Bosna zemalja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

 

 

 

cvijetna-rapsodija-u-plavom  cari-ljeta

Cvijetna rapsodija u plavom                                                      Čari ljeta

 

pazi-snjezi  zivot-prica

Pazi snježi                                                                       Život priča

 

damari  tirkizni-dardin

Damari                                                                                      Tirkizni đardin

 

razigrano-srce  topli-dom

Razigrano srce                                                                 Topli dom

 

Nestvarni krajolik  Djelić Bosanskog neba

Nestvarni krajolik                                                                     Djelić Bosanskog neba

 

Violet imagine I  San o ljubavi

Violet imagine                                                                       San o ljubavi

 

Vrelina  Začarana šuma

Vrelina                                                                Začarana šuma

 

Proljetni velovi  Otvor

Plavetni velovi                                                                       Otvor

 

 

Indexi – Negdje na kraju u zatišju / Song – Lyrics

*

Muzika stara  Zaljubljene duše  Vali se pjene

Kada se kiše i oluje stišale budu

I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao

I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra

a aleje ponovo ožive životom proljeća

Ja kliktaću nestanku svome

Tada draga sigurno više neću morati čekati i po pola sata duže,

Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože, tvoj korak laki.

Znam, tebi se nikada žurilo nije

A ja baksuz, baš u jesen se zaljubih

Ali nije važno, ja evo kličem

jer rekoše mi

Iza svakog nestanka rođenje niče

 

Znam u prošlosti jednoj

Noć je odnijela dan

Ali ipak ja ponekad

Želim vratiti dan

 

Pjesma je sav život moj

Pjesma smo mi, ja i ti

kad kišni dani prođu

ja nestaću uz zvona zvuk

 

Pjevajte svi

ja ću sad napustit vas

Al pjesma ta nek vječno živi

nestanak taj

nek bude poziv moj za sve

za jedan život nov

 

Dan sa jutrom se rađa

Vjetar odnosi noć

Sunce nadanja budi

Život počinje nov

 

Pjesma je sav život moj

Pjesma smo mi, ja i ti

kad kišni dani prođu

ja nestat ću uz zvona zvuk

 

Pjevajte svi

ja ću sad napustit vas

Al pjesma ta nek vječno živi

Nestanak taj

nek bude poziv moj za sve

za jedan život nov

 

Pjevajte svi

ja ću sad napustit vas

Al pjesma ta nek vječno živi

Nestanak taj

nek bude poziv moj za sve

za jedan život nov

Nek pude poziv moj….

 

“Kada se kiše i oluje stišale budu

I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao

I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra

a aleje ponovo ožive životom proljeća

Ja kliktaću nestanku svome”

Bilo je to brijeme ruža / Kompilacija Indexi – Bleki/

  Izvorište Lotosa
Bilo je to vrijeme ruža

Pjevali su svojim ljubavima prošlim i sadašnjim

budućim neko reče

neće ići jer ih nema

neuki ljudi

Indexi su vječni

jer vječna je pjesma

malo je umor orosio beskrajne stihove

da bi nježniji bili

nebo nam je prisvojilo muziku mladosti

ali nam je vraća

poklanja ljubav djeci cvijeća

djeci vremena prošlog sadašnjeg i budućeg

Kad smo prvo cvijeće brali

Ne zaboravlja se

pjesma o svojim i našim

jedinim ljubavima

filigranska lakoća plemitog sjaja

*

Bio je to svijet stvoren samo za nas

svijet poetike i čarolija

o nekoj nepoznatoj jedinoj ženi

običnoj djevojčici iz naše ulice

našeg razreda

koji ih bješe krcat

ali i svijetu nade

fatalnih žena

pružajući ruke

nježnim ružinim pupoljcima rose

*

Kad smo smo samo za ljubav znali

Pjevali suze lili

sakupljali uspomene

iz Modrih rijeka

radosni i tužni pili

ljubav i nju snili

uvijek zaljubljaeni bili

*

Hmm Ti i ja šapat naš

To Lave

To meštri Lavi

zagubila se ružna riječ o vama

čitav život slavljene bile

ostale su ljubavi naše

i sunca sjaj

Indexi – Plima / Amazing Grace /Song – Lyric

Plima    dječak  Grad čednosti pred zoru

U svjetu tame skriven lik

kroz kolut dima tonem ja u mir

i osjecam da gori moj svijet

jer nista od onoga sto zelim nije tu

 

Krik iz druge sobe cujem

to mi neko kaze: “Nisi sam”

tako, tako sam umoran

i cekam valove

valove mora

 

Ref.

