Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

slava-stvoritelju   tirkizni-snovi

Slava Stvoritelju                                                              Tirkizni snovi

 

na-kraju-ljeta  violetna-bura

Na kraju ljeta                                                                   Violetna bura

 

razigrana-njeznost  dan-jarkih-boja

Razigrana nježnost                                                       Dan jarkih boja

 

zar-ptica  svileni-treptaji

Žar ptica                                                                             Svileni treptaji

 

Pahulje i snovi        Krhka čarolija

Pahulje i snovi                                                                                 Krhka čarolija

 

Lebdjeti  Crvena noć

Lebdjeti                                                                                                     Crvena noć

 

Vrijeme kajanja  Kristalni cvijetni dan

Vrijeme kajanje                                                   Kristalni cvijetni dan

 

 

    Prijateljstvo

Đardin ljubavi                                                              Prijateljstvo

 

 

Desanka Maksimović – Ne boj se mila,tebi će uvijek biti samo šesnaest godina

 

„Da mi je sada šesnaest godina,činila bih sve opet onako kako sam činila kada sam bila gimnazijalka u Valjevu.Dugo sam hodala po šumi i to pred veče,kad je u njoj sasvim tiho. Iako sam društvena,samoća mi je i danas draža od razgovora sa ljudima.Volela bih opet onako, kao kad sam pisala pjesmu Strepnja.Opet bi mi bilo draže čekanje ljubavi nego njeno ispunjenje.Opet bih čitala u isto vreme tako oprečne priče kao što su,recimo,Tolstoj i Ipolit Ten.Opet bih se zanosila crtanjem i matematikom,opet bi mi bile bliže stvarne nauke od onih koje su u mojoj mladosti bile gotovo kao priča.Opet bih voljela iste pesnike ili bolje reći gotovo sve pesnike: u svakom od njih bih zacela našla malo sebe i opet bih u časopisu  posle pesme pročitala kritike,a onda tek ostalu prozu.Opet bih više videla i ono što je prošlo i ono što će biti od onoga što se u danom času zbiva.Opet bih sanjala (oprostite ovo nije prekor kome i aluzija) o bratstvu Južnih Slavena!“

Desanka je bila od onih krhkih bića, kojima Svjetlost još u detinjstvu udahne Ljubav i Milost .To je dar jkoji se nikad ne prekida.

Bila je udata,ali njena životna družica bila je poezija.Njene pjesme, njena dječica.Ona se uronila u poeziju i bila poezija.Od mladalačkih dana do smrti je osluškivala i bilježila govor svoga srca.Koliko srce ,toliko ljepote u pjesmama.

Srce djevojčice i starice ne kuca isto,reći će neuki.

Desankina poezija govori  da godine nisu bitne,da sva vremena iste snove nose.Ponekad se osjeti  mala razlika,da srce malo sporuije kuca,jer umorno je.Trebalo je ljudima odaslati toliko  iskrica i snova o ljubavi , a vremena za to ljudi nemaju.

„Prva ozbiljna „ Desankina pesma bila je o zalasku sunca:

Sunce odlazi,a sve,i ljudi i priroda, pružaju prema njemu ruke i dovikuju-nemoj otići,ostani…

Vrlo brzo će doći  Strepnje i Ja sam lovac srca svoga rodenog.

I tada će se roditi naša mila pjesnikinja , uvijek djevojčica,koja će nježno,poput grlice lepršati ovim dunjalukom sijući ono što je čovjeku urođeno od iskona.

Dijete nam poručuje;bez Svjetlosti nema života   i moli zapitajte se šta učiniti da Svjetlost   uvijek bude tu i da se ne zaprlja.

Imala 14 samo godina kada je počela i nikad više nije prestajala pjevati o Svjetlosti.Jer Svjetlost je neizmjerna Milost i savršena Ljubav.

Naše su riječi šture i neubjedljive.Zato ćemo pustiti poetesi da sama o svojim srcem  snije i za nas pjeva.

Obratiće se Zapadu i reći:

Vi, doista, imate

nekoliko miliona Hristovih kipova,

na svakog čoveka po jednoga,

imaju ga drumovi i polja, apsane i škole;

a kod nas, kad ljudi veruju u Boga,

u sebi ga nose. ( Balkanac)

 

Svjetlost to je san i ljubav u srcu svakog djeteta i djevojčice:

 

Dopusti, majko, da zoru

dočekam u vrtu s njim.

