne zna šta će. Fata pristavi malenu na krilo i skoro sve joj ispriča. Ono skoro ostavi za kasnijiji neki vakat, kad dijete odraste i počne jal  upjevavati , jal’ vrištati.

Meleka shvatila i ono skoro, iako joj nije ispračno.Vidjela ona kako se grlice i golubovi ljube.A i sluge bi koju sluškinje u magazi povalile ili štali u sjenu natakarili,ne znajući ,da ih radoznalo dijete gleda šta rade.

Vidjela  ona Fatu i Muju,jednom,kad se babi na trešnji sakrila.Uradila neki belaj u komšiluku.Beg opasno ljut bio,a ona bjež pa na trešnju,ili dunju,svejdno je.Otvoren prozor a sestra joj Fata ječi,joj mamo mamice.Ona malo uvukla glavicu i vidi Mujo seki joj Fati radi isto što golub golubici u rano predvečerje.Brzo se povukla,neće da ih pristavlja na muke.Ima vremena.I taj će im belaj pripremiti.

Jedino joj nejasna bilo čemu tolika đefa oko malo uguravanja; ta frka,cika i vriska. A nije previše ni radoznala bila,još se zadjevojčila nije.

Zaklelo se dijete na čitab da nikome ništa neće reći. Ne bi ni rekla i da se nije zaklela,Fatu voli više od matere i oca. Fata uvijek vesela bila i dijete voljela, pazila i nasmijavala, igrala se i jurila sa njom. I ponekad joj neki dukat proturila.troškali dijete bilo.A i banda joj velika sve sami dječačić.Gdje si vidio u bandi žensko čeljade,osim ako nije kolovođa.

Djeca dobro prepoznaju i pamte, pa dobro dobrim uzvraćaju.

Majka se kasno sa čifluka vratila. Posao ona davno završila. Bojala se pogledati kćeri u oči. Te večeri Mujo tužan bio, kući ranije otišao. Fata mislila žao mu djeteta što tajne njihove krije. Majka joj duma , nije Fatu ove dvije noći čula da poji pa se obradovala.

Sutrdan po akšamu sve se vrati u normalu. Mujo Fatu ganja pa uganja, pa ona joj, mamo mamice, puno tiše, u usta peškire i jorgane stavljala i još tiše majku dozivala. Majka čula, jastucima uši pokrivala, krv joj bujala, ali se kćerki nije odazivala ,niti joj išla pomoć dati.

Opet se razboli nena i Fata i Meleke kod nje da je liječe. Fata Muju obavijestila da je neće biti dva tri dana. Mujo ipak po akšamu u Fatinu sobu, a žena na krevetu leži. Smislio on plan. Povalio ženu , ona se ne buni, ali nešto nije horna i sevdisanje posustaje.

Mujo ustaje šibicu pali, kandilj nalazi i prigušeno ga sjaji, Prilazi ženi na krevetu. Begovica, znao je to on. Ona pokrila lice rukom i plače, sramota je pripala velika. Mujo je pita kako je sebi mogla dozvoliti da ćeri ljubavnika blati i povaljuje, ne ljutito, već razočarano.

Ona ne prestaje da plače i sve mu po pravici priča kako je bilo. I silu i nehtjenje, pa poluhtjenje i na kraju predaju. Mujo priči ne nalazi mane. Tako je bilo, sudbina im to nanijetila. Oprašta joj Mujo, oprašta ona njemu, i sebe i Fatu. U oprostu  i zahvalnosti se radost velika javlja. Oni se opet oprosta i zahvalnosti prihvataju, nikako da svako svojim putem krene. On bi trebo kroz penđer, ona iz kćerine sobe.

Slučajno se dotakoše za ruke, frcnu munja u mali mozak ih strefi, veliki se odmah isključi i eto ti belaja. Padoše k'o pokošeni na šiltete. Igrom slučaja se Mujo na Beogovici zalomio i za sedef grudi, istjerane iz anterije radi ravnoteže uhvatio.

Više povratka nije bilo. Mujo ljubi, begovica se predaje i gubi. Mujo stišće i kidiše, ona se raspomamljuje kao nikada  prije. Mujo tu veče upozna  pravu, nezasitu ženu lavicu. Sreća Fata ga dobro potkuvetila, mogao je ravnopravno begovici uzvratiti.