Ti dolazis s njim

osjecam da dolazis ti

to je znak da doci ce dan

s toplim vjetrom juga

 

Krik iz druge sobe cujem

to mi neko kaze: “Nisi sam”

tako, tako sam umoran

i cekam valove

valove mora

Slovo o Indexima – Iz Arhiva

Slovo o Indexima  – Zakašnjeli predgovor

 

Mi kažemo ,nikad nije kasno o lijepome pisati,kao ni predgovore.

Uostalo uvijek su nam bile smiješne te književne floskule kao recimo predgovor i pogovor (zagovor). Nekad su nužni,ali  su,manje više, suvišni.

Mi smo mislili da indeksima nije potreban ni pregovor i ni pogovor.Oni su bili svijet za sebe i za nas koji smo poznavali i voljeli vrhunsku muziku.

Stali su dvijehiljadeprve godine.Umro Pjevač.No nisu prestali.I neće.

Ehej- brate moj

– Indexi su to…

Neki su otišli u drugi svijet.Ostali su se rasuli.Muzička akademija trojice među prvima,trojice od sedam veličanstvenih je zvanično trebala da prestane saobrazovanjem.Kažemo trebalo a varamo se!

Indexi,dobro falični,putuju zemljama izgubljene nam domovine sa novim polaznicima akademije; pjevačima koji se tek upjevavaju i sviračima koji se jako usviravaju.

Sve se vraća.

1968.g. The Beatles i Creams su otišli u historiju.Klepton se utopio u ponavljanjum,The Animals ga slijede.Doors,Jimi Henrix,J.Joplin i ostala djeca cvijeća posustaju.Vudstok je označio početak kraja preostale djece cvijeća.

Iskrenoj,prirodnojvrhunskoj rok muzici su prijetili teški dani. Zatim su Vatikan,zvijer  i ostaleubice obrušili na njih i među desetinama hiljada mnogih pogubili su Dženis,Džimija,Džima i Lenona i mnoge druge.

Već znamo; Lenona je 08.prosinca/decembra198o.g. ubio Marc David Chpman, reći ćete.Nećete biti u pravu.Lenonu nije smetala ta smrt,njega su muzički i intelektualno ubili početkom sedamdesetih.Zvijer ga je ubila zbog nestajanja djece cvijeće,a i  zbog njihovog miljenika preobraćenika ser Pola.Lenona je ubio jedan od mnogobrojnih ubica zvijeri koji nose u đepu podlistak Lovac u žitu.

Tih vremena svježi i poletni Indexi su morali da popune  nastale praznine.Preuzeli su teško breme.Morali su i plakati i pjevati o ljubavi i za neke izgubljene mladosti,ali i za mladosti koje stasavaju.Onima koji su opstali i onima koji su dolazili podarili su sebe.U svoju plemenitu ,jedinstvenu ,filigransku muziku utkali nepodnošljivu lakoću sviranja ,  ljubav,imagine i  balade, poeme, rapsodije i opere.I dušu,mnogo duše što je najbitnije.

Kako je ponešto od  toga nastajalo i izgledalo vi možete  da pročitate u započetom serijalu serijalu Indexi – biografi naše  mladosti.Ali to nisu stereotipne priče koje se po potrebi prepisuju.To su crtice  manje poznate širem auditorijumu.Iskričavi djelići autentičnih pismenija već plešu pred vama.

Idemo dalje, u prošlost , koja je donijela muziku za vječnost.

 

Zapis o Josipi Lisac , Indexima i Sarajevu

 

                 

 

 

„Davati jednu pjesmu po jednu je jedan štos koji mi je prije 15 godina,a možda i više otkrio divni Đorđe Novković.“

Uz dužno poštovanje primadoni jugoslovenske i hrvatske muzike moramo dati neka pojašnjenja.

Taj štos je mogla čuti od Đorđa Novkovića, ali on je samo samo prenio filozofiju kojom su ga Indexi pokušavali ali nisu uspjeli naučiti. Na početku svog autorskog rada, davne 1967.godine, on je svirao u Indexima i ostao je otprilike, ali tačno, samo godinu dana. Otišao je jer nije imao strpljenja da radi kao Indexi, kvalitet prije svega.