On peva: da zajedno ćemo

do zvezda se peti;

Da, ako mene ne dadne mu Bog,

mora umreti. (Djevojačka molba)

 

Svjetlost je u ljepoti i ljubavi prirode:

 

Zavole zumbul lepi

juče, kad zora svanu

i sunce poljubi cveće, šume i poljanu

i na njoj rosnu travu,

ljubičicu plavu

zavole zumbul lepi. ( Jedna smrt)

 

Bila je optimist i kada u smrti Svjetlost traži i ljubavi poručuje:

Ako prva odem, javiću ti

javiću ti šta biva kad se brat i sestra

i mati i prijatelj polako raziđu

i pljusak se kroz rastresitu humku sruči,

i treba li se bojati pauka savesti

i šta on među crvima i stonogama znači. ( A i tebe molim)

 

I smrt je samo puta ka  Svjetlosti:

 

Nekada si, kao dete, koračao niz brvno,

preko ponora sveg u tamnoj, vlažnoj česti,

ne gledajući u dno pod sobom crno.

Ne gledaj ni sad, ja ću te polako povesti. ( Ne boj se)

 

Mila tebi će uvijek biti samo šesnaest godina jer ti si mladost zamolila:

 

Ali ja te neću nikad pustiti.

Oko srca svoga postaviću stražu

jedne ljubavi što mene voleće;

U vrtu svome zasadiću proleće;

sve mirise slatke zarobiću

što bregom nihaju leti;

 

Mladost ti je u srce urezala Strepnju:

Strepnja

 

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka

da volim i želim oka tvoja dva.

Jer sreća je lepa samo dok se čeka,

dok od sebe samo nagoveštaj da.

 

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži

ova slatka strepnja, čekanje i stra’.

Sve je mnogo lepše donde dok se traži,

o čemu se samo tek po slutnji zna.

 

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?

Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;

izdaleka samo divimo se svemu.

Ne, nek’ mi ne priđu oka tvoja dva.

 

A Svjetlost je vidjela sve tvoje ode o njoj,Milosti i Ljubavi… i pamti:

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

 

I zato  ne boj se mila i vjeruj nam,tebi će uvijek biti samo šesnaest godina:

Dođi da ti vidim lice,

ispod belih grana da stojimo,

da po livadama travu milujemo,

da vrbe lomimo,

da se smejemo, da se smejemo,

da zvezde brojimo,

da ćutimo nemo. (Šesnaest godina)

 

Ne boj se mila tvoja Svjetlost je sada sa tobom i zato:

 

Pomiluj Bože, one koji su žedni proleća,

iščezli kao osmeh tih

meñu zvezdane svetove.

Pomisli, Bože, na njih

u čas kad prosipaš cvetove

povrh kutova svih. (Pomiluj Bože)

 

Žal za majkom

 

Prođoše godine

starac a siroče

još uvijek tuguje majku svoju

nerazum

ima vremena

a nema

nikad nema vremena

nikad dovoljno neizrečenih riječi

a jednog dana tuga navre

samo četiri  riječi

volim te majko mila

kucaju

a majka ne otvora vrata

predugo čekala

pusti sanak usnila

Miroslav Ilić – Voleo sam djevojku iz grada / Song Lyrics


Ruža ljubavi      Konj  Đardin to je san

 

Ja sam rodjen u cvecu livada

cuvah stada pokraj reke Gruze

al’ zavoleh devojku iz grada

sa usnama k'o pupoljak ruze

 

Ref.

Bele ruke, a prsti k'o dirke

pricahu mi najneznije bajke

zalud uzdah iz grudi pastirke

zalud suze moje stare majke

 

Sin sam plavih suma i livada

gajih dobre konje i volove

zbog lepote devojke iz grada

zaboravih brda i dolove

 

Ref.

Zvao sam je ulicama dugim

i venuo k'o trava jesenja

jednog dana spazih je sa drugim

zagrljenu u senci kestenja

 

Sta sad mogu vec bol svoj da patim

mladost moju da tuzim za celo

morao sam kuci da se vratim

svome domu u rodjeno selo

 

Ref.

I sad opet svoga vranca jasem

i u krcmi krcmim svoja stada

kitim svirce i razbijam case

i proklinjem devojku iz grada

Demis Russos – Goodbye my love / Song – Lyrics – Translate

Ljubav i rastanak  Usamljena duša  Riječi

 

Goodbye My Love

 

hear the wind sing a sad, old song

it knows i'm leaving you today

please don't cry or my heart will break

when I go on my way

 

goodbye my love goodbye

goodbye and au revoir

as long as you remember me

I'll never be too far

 

goodbye my love goodbye

I always will be true

so hold me in your dreams

till I come back to you

 

see the stars in the skies above

they'll shine wherever I may roam

I will pray every lonely night

That soon they'll guide me home

 

Zbogom, ljubavi

 

Čuješ kako vjetar pjeva tužnu, staru pjesmu

Zna da te danas napuštam

Molim te, ne plači,   srce  ćeš mi slomiti

Kad me putevi odnesu

 

Zbogom, ljubavi, zbogom

Zbogom i doviđenja

Sve dok  me se sjećaš

Nikad neću biti daleko

 

Zbogom, ljubavi, zbogom

Uvijek ću biti vjeran

Zato me čuvaj u snovima

Do povratka tebi

 

Pogledaj  zvijezde na nebu iznad nas?