Nije ih briga bilo ni kako jako, ni koliko je : joj mamo mamice bilo. Samo se ganjali , sustizali, i opet ganjali i baildisali. Sudarali i udarali. Buba Mujo, ko luda. pomahnitala macola. Pred sabah besu jedno drugom dali; da se ovo neće nikad više ponoviti. Fatma begovica zadovoljna, Mujo isto. Čestitost misle da su povratili. Morali se oprostiti, ljudski je to.

Poslije je Fata često kod nane išla, ova sve češće poboljevala. Begovica Fatma i Mujo nisu održali zadanu besu. Uvijek je davali i uvijek je kršili. Plaho im se sviđalo ono joj, mamo mamice i uuh, uh,uh. Mnogo više od bese. Ona im nekako šupljikavo i neubjedljivo zvučala.

Beg se iznenada iz Stambola vratio, mjesec prije nego je trebao. Dušmani mu neki javili da se nešto čudno oko Fatinih hodaja dešava. I kada je Fata tu i kada je kod nene. Nije toliko ni lukav ni pametan bio. Da je takav,sačeko bi noć i u Fatinu sobu banuo. On u po dana, ni dobar dan ikome i bano u Fatinu sobu, a ono u njoj nikoga, ni u cijeloj kući nema.

Pita sluge gdje su mu žena i kćeri. Rekoše mu evo nekoliko dana kod majke mu, poboljeva ona izgleda vakat došo mrijeti. Jeli tamo Mujo kad navrnuo, sluge mu nisu mogle ništa rijet.Nisu za Mujin dever znali,sličnim se takarom i oni bavili. Zastidje se beg i fijeker pa majci.

Majci odmah bolje bilo kad je sina vidjela. Mazi čovjeka od šezdeset ljeta ko malo dijete. I mama i kćera dušom odahnule. Što ,da je noću bano? Ni zamisliti nisu mogle. Zaboravile na demir što na pendžeru prislonjen stoji.

Što ti je sudba. Uvijek nekako  svoje mreže isplete. Nema veza sviđa li se kome njeno tkanje ili ne.

Starica ozdravila, vrati se begova porodica domu svome. Mujo dobio obavijest da ni za živu glavu ne prilazi ni tunji ni trešnji, a ni Fati  ni Fatmi. Imenom je počeo zvati, omilila mu se. Kako i ne bi, ne zna se ko je kršniji, jal’ Fatima jal’ mati joj Fatma.

Beg iskusno oko imao, vidio ofalila mu tunja i nešto se suši. Pita sluge šta je bilo. Kažu pukla najveća bočna grana ispod Fatinog pendžera. Beg provjerio i vidio demir skinut. Nikakvu ljutnju nije pravio, nit je kome bilo šta pričao.

Poslao povjerljivog čifčiju hitno u Stambol sa sitnim čitabom. Čvrstim stiskom i pažljivim okom porodicu stisakao i vrebao. Ni disati nisu mogli. Mujo izludio.Vrtio se uokolo ko usijana topovska cijev. Pokušala begovica progovorit o Fati i njenoj udaji za Muju, toliko joj su se njih dvoje  omilili. Ona kćerku uz Muju zavolila. Sve što Mujo voli, voli i ona.

Beg ni da čuje ali sasvim staloženo razabira ; siromah je, porodica loša, još je na majčinim jaslama, niškorist i akšamlija, ni dukata prebijenog nema.Nikako nije za njegove miljenice.

Mjesec dva  poslije evo ti svatova iz Stambola. Na čelu sanđakbeg Smirne, mladoženja od šezdeset šest ljeta, begov vršnjak . U varoši se oko svatova sjatilo i veliko i malo. Toliko raskoši i bogatstva nije viđeno.  Svatovi pravac na begov kapidžik. Begovica i Fata se obeznanile. Djed je Fati ,sandžakbey mogao da bide.

Fata vrišti,jauče  i zapomaže, nebo,  mamu i taju moli, kumi ,ne udavajte me za starca nekog iz tujine. Groznica je uhvatila ne popušta. Otac milosti nema, njegov kadija Fatu i tujina vjenčava. Svatovi vas cijeli dan i noć slavili i sutradan se sa begom i begovicom oprostili.