Po odlasku Zagreb objavljivao je u prosjeku 60 kompozicija godišnje, da bi zavšio bogati opus na broju od oko 2.500 kompozicija lakih nota. To nije davanje jedne po jedne pjesme, to je šapirografsko štanjcanje muzike. Ova opaska nije pokuda već pohvala, jer na ovim prostorima nema nikoga ko se može pohvaliti takvim učinkom , ali i posljedičnim efektom

Koncept Indexa, grupe koju Josipa jako dobro poznaje je bio svima poznat:

„Dajemo pjesme redosljedom kako i kada one nastaju. Ne određujemo mi kada će pjesma isplivati. To određuju srce i duša. Ne možemo sebe prisiliti , ući u studio i reči:

E idemo sada , kad smo već ušli u studio , napraviti sedam-osam pjesama za ploču. To bi bilo nepošteno prema nama i prema našoj publici. Pjesma se rađa i daje kada sama dođe i ispliva iz vaših damara.“

Ovaj koncept su u ime Indexa javno objelodanili: Đorđe Kisić, Davorin Popović, Slobodan A.Kovačević i Fadil Redžić polovinom šezdesetih godina. Tih godina počinje poznanstvo Josipe Lisac sa Indexima.

Indexi su se svog koncepta uvijek pridržavali, iako su mu mnogi prigovarali; nazivajući taj odnos prema stvaralaštvu ; imenima poput lijenost ili nemar…

O ovim neukim zamjerkama neki drugi put.

Već početkom karijere 1968.godine, Josipa Lisac se dva puta srela sa Indexima. Prijašnji susreti nam nisu poznati.

Na festivalu Vaš šlager sezone, ona je sa grupom Zlatni akordi otpjevala Hello taxi. Indexu su izveli kompoziciju Pustinjak. No to je bio susret kada su se oni već poznavali.

Onaj prvi susret i bitnije vezivanje za Indexe je bo njen polusatni nastup u FIS-u u okviru redovne sedmične svirke Indexa.

To je bilo vrijeme studijskog snimanja pjesme Hello Taxi u produkciji RTV BiH u ulici Danijela Ozme. Snimanje se dešavalo dosta prije završne šlagerske večeri , koje su se održavale u dvorani Đure Đakovića.

Skenderiju je tek trebalo izgraditi.

Fis je bio plesna (i fiskulturna sala) sa binom za izvođače, podijumom za plesače i galerijom za sjedače. Svi su uživali u muzici Indexa i njihovih gostiju. Sjećamo se Josipe tada i danas. Nama uvijek ista.

Lijepa krhka, malo uplašena djevojčica koja svoj strah i neku neodređenu tugu skriva u jakom kristalno čistom glasu, kojim manipulira unjkavošću pjevačice svjesne svojih glasovnih mogućnosti.

Bila je u čizmama, nama se činilo dokoljenicama sa kačketom na glavi, mini suknjom i kožnom jaknom. Prava pravcata Školarka.

Rokerka a djevojčica, školarka a ima tako raskošan glas. To se namah vidjelo. I kako ne zavoljeti taj glas i tu energiju koja je izbijala iz krhkosti bića koje želi da se dopadne.

Koga Grad Čednosti zavoli taj neko to zaslužuje.

Dakle, te 1968.godine su Indexi su prvi ugostili Josipu Lisac i pružili njoj i Sarajevu priliku da se upoznaju.

Da li je ljubav bila obostrana. Vjerujemo da jeste.

Slobodan A.Kovačević je bio potrešen Jasninom smrću i nosio je žute cipele.

Davorin Popović je znao šta mu se sprema i nije znao šta će obući. Bilo mu svejedno i kosu je zapustio; neprimjerno.

Indexi su pripremali rekvijum za Tanju; Jutro će promjeniti sve, iako se znalo da se pjesmom malo toga može promjeniti. One su za snove.

Poznanstvo Grada čednosti, Josipe Lisac i Indexa počelo je da se gasi smrću Pjevača. Metbol Josipe Lisac misli da je poznanstvo dotukla Bodina smrt. Osobna poznanstva, vjerovatno.

Sarajevo njeguje svoja iskrena poznanstva zauvijek .

Voljeli bi je bar još jednm ugostiti. nadamo se da ima dovoljno snage za susret sa dvinom i zahvalnom Sarajevskom publikom.

Pao bu tu neki buket cvijeća i poljabci. Odavno je ne vidjesmo.

1973.god snima se Josipim legendarni album Dnevnik jedne žene.

Jedini muški gost sa istoka je Slobodan Bodo A.Kovačević. Svoj posao je kao i obično izvrsno uradio. U pjesmi O jednoj mladosti njegova akustična gitara je skinula okove Josipinog vokala koji se pretvorio u eksploziju osjećanja o svijetu nade, svijetu ocvalom i žutom…

Bodo je je ovu pjesmu osobno proživio 1968.god., zato je gitara jecala, i činilo mu se da Josipa njegovu gitaru i pjesmu nebeskim glasom povezuje u sjećanje koje dodiruje ivice suza.