Sjat će kad god budem lutao

Molit ću se svake usamljene noći

Da  me što skorije vode kući

Sevdah i muzika

 


 

  

 

  

 

Rekoše nam da imamo neki iščašen odabir muzike.

Neki horuk i horog mahalski spoj.

Neuk je narod koji tako misli.

Postoji muzika i sevdah. I pravo odabira.

Muzika može biti dobra i loša. Ozbiljne i lake note.I muzika bez nota ili teksta.A ima teksta koji je muzika. A slika može vijekovima pjevati i svakom gledaocu drugačiji zvuk u oku dati.

Neko u muziku ubraja i ogoljenost zvani turbo folk.

To nije ni kič; mi ne znamo šta je to. U nama ne izaziva nikakve emocije.

Ne znamo zbog čega ,ali sa muzikom naših damara nema veze.

Svako ima pravo na slobodu i kretanje.I pravo na izbor muzike koju će slušati.I neukusa kojeg će gledati.

U kretanju svako može pogriješiti pravac i postati kreten.

Naš izbor su pjesme duše Grada čednosti i Zemlje Božje milosti.Naš izbor su pjesme Grlica lepršavih i Djevojčica ljubavi.

Biramo sevdah.

Iako se nekome ne čini, svaka dočarana pjesma je kristalno jasni sevdah.

Nema veze ako nije Bosanska. U Bosanskoj duši nema razmeđa.Bosanska duša se Svjetlosti i Ljubavi moli.
Sevdah je Bosanski naziv za ljepotu, nježnost i ljubav. I mnogo više od toga.  Sevdah je dar sa neba.

O sevdahu smo pisali. Jednom , možda već sutra ili neki drugi dan ćemo pisaniju ponoviti.  A možda neće biti potrebe.

Naše stranice vri od ljubavi, sevdaha, muzike, slika i blagosti.

Sevdah je rječitiji od romana i muzike. On je poveznica svih tuga i boli, ali i radosti i čežnje upućenih nebu.  Sevdah je jedna neprekidna molitva Jedinom Milostivom.

Sevdah nema razmeđa; ni jezičnih ni teritorijalnih. Bitna je ljepota i muzika utkana u glas i dušu onoga ko svoje darove drugima djeli.

Mi takve darove veoma rado prihvatamo i prenosimo.

Muziku koju biramo treba prigrliti i oslušnuti. Žao nam je ako vam se ne dopadne.

Muzika i sevdah ne moraju značiti isto. Muzika ne mora uvijek biti sevdah.

A sevdah je uvijek i muzika i molitva.

I to je to. Naš izbor .

I Molitve i Sevdah i Muzika i slike…

 

 

Sonja Savić – Mjesec je plovio / Song – Lirics


Kamenolom  Copy of ona spava crvena  ona među ružama

 

Probala sve sam ja

I volela i patila

Lutala danima

Po nekim tuđim zemljama

Ostao samo si ti

Nestaje mi hrabrosti

Sa tobom lako je sve

Bez tebe moram živeti

 

Mesec je sam plovio

Milion dugih godina

Mesec je sam plovio

Što ne bi i ja

 

Smejem se oblaku

A bol na svakom koraku

Reči mi zastaju

Ja znam da sve izdržaću

Sama u postelji

Snovi nisu dovoljni

Ako nije bolelo

Srcu nije prijalo

 

Mesec je sam plovio

Milion dugih godina

Mesec je sam plovio

Što ne bi i ja

 

Sonja Savić – Anđeli odlaze skamenjenog srca

 

Boli

 

 

Moja tišina i sni

 

Molitva i anđeo

Nježna muzika ljubavi

 

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

Sonja Savić 15. septembar 1961 – 23. septembar 2008.

Sonja Savić je bila veličanstvena glumica,ali nije glumila kada je jecala:

Ne stidim se suza.

One često naviru zato što je to taj,

verovatno, prelazni period,

kada se polako pretvaraš u tu stenu (…).

Znaš onog klinca što je došao u manastir

I vikao –

Oče, ja volim ljude! Ja volim ljude!

A ja sam zaista toliko volela ljude.

