Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

Ah , ta čarobna žena

 

 

Čarolija

 

Naši snovi

 

 
Ona je ljubav

 

Ona je plavetni đardin

 

 
Misterija

 

Krv i led

 

 

Ona je osvit

 

Savršeni snježni dan

 

 

Zov ljubavi

 

Igra boja i svjetlosti

 

  

Ona je nestvarno obzorje

 

Radost i ples

 

 

Zapis o jednom snu

 

Ocean

 

Mjesečeva bajka

 

Miris plavetnog cvijeća

Rijeka rastanka

 

 

Ah ta Čarobnica

 

Zapisana u knjigama

ona čarolija oslikana

nježnom pjesničkom dušom

shvatiš u iskonu naših snova

ona  ljubav

koju sniš bolom

u plavetnom đardinu

koji ona nestvarna

okiva krvlju i ledom

 

Budiš se sa njom

vidiš je u osvitu

savršenog snježnog  dana

kome prinosiš zov ljubavi

ona Črobnica

nestvarna igra svjetlosti

radovanjem i plesom

zapisuje jedan san

u Oceanu tišina i sni

ona je mjesečeva bajka

a se ljubav

razlijeva po mirisima

njenog plavetnog cvijeća

odlazeći rijekom rastanka

 

Luis Aragon – Bezimena

 

 

Poveriću ti jednu tajnu Vreme si ti

Vreme je žena Ono oseća

Potrebu da mu se udvara i da se klekne

Pred njegove noge kao kad se haljina raširi

Vreme je kao kosa beskrajna

Očešljana

Ogledalo koje dah zamućuje i dah razbistrava

Vreme si ti koje spava u zoru kad se budi

I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo

Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena

Tu moru vremena zaustavljenu kao krv u venama plavim

I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena

Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji

I ja znam da ne treba razbijati čaroliju

Mnogo je gore nego da te osetim stranom

Da bežiš sa mislima izvan nas

I srcem već u nekom drugom veku

Bože moj kako su reči teške A u stvari jeste to

Moja ljubav iznad zadovoljstava

Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca

Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik

I ako ti ne dišeš gušim se

I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom

Veliku tajnu hoću da ti kažem Svaka reč

Na mojoj usni sirotica je koja prosi

Mak Dizdar – Zapis o zemlji

 

 

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta šta je ta da prostiš

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je

Ta

Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od

Sna

 

Jecaj ledenog jutra

 

 

 

 

Ledeno jutro

 

Besana noć

 

Tragovi

 

U potrazi za izgubljenim sjećanjima

 

 

Prelomi se nečujni jecaj

ledenim jutrom

besane noći

rasipajući u nestanku

djevojčice što suzi

hladne  i prazne tragove

zarobljene rosom i maglom

kojima  gubi

zalog odbačene vjernosti

u sjećanju poslijednjeg dodira

u odjeku misli

ž ‘ tem ili volim te

sad savim sve jedno je

ljubav uvijek isto boli

a sa očajem

spoznaje da počinje voljeti

onog kojeg je

ponosa radi prezrela

Bleki – Dva labuda bijela

 

 

Dva labuda bijela na jezeru

ljubav vode

tren

djelić sekunde prije nego se prosu

krik agonije koji vrhunac

nosi

 

namah

niotkud ih poklopi stašni mrčni oblak

nestadoše u njemu

Iz tame se vrati Bijeli labud

oblaci se raziđoše

na obali ležaše Bijela labudica

slomljeno srce nju je izdalo

 

Labud tužno pogleda

družicu

mrtvu ljubavnicu

zatrepta krilima

pomiluje je kljunom

pa krilom

nježno

milosno

kao da ljubav vode

 

ništa ne pomaže

ona ga ne osjeća

njeni su snovi završeni

on mora dalje

sam

ili ne

Život je to

Američke fobije

 

 

 

Od Debe i mržnje,  oliti fobije , do snješka bjelića

 

Imamo jednog vrlog prijatelja. Zovu ga Deba.

Možda ga znate?

 

Vi mislite deb'o čovjek. Jok , nikako, mršav je ko girica.

Onda pomislite da je debil.

Ma jok , odebljo mu mozak od nesuvislih misli.

 

Dobar je on , jalijaš  i mahalaš , a to mu na istu deređu dođe.

Blesav ko jednosmjerna struja i opičen k'o konj koji naganja zebru.

Znači misli u crno bijelom , jednoličnom ,  vijugavom koloru.

 

Išli mi tako jendoć jednom ulicom. Žemskom.

Pitate kako znamo da je žesnka ili otkad se to ulice djele na muške i ženske.

Ako se ulica zove Rave  X. ili  Lepe ZaZe Y. šta vi mislite je li muška ili žernska?

I nemojte da bi sad nešto implicirali.  U smislu i mi volimo curvoasier.

 

 

Volio se  Deba zagledati u izloge.

Vi mislite hoće nešto da kupi. Ma jok, boni.

Uglavnom je dekintiran. Sve potroši na grlice .

I da znate nije na one čaršijske, što se lomataju i od insana  se grebu  oko šadrvana, već na prave orvacate  đardinske grlice.

 

On se zagleda u staklo da vidi koliko je lijep i imali koja pametna da mu iz čela niče.

A ružan ko glista kad je zgazi auto  i nikad ni jene za vas cijeli život nije procuclo.

 

A izgleda veoma pametno. Ko Rodenov mislilac ili dijete na tuti ,  kada ga grčevi muče.

 

Odjednom , skoro zakuka, ko sinja kukavica.

-Oni me mrze.

-Ko to bolan?

-Evo ovi. Natandarili veliki plakat o meni u izlog.

 

Neka američka dobrotvorna organizacija.

Jes kako nije.

Amerikanci pa dobrovtorci.

Mogu oni maglu i bijele  bubrege prodavati kome hoće.

Vidima,  Ameri zaista jesu, natakarili plakat. Čitamo:

 

If you are Racist,

Seksist,

Homophobics or an Asshole

Don't Come im

 

-Kako znaš da baš  tebe mrze.To oni sebe opisuju.

-Znam sigurno, evo piše plavo na crveno!

-Ma hajde bolan ,  to se tebi samo čini.

 

– Nije meščini , već sam siguran. Idem rješiti problem. Ne volim da me iko mrzi.

-Nemoj bolan belaja. Ameri su to. Šta te briga da te taki mrze? Bitno je da ti misliš da si u pravu.

 

Namah uđe. Mi nemamo kud ,  i mi , čoporativno  za njim.

 

Kultura prije svega.

Mrak dama, ne po tamnijem tenu, njih ne zapošljavaju američki “humanitarci”. Već po fizici  . Diše po metra ispred sebe i trepće očima.

-Izvolite šta ste trebali.

 

Deba se zableno i  unezgodio. Znamo šta mu  na um pada.

 

A opet mu ,  anglosaksonski naglasak  srednjeg zapada , ne miriše na dobro. Kju – klux – klan je tamo još uvijek gravnii. Koliko on zna. A on ako nešto zna , onda ga beli zna.

 

-Mi ništa, ali našeg druga mrzite , kao da je crnjo. A vidite da nije. On je samo originalni bijeli  mahalaš.

-Zašto misli da ga mrzimo?

 

– Hajd’ Deba pričaj.

 

-Evo ja sam rasist. Volim žene svih rasa. I seksist  sam jer se volim seksati sa njima.

-Ma nije to rasizam i seksizam , dapače to je veoma pohvalno sa vaše strane.

-I ja mislim da veoma povalno sa naše strane. I hvala vam i  što me vi povaljujete.

– A dalje?

– Mislio da ćemo se zaustaviti kod povaljivanja, ali idemo dalje.Nisam  homofob jer mrzim pederčine,  ali  volim lezibejke. One mi milina,  valja se mnogo pomučiti , a tanka fajda. A to se neutrališe.

-E to je veoma nezgodno, jer jedno ne opravdava drugo. Mislim da se  jedno drugim ne može izbrisati. .

-Pa i ja sma istog mišljenja. Đe ćeš pogan porediti sa miomirisnim đardinkama. Evo ,  molim te reci ti meni , šta bi ti radila kada bi ti se kojim slučajem jedan peško počeo motati oko sjedalice.

-Molim vas nemojte biti tako lični. Hekunla bih ga stolicom posred glave. Ili pištoljem u čelenku. Tako oni kod nas na srednjem zapadu  rade.

– Ti si prava. Vidim ja ti si za brisanje sodomlija i gomorlija sa mape zemaljske. Kako neću biti ličan bona. Vidiš kakva je ta stolica. Vrtoglava, a ja ljubomoran na nju. Sami pliš i kadifa se u nju zavalio. Ne može da diše.

– A ovo zadnje dobri moj čovječe. Asshole .Šta sa njim?

-Nisam ja baš dobar, nikako nisam. Ali to je malo duža priča , a i za ovo  nisam siguran šta ste mislili?  Morali bi to uz neki zalogaj i vince protabiriti, okano moje. Rodi čiko okice lijepe.

 

I protabirili su. Debelo.  Taki je Deba. Bilo je tu mamicanja. Hejbet. Možda ga zato zovu kako zovu.

 

Poslije devet mjeseci ona kjukluksklanovka  se u sebi smješka i privija  malog mahalaša na grudi. Pljunuti Deba. Samo bi dojkio i dojki se prifaćo. Kada odraste , garant i još štošta..

-Joj levata majko mila.  Kako bih u Americi  zatrudnila , a da budem sto posto  sigurna da će mi dijete biti bijelo ko snješko bijelić.

 

 

Veljača – Hejebet tumačenja / Dnevni igrokaz dana 2. Februara / Veljače

 

 

 

 

Muzika dana

 

 

 

Danas je Četvrtak 1. Veljača 2018. Latini bi rekli februar,normalno po Vukovom zboru.

Odmah nam u očima nešto zasmetalo. Nešto škripi

Jesu ovi Latini čudan narod. Mimo svijeta daju nazive mjesecima.

Razmislite  , zar nije lijepo reči veljača. Ima mnogih značenja.

Eto kažu da je veljača od dužih veljih dana. Jopet neki kažu da je ime nastalo po blagdanu veljak  ( svičen – Sviječnica 2. veljače/ februara).

Mi kaki smo naopaki imamo svoje tumačenje. Mislimo da smo u pravu kao i uvijek.

Uobičajeno je da u februaru veje kao ludo , a minusi su toliki da se čovjeku naopako smrzne jezik. I on umjesto da kaže veju veju pahulje , smrznutim jezikom izgovara velju velju pahulje.

A gdjegokare kontaju velji , velji su minusi.

A ima i seksista koji tvde da to ima veze sa fucanjem pasa i mački. Pa im je takarenje velje od najveće insanske zamisli o veljanju. U prilog svojoj svojoj tvrdnji seksiti dodaju argumnent. Trebao bi se naziv mjeseca primjeniti u veljavaljalica

Znamo na šta ciljaju, nalet ih bilo. Da se i ljudi pridruže veljem valjanju. Joj, jesu blesavi milju gradi naopako. Mošte mislit. Minusi preko dva'set stepeni , snijeg do za grla, a insanski hajvani prave prtine da bi se velje valjali.

Latini ne samoo da su čudni , oni su lukavi uvijek bili. Za svaku zgodu po jednu poskočicu skontali. Ili se to vabi poslovica. Nemamo pojma nismo mi za poslovice oliti poskočice. Mi smo za… Ha , zinite da vam rečemo.

Vako su Stari Latini skontali . Veljača i Siječanj  odnosno Februar i Januar ne postoje .Kontaju šta će im ta dva beterna mjeseca. Zato ih nema u Rimskom kalendaru jer su u starom Rimu smatrali da je zima bez mjesečnih perioda ( Decembar bio je posljednji mjesec u godini).

Što bi poete rekle :

-Joj blentovija , majko mila.

 

U prevodu:

– Džab , džabe im je. I minusi i snjegovi zapadaju do preko krova kad im se ćefne. Ne moš im kao ni anamo onoj pera odbiti.

E nemojte nas sad ćerati da o nepoderivoj ponavljamo priču. Ne valja stalno pričati o nepoderivoj. Treba je stalno pokušavati poderati

Mak Dizdar – Razmirje

 

 

 

U davno u slavno u bana Stipana Drugog

Vukcu se rodi sin Vučihna

Tad vrati se s grčkih strana

S deset uboja s deset rana –

On zgibe tako u službi vjernoj

Za svoga gospodina

 

U vrijeme bana i kralja Tvrtka

Vučihna Vučić rodi sina Vuka

U vjernoj službi za svog gospodina

Ubi ga tagda negdje na razmirju

Ungarska carska ruka

 

I Vukić njegov rodi sina Vukajla

Poželiv zdravlja i snage da bude

Hude ga tad turačke sablje pogube

Za smjernu i vjernu službu

Za svoga gospodina

U vrijeme kraljice naše

Jelene Grube

 

U jednom zapisu dijaka kralja Ostoje

Ovakvi dani ovakve noći ovakvi

Konci života i smrti stoje:

Kada jedinac poraste

I za mač stasa

Ljeta tisuć četiri sta petnadeset godina

Pogubi ih vlastita družina oba

I baci kao dva psa

Za zdravlje i slavlje

Za svoga gospodina

 

A potom potomstvo ovo

Prema predanju starom ide ovako:

Po smrti Vukas svojoj rodi sina Vukana

I Vukan onda jedne godi rodi Vukomana

Vukoman poslije –

I sve tako redom

Do današnjeg

Dana

 

Sve za vjernu za službu

Za svoga gospodina

Bleki – Praznik je, ljubavi moja

 

Anđeo   Snovi lelujaju Boje Badnjaka

Svijeće radosnice  Praznik ljubavi  Prozračan dan

 

Čedno srce  Duša oprosta    Lepršavi snovi

 

Anđeo mi se javi

poput snova koji lepršaju

upali svijeće radosnice

praznik  je ljubavi

 

ljubav je duša oprosta

čedno srce moje sni

lepršave snove

što nade velove nose

 

i tada duša zatrepti

misli to dolaziš ti

vara se mila moja

povratka više nema

 

pogledam kroz prozor

to se djevojčica moje udaje

maše mi i plače

0docnio si mili moj

 

Bleki – Ah , te Bjelave

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti Ljubav milosti puna Blistavi dan

 

Đardin fešta  Đardin stat i plakat Milozvučni velovi

 

Grijeh i oprost Nježni plamen ljubavi Izvorište Lotosa

Ah , te Bjelave

 

Ah,te Bjelave svjetlošću obasjane

to je najpraktičniji dio grada

kuda god krenete ili pođete

spustite se nizbrdo i ne brinite

nikad ne možete zalutati

niste frajeri jer vremena nemate

one odozdo pomno čekaju

ozbiljno na vas računaju

 

Ah,te Mahale uvijek ljubavlju osunčane

tako je u svim mahalama

svi putevi vode iz života

u votaži , ješta mai rista

život počinje iz mahale

vodi preko čaršije

završava u mahali

 

Ah,ta mahala tako mila razigrana

tako mirisna i sladunjava

dunje i dudovi prkose vijeku

ljudi nisu ludi da ih sijeku

ljubav je mnoga ispod mahnito vođena

mnoga je djeva bremenitošću sleđena

ali neka djece njih Bog mili čuva

 

Ah, ta mahala tako lijepa i sanjiva

u drskosti sablažnjiva

u milosti nedostižna

kao egzotika naših ljubavi

odakle ti vrijeme frajeru

kraj toliko djeva

vatrom obasjanih što pitaju

hoće li te dunje i dudovi