Duboko poznanstvo i tiha ljubav između Sarajeva i Josipe koje je započeto 1968. godine zapečaćeno je 1974.godine.

Bio je to jedan resak, čist, kristalno jak zvuk što se iz dubine duše iznosi slušaocu njegove atavističke pjesme.

Samo u dvije pjesme glas Josipe Lisac nije bio “dvije harmonije i deranje i unkanje iznad toga”. Ovo je naučila od Pjevača, Besi Smit, Bili Holidaje i Đenis Đoplin. One su bile prve učiteljice. Ipak učitelj je učitelj. Bio je živ i umjeće svakom novom pjesmom dograđivao.

Te godine je u novoigrađenim studijima RTV BiH na Alipašinom polju, uz Narodni orkestar i pomoć Indexa, Josipa Lisac snimila dvije sevdalinke Omer beže i Niz polje idu babo sejmeni.

Ostala je desetak dana kao gost Grada čednosti i Indexa . Pjesme su otpjevane tako da ih nikada niko neće moći skinuti sa vrhova sehare gdje sevdah snuje i počiva.

Mojsije je svirao te dvije pjesme kao instrumentale, nekoliko puta je dozvolio da je neko otpjeva i uvijek bu govorio:

-Nema sevdaha do u Josipe.

Bodo je bio fasciniran glasovnim i izvedbenim mogućnostima Josipe Lisac i svakako uzbuđen, recimo, mogućnošću da sarađuje s’ njom.

Pjevač je priznavao da bi ga jedino Josipa Lisac mogla dostojno zamjeniti u Indexima.

Fadil Redžić se pokolebao u svom razmišljanju da je Zdenka Kovačićek prva dama đez-rok-bluza.

Indexi su te godine snimili Samo su ruže znale i Samoćo ljubavi moja.

Slijedeće godina je izašla Balada Bacila je sve niz rijeku.

Kažu mi da se i danas spore kome su Kemal Monteno, Fadil Redžić i Indexi posvetili ovu pjesmu. nemaju razloga za sporenje.

1987.godine na šlageru sezone Indexi su izveli kompoziciju Ti imaš me na duši (ženo kobna fatalna,veza Zagreb – Sarajevo skr.). Autor je bio,ko drugi nego šeret Fadil Redžić. Šeretluk je kompleksna stvar, kada se udruži sa poezijom i muzikom onda je to crveni mak ili boliglava kako prosti puk rekao.

Indexi su decenijama bili vezani, muzikom i prijateljstvom za četiri zagrepčanke: Zdenku Vučković, Josipu Lisac, Zdenku Kovačiček i Maju Perfiljevu.

To je savim dovoljno za pjesmu i druga razmišljanja nisu potrebna?

Ili jesu?

Šta se pjesmom htjelo reći, to će te morati da pitate pjesnika i kompozitora. Dase mi pitamo , eh…

Ali se ne pitamo i moramo biti Hentle-meni.

Muzika je muzika , a i ples. Dame biraju, zar ne.

1995. godine u Lisinskom su Indexi održali seriju uzastopnih koncerata zajedničkog naziva „Indexi i prijatelji“.

Josipa Lisac je nastupila sa pjesmom O jednoj mladosti. Pitamo se kojom bi drugom?

Glasanje akustične gitare i vokalna izvedba u aranžmanu nepoznat za ove prostore , zaledio je dah prisutnih u dvorani. Prisustvo ostatka Indexa se i ne osjeće, oni titraju, šume i žubore, nekad se gasnu i prepuštaju da se gitara i vokal jedno sa drugim izbore.

Bol i čežnja vokala i krik gitare za jednom, sad znano je, izgubljenom mladošću je bolero jednoj ljubavi.

Kastanjete nisu potrebne. Glas je moćan i jak , gitara dovoljno senzibilna za krešendo vraćanje sanja u jednu mladost, kad sve je i nije moglo bit ljubav. Ili je možda bila, ali svijet koji ne pruža nadu brodi dalje.

Pjesma se odjednom vratila, svježija, jasnija i upečatljivija od svih svojih inačica. I stvari dovela na svoje mjesto u tom ocvalom i žutom svijetu.

Da li baš?

A žal i ožiljci?

A prosuti životi?

Josipa Lisac je „izrazila zahvalnost sarajevskim glazbenicima na podršku pruženom prilikom nastanka njenog kultnog albuma“.

Sarajevo pamti i voli Josipu Lisac .

A Indexe?

Jeste li vi ludi?

Oni su Grad čednosti.

Davorin Popović – Pjevač

 

 

Davorin Popović – Pimpek, potom samo Pjevač,

je od malih nogu bio je mnogo kofrčast.

U mahali bi rekli pimpekast