Mujo danima plakao ko malo dijete. Posebna ga straža čohodara od begove kuće odvajala. Niti mogao prići , niti Fatu vidjeti ili joj pomoći. Ni druga nema da mu pomogne. Fata ga osamila.

Brzo se sabro i muškarac postao. Gleda kako Meleku da dokuči da bilo šta sazna. Djete se nikad bega nije bojala, po svome uvijek činila. Beg se na nju nije obazirao. Dokuči je Mujo.

Sazna da je Fata udata za sanđakbega smirnskog. Da je begova sedma žena.Za nju je  posaban harem u Efesu naprevljen. Odmah Mu Fata miljenica postala. I meni je, ne čudi se Mujo. Haber kaže, juče stigao ferman, da je Fata trudna. Kad, kako i zašto ne znaju.

Mujo bio,pa prošo. Pomirio se sa sudbinom. Nikad više Fate i joj,mamo mamice i uh,uh i uh. Što su mamicali i uhkali, mamicali su i uhkali. Nema više. Fajront. Begovica više ne izlazi, beg novi demir stavio, na kapiđike demire ugradio,i spolja i unutra. Novu tunju posadio, ona dunja Mujinog kočenja , se sasušila.

U varoši zavladalo mrtvilo. Nema ni pjesme, ni cike, ni vriske,ni radosti. Begovica poboljevala ,  u osamu se dala, napadi migrene nisu prestajali. Žali za čerkom. Za Mujom manje. Mujo se prijavio na vojnu, ne bi li poginuo.

Sve zanijemilo, samo Meleka po dunjaluku nered pravi. Nedostajala joj Fata, mama i Mujo. Bandu dječju napravila, haraju, dječije zulume prave. Ništa ozbiljno, ali može na zaozbiljno izaći.

Što ti je usud. Sve imaš, pa onda očas nemaš. A i osililo i uzoholilo se, što jest jest. Ne mere  nebo toliki grijeh trpjeti.

 

 

 

I subota je dan za bubanje / Dnevni igrikaza na dan 9. Februar/Veljača

 

 

Danas je Subota 9. veljača/februar 2018. Sprcali smo okruglo četerestinu oliti 4o dana ove godine.

Prema računici trebalo bi istekom ovog dana ostati još 325 dana borbe za preživljavanje do kraha ovog najnovijeg vakta.

A opet možda se nama samo čini da je možda ostalo  još 325 dana.

Tko će ga znati?

Po raznim  kukavnim baksuzima nije. Njima je u glavi uvijek neka apokalipsa. Apokalipsarili se sa rahmetli nenama.

Današnji dan odlućio da bude   od oo oo pa   sve do 00 00 ako nas sjećanje ne vara.

Danas  je petak , jalijaši bi rekli zrno , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane. I zrna i tanadi su imali hejbet. Nikad im nije zafalilo. A nikad nisu ratovali. Osim ako su morali. Oni su samo udarali.  Zato su im trebala zrna i tanad.Valjda otud riječ tandarali. Dobro i metkovi. Da bi metkovali. To je već bolje. Poezija.

I vikend je pred nama. I čuvena nedelja. A oni nama Nedelja je neradni dan. Blećci. Nama je nedelja udarni dan. Ali ko smo mi da kvalifikujemo dane. Nama je svaki dan –  udrani.

Kako udarni?

Fino. Udarni pa udarni! Volimo udarati , kad god nam se pristavi udaraljka. A udaraljki hejbet, na sve strane. Gdje god makneš udaraljke vriju. I sve vole da se udaraju. I kako ih čovjek ne bi volo i udarao.

Prelijepe, nježne, snene, mirisave, čeznutljive i bome podatne. I vole da se sudaraju i udaraju. Po mahalski bubaju. Savim logično. kakva je to udaraljka , a da se ne voli bubati.

Joj levata, majko moja.

Kakve modrice. Aba zo, vi mislite na vaše papansko bubanje. Nosite  ga kući .Imate frižider pa njega bubajte. Nema ništa za poplaviti. Ni u frižideru , ni na vama. Po koje zrno gorušice i koji trnić. Od toga se neda ni senf napraviti, iako je to vaše gnjecavo.

I oni nama nedalja neradni dan. Kako bolan neradni. Nama je svaki dan neradni. Mi nikad ništa ne radimo, osim što udaramo. oliti bubamo. Tako pravimo život ljepšim. Što više bubaš to je ona cvrkutavija, ljepša i milosnija a život dostojniji življenja.

Ma miriše i cvjeta ko neka ruža. Ako neko voli slatko, ko neka kvasa ko najslađa mubarek baklavica. I kako je čovjek ne bi volioi bubao. Čitov bogovjetni život. Ona se ne žali. Već kaže, vidi jel zapisano bar još koji put. Nema kod nje jednine. Zato je išćerali iz hlada gdje vodeteku .

I neka su. Šta bi mi blentovije radili da ih nisu iz raja nam poslali. Ne smijemo ni pomisliti.

Što bi poete rekle:

Udaro ti, ne udrao isto ti se piše.

U prevodu:

-Ne mo'š joj pera odbiti.

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03

  Zeleni krajolik

 

 

Portret zelene djevojčice   Ljubavna čarolija

Portret zelene djevojčice                                                 Ljubavna čarolija

 

Zamagljene misli    Cvijetni dan

Zamagljene misli                                                          Cvijetni dan

 

Suze  Čarobni bregovi

Suze                                                                                              Čarobni bregovi

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 o2

Strast i jecaji

 

 

 

Evergreen love  Magla i iskrice

Evergreen love                                                                    Magla i iskrice

 

Frezije   Arabeska i ljubav

Frezije                                                                                    Arabeska i ljubav

 

Tisoč in ena noč  Balončići lebde

Tisoč in ena noč                                                            Balončići lebde

 

 

Bosna zemlja Božije milosti Galerija u 13 01

 Slika jeseni za Spomenar ljubavi

 

Lebdeća tuga  Dan u vrtlogu sunca

Lebdeća tuga                                                                                Dan u vrtlogu sunca

 

 

Puteljak   Padina

Puteljak                                                                            Padina

 

Ponoćna čarolija   Dodir anđela

Ponoćna čarolija                                                             Dodir anđela

 

Osunčano srce  Suton i plavet

Osunčano srce                                                                    Suton i plavet

 

 

Dogodilo se na današnji dan 9.februar / veljače

 

Danas je petak 9. veljača/februar 2018. Sprcali smo okruglo četerestinu oliti 4o dana ove godine.

Prema računici trebalo bi istekom ovog dana ostati još 325 dana borbe za preživljavanje do kraha ovog najnovijeg vakta.

A opet možda se nama samo čini da je možda ostalo  još 325 dana.

Tko će ga znati?

Po raznim  kukavnim baksuzima nije. Njima je u glavi uvijek neka apokalipsa. Apokalipsarili se sa rahmetli nenama.

Današnji dan odlućio da bude   od oo oo pa   sve do 00 00 ako nas sjećanje ne vara.

Danas  je petak , jalijaši bi rekli zrno , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane. I zrna i tanadi su imali hejbet. Nikad im nije zafalilo. A nikad nisu ratovali. Osim ako su morali. Oni su samo udarali.  Zato su im trebala zrna i tanad.Valjda otud riječ tandarali. Dobro i metkovi. Da bi metkovali. To je već bolje. Poezija.

I vikend je pred nama. I čuvena nedelja. A oni nama Nedelja je neradni dan. Blećci. Nama je nedelja udarni dan. Ali ko smo mi da kvalifikujemo dane. Nama je svaki dan –  udrani.

Kako udarni?

Fino. Udarni pa udarni! Volimo udarati , kad god nam se pristavi udaraljka. A udaraljki hejbet, na sve strane. Gdje god makneš udaraljke vriju. I sve vole da se udaraju. I kako ih čovjek ne bi volo i udarao.

Prelijepe, nježne, snene, mirisave, čeznutljive i bome podatne. I vole da se sudaraju i udaraju. Po mahalski bubaju. Savim logično. kakva je to udaraljka , a da se ne voli bubati.

Joj levata, majko moja.

Kakve modrice. Aba zo, vi mislite na vaše papansko bubanje. Nosite  ga kući .Imate frižider pa njega bubajte. Nema ništa za poplaviti. Ni u frižideru , ni na vama. Po koje zrno gorušice i koji trnić. Od toga se neda ni senf napraviti, iako je to vaše gnjecavo.

I oni nama nedalja neradni dan. Kako bolan neradni. Nama je svaki dan neradni. Mi nikad ništa ne radimo, osim što udaramo. oliti bubamo. Tako pravimo život ljepšim. Što više bubaš to je ona cvrkutavija, ljepša i milosnija a život dostojniji življenja.

Ma miriše i cvjeta ko neka ruža. Ako neko voli slatko, ko neka kvasa ko najslađa mubarek baklavica. I kako je čovjek ne bi volioi bubao. Čitov bogovjetni život. Ona se ne žali. Već kaže, vidi jel zapisano bar još koji put. Nema kod nje jednine. Zato je išćerali iz hlada gdje vodeteku .

I neka su. Šta bi mi blentovije radili da ih nisu iz raja nam poslali. Ne smijemo ni pomisliti.

Što bi poete rekle:

Udaro ti, ne udrao isto ti se piše.

U prevodu:

-Ne mo'š joj pera odbiti.

 

Prije su se dešavala slijedeća preživljavanja:

1540.- U Rudaj Fildsu kod Čestera u Engleskoj održana je prva zabilježena konjska trka.

1667.- Trinaestogodišnji rat između Rusije i Poljske okončan je mirom u Andrusovu. Rusija je dobila istočnu Ukrajinu, uključujući i Kijev.

1788.-  Austrijski car Josif II objavio rat Turskoj. U tom ratu, koji je završen 1791. po Austriju nepovoljnim Svištovskim mirom, na austrijskoj strani učestvovali i srpski dobrovoljci pod vođstvom Koče Anđelkovića.

1801.-Mirovnim ugovorom Austrije i Napoleonove Francuske u Linevilu na severoistoku Francuske prestalo da postoji Sveto rimsko carstvo, iako se car Franc II Habsburg odrekao titule rimskog cara nemačkog naroda pet godina kasnije.

1849.- Italijanski revolucionar Đuzepe Macini je proglasio Rim republikoom која је трајала само четири месеца.

To je bilo za vrijeme pape Pia IX. Ipak 1851. Italija je ujedinjena,Pie IX je morao cigare i pušio, Macini je radio na ideji Ujedinjene države Evrope. Nepunih sto godina poslije,stvaranjem EU  san mu se ostvario.

1861.- Džeferson Dejvis izabran je za predsjednika, a Aleksander Stivens za potpredsjednika Konfederalnih država Amerike.

Američki , četvorogodišnji takar sjever-jug je mogao da počne.

1874.- Umro je francuski istoričar i pisac Žil Mišle, izuzetan stilista, autor niza istorijskih, filozofskih i lirskih spisa. Bio je protivnik monarhije, crkvene hijerarhije i komunizma, a s naklonošću je pisao o buržoaskim revolucijama. Djela: “Istorija Francuske”, “Istorija Francuske revolucije”, “Planina”, “Ptica”.

1881.- Umro je ruski pisac Fjodor Mihajlovič Dostojevski, prema mnogim kritičarima najveći književnik svih vremena, koji je duboko, kao niko ni prije ni poslije njega, ponirao u ljudsku psihu i rasvjetljavao tajnu ljudske prirode. Uhapšen je 1849. kao učesnik utopijsko-socijalističkog kružoka Mihaila Vasiljeviča Petraševskog – Butaševiča i osuđen na smrt, ali je kazna zamijenjena progonstvom u Sibir, gdje je proveo deset godina. Iskustva stečena tokom zatočeništva u Sibiru umnogome su obilježila njegovu ličnost i stvaralaštvo, a rana djela inspirisana su socijalnim tragedijama malih ljudi. Osnovne odlike njegovih djela – poniranje u podsvijest, traganje za korijenima ljudske tragike, fenomen religije i veza čovjeka i Boga – glavna su preokupacija modernog romana. Utjecao je na svjetsku literaturu više nego bilo koji drugi svjetski pisac. Ostala djela: romani i povijesti “Zločin i kazna”, “Braća Karamazovi”, “Idiot”, “Kockar”, “Zli dusi”, “Mladić”, “Dvojnik”, “Bijele noći”, “Netočka Nezvanova”, “Zapisi iz mrtvog doma”, “Selo Stepančikovo i njegovi žitelji”, “Ujkin san”, publicistika “Piščev dnevnik”, “Politički zapisi”.

Ovome nemamo šta dodati,još manje oduzeti.

1891.- Rođen je italijanski političar Pjetro Sandro Neni, vođa italijanskih socijalista. Kao ubijeđeni antifašista učestvovao je u Španskom građanskom ratu i bio je član Komiteta za odbranu Madrida i politički komesar divizije. U Drugom svjetskom ratu u Francuskoj uhapsio ga je Gestapo. Odmah po oslobođenju zemlje postao je generalni sekretar Socijalističke partije Italije, a 1945. predsjednik. Bio je potpredsjednik u prvoj poslijeratnoj vladi, nekoliko mjeseci i šef diplomatije, a 1963. potpredsjednik u vladi lijevog centra. Djela: “Istorija četiri godine 1919.-1922.”, “Šest godina građanskog rata u Italiji”, “Istorija klasne borbe u Italiji”, “Zločin fašizma u Africi 1936.”

Jedan od rijetkih zapadnih političara koji je priznao strašne zločine, koji su bijeli porobljivači počinili u Africi.

1909.- Francuska i Njemačka postigle su sporazum o Maroku, kojim je Berlin priznao posebne interese Pariza u toj sjevernoafričkoj zemlji, u zamjenu za ekonomske koncesije.

1917.- Zbor komitskih četa u selu Obilić u Pustoj Reci na jugu Srbije odlučio da podigne ustanak protiv bugarskih okupatora u Prvom svjetskom ratu. Do kraja februara 1917. stvorena je velika slobodna teritorija sa središtem u Toplici, na kojoj je živjelo oko milion stanovnika. Ustanička vojska imala je 12.000 pješaka i 364 konjanika, ali je Toplički ustanak osuđen na propast kad je izostala pomoć sa Solunskog fronta. Bugari su prilikom gušenja ustanka ubili 20.000 ljudi, mahom civila, uključujući mnoštvo žena i djece, i spalili 50.000 kuća.

1923.- Osnovana je sovjetska državna vazduhoplovna kompanija “Dobrolet”, preimenovana 1932. u “Aeroflot”.

1934.- U Atini Grčka, Jugoslavija, Rumunija i Turska potpisale su Balkanski pakt radi očuvanja teritorijalnog poretka na Balkanu, suočenog s revizionističkom politikom zemalja poraženih u Prvom svjetskom ratu, posebno Bugarske i Mađarske, koje je podržavala fašistička Italija. Pakt se raspao pod pritiskom nacističke Njemačke i praktično je rasturen prije izbijanja Drugog svjetskog rata.

1941.- Njemački “Afrički korpus” generala Ervina Romela prešao je iz Italije u sjevernu Afriku, što je bio uvod u teške borbe na Afričkom frontu u Drugom svjetskom ratu, okončane 1943. pobjedom savezničkih snaga, u kojima su glavninu činile britanske trupe.

1942.- Na francuskom putničkom brodu “Normandija” – tada najvećem i najelegantnijem u svijetu u svojoj kategoriji – izbio je požar, poslije čega je brod potonuo u njujorškoj luci.

1943.- razbijena je italijanska divizija “Murđe” i sve italijanske i hrvatske snage u dolinama Neretve, Rame i Drežnice. Početkom marta osam partizanskih brigada odbacilo je glavninu njemačkih trupa i svih 3.500 ranjenika prebačeno je na lijevu obalu Neretve.

1943.- U okupatorskom zatvoru u Novom Sadu u Drugom svjetskom ratu obješen je organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Vojvodinu Svetozar – Toza Marković. U novembru 1942. u borbi je teško ranjen, poslije čega su ga zarobili mađarski fašisti i podvrgli mučenju.

1943.- Teške borbe za pacifičko ostrvo Gvadalkanal okončane su u Drugom svjetskom ratu pobjedom američkih snaga nad japanskom armijom, čime su raspršeni snovi Tokija o zauzimanju Australije.

1957.- Umro je bivši mađarski diktator admiral Mikloš Horti de Nađbanja, koji je od 1920. do 1944. bio na čelu profašističkog režima s titulom “kraljevski regent Mađarske”. Mađarsku je uveo u Drugi svjetski rat na strani Sila osovine i pridružio se vođi Trećeg rajha Adolfu Hitleru u agresiji na Jugoslaviju. Odgovoran je za istrebljenje Jevreja u Mađarskoj i na okupiranim teritorijama i za zvjerstva mađarske policije i vojske u Vojvodini i masovne likvidacije. Pred kraj Prvog svjetskog rata postao je komandant austrougarske flote i 1918. u krvi je ugušio pobunu mornara u Boki Kotorskoj, a 1919. u Mađarskoj je predvodio gušenje socijalističke revolucije. Poslije zbacivanja s vlasti utočište mu je pružila Portugalija, gdje je i umro, izbjegavši sudsku odgovornost, mada ga je Jugoslavija proglasila ratnim zločincem

1962.- Jamajka je postala nezavisna država u okviru britanskog Komonvelta.

1969.- “Boing 747 džambo džet” izvršio prvi probni let.

1977.- Umro je ruski konstruktor aviona Sergej Vladimirovič Iljušin, koji je tokom tri decenije konstruisao više od 50 tipova aviona. Posebno je poznat po oklopnom jurišnom avionu “Il-2” za potrebe sovjetskog ratnog vazduhoplovstva u Drugom svjetskom ratu i putničkim avionima konstruisanim poslije rata.

1977.- SSSR i Španija su uspostavili diplomatske odnose.

1981.- General Vojćeh Jaruzelski postao predsednik poljske vlade.

1984.- Umro je ruski državnik Jurij Vladimirovič Andropov, šef sovjetske države i vladajuće Komunističke partije, koji je od 1967. do 1982. bio predsjednik Komiteta državne bezbjednosti. Za generalnog sekretara partije izabran je u novembru 1982. poslije smrti Leonida Brežnjeva, a za predsjednika Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR u junu 1983.

1991.- Na referendumu u Litvaniji, iz kojeg su bili isključeni građani ruske nacionalnosti, više od 90 odsto birača te baltičke zemlje glasalo je za otcjepljenje od SSSR-a.

1994.- Dodat   Lider Palestinske oslobodilačke organizacije Jaser Arafat i šef izraelske diplomatije Šimon Peres postigli su sporazum o bezbjednosnim pitanjima koja su kočila mirovni sporazum PLO i Izraela.

Ali,uvijek nešto „koči“ i Izraelci ne daju nikakva prava Palestincima.Isto kao što ni oni nisu imali nikakva prava u naciustičkoj Njemačkoj,osim prava na gasne tepilce.

1996.- U snažnoj eksploziji u Londonu, koju su podmetnuli pripadnici Irske republikanske armije, poginule dve osobe, a oko 100 ih povređeno. Tim napadom prekinuto 17-mesečno primirje.

1998.- Gruzijski predsjednik Eduard Shevardnadze preživio pokušaj atentata.

1999.- Kina je prekinula diplomatske odnose s Bivšom Jugoslovenskom Republikom Makedonijom zbog odluke vlade u Skoplju da uspostavi diplomatske odnose s Tajvanom.

2002.- Umrla britanska princeza Margaret, sestra kraljice Elizabete. Bila poznata po glamuroznom i burnom životu.

Mi se nećemo zaustaviti na dvije prosto proširene rečenice.Ima tu dosta interesantnih stvari i nekih koincidencija,koje valja protabiriti.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti o 08 29

 

 Mostovi povjerenja

 

 

 

Suze  Cvijetni dan

Suze                                                                                     Cvijetni dan

 

Portret zelene djevojčice   Svileno ljeto

Portret  zelene djevojčice                                               Svileno ljeto

 

Jesenje tkanje  Plišano proljeće

Jesenje tkanje                                                                          Plišano proljeće

 

Modro zeleni vodopad  Žuto sivilo

Modrozeleni vodopad                                              Žuto sivilo

 

Morski plodovi   Vejte snjegovi

Morski plodovi                                                                        Vejte snjegovi