Bože, koliko sam ih volela…”

**

I ta, neuzvraćena ljubav je zaledila ,pretvorila se u stijenu.

I šta će mila grlica!?

Nije imala izbora.

Usnila je.

Bože mili ,

koliko je samo bila lijepa,

nenametljivo svoja i puna duše,

prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.

Kako je nju bilo lako voljeti.

Ali nismo imali sreću da je sretnemo,

Njena  tuga i tihi vrisak prekasno su doprli do nas.

Krivi smo .

Nismo je smjeli ostaviti samu,jer voljeli smo je.

U anđeoskoj nevinosti svojoj vrištala je protiv zla,

koje je zadesilo njenu zemlju Jugoslaviju.

Morala je bježati da bi spasila ljubav koju je osjećala.

A mi ratnici , djetinih srdaca , se umorili i nijemo vrištali za

pobijenim anđelima ,

svoga Sarajeva grada čednosti

i svoje Bosne zemlje Božije milosti.

Ponekad sjećanja navru, ne dijeleći snove i javu.

A opet…

Godinama poslije

teško je uspomene  dozvati

jer puste tratine naših susreta

obilaze požutjele  sjene  đardina

tišinom nestalog ptičijeg poja prekriven

presahnuli žubor  šedervana

cvijeće pognulo glavu

mjesec okrenuo lice

i plovi bez svog Anđela

zviježđe šuti

snove njene sakriva od zlih

moje srce djevojčicin bol

još uvijek ćuti

kleknem i molim:

Bože Jedini oprosti nam

toliko ljubavi u nama ima

a nikog da je primi

Ljudi joj nisu uzvratili ljubav.

Sebični , opterećeni sobom i svojim niskostima,  zajedništvom ,

nisu znali,nisu htjeli , nisu smjeli ili su se samo bojali ?

Ljude je strah  voljeti Anđele i primiti darove i ljubav koje im nude.

Zla vremena neljudi su bila preteška balast za njeno  nježno biće.

Zato prelijepi  Anđeli umiri tužni i sami.

Njihova krhka duša samo kvrcne i odleprša.

Eh , mila ,mila

Hvala ti što si nas milovala svojom ljubavlju i dobrotom.

i oprosti nam suze tuge naše i ljubav koja prekasno ka tebi odi.

Oh, Bože Milostivi Učitelju naš

koliko neutješno volimo Anđele … i ljude.

 

Arsen Dedić – Sanjam te (Posveceno Sonji Savic) / Song – Lyrics

  Stablo

Sjećanja  Nevinost u okovima strasti Ljubav u duši Život je opsjena

 

 

Jedan deo svoga srca,

Jedan deo svojih želja,

S povjerenjem ja ću otkrit,

Ispred starih prijatelja,

Ali nekih stravi ima ,

Što ne govore se svima,

Što se samo nekom šapnu,

…Ti znaš…

 

Nekog moraš, nekog moraš i da sanjaš,

Nekog ljubiš i zbog njega život stvaraš,

Nekog mora, neko treba da te čeka,

Da ti piše izdaleka,

I da pisma tvoja prima sva

 

Ti si tajna, ti si smisao mog puta,

I u tami zadnja svetiljka dok lutam,

Da te nema, ti sto nikad me ne kriviš,

Da te nema, da ne ziviš,

Svi bi putevi bez kraja bili znaj

 

Karolina & Origjanski ~ Ptico malecka / Song -Lyrics

 

 

Ќе ви кажам два-три збора

Така беше ко сто мора

Една зима – ѕивра ладна

Тој ко птица дојде гладна

Немав ништо да му дадам

Жолта дуња, бело грозје

Немав зборој да го лажам

Морав само да му кажам

 

Бегај од мене, птицо малечка

Бегај навреме не сум за тебе

Како река сум

Река без вода

Како мајка сум

Мајка без рода

Како песна сум

Песна без зборови

За тебе сѐ уште неиспеана

 

Не знам зошто

Не знам кога

За нас двајца нема Бога

Беше гром од ведро небо

Цел ден мислам јас на него

Немав ништо да му дадам

Освен малку горка тага

Немав зборој да го лажам

Морав само да му кажам

 

Бегај од мене, птицо малечка

Бегај навреме не сум за тебе

Јас сум ангел знај

Ангел без крила

Модро небо сум

Небо без птица

Само жена сум

Жена без љубов

е несреќна жена

 

Ти бегај, бегај од мене

 

Бегај од мене, птицо малечка

Бегај навреме не сум за тебе

Бегај од мене, птицо малечка

Бегај навреме не сум за тебе

Бегај од мене, птицо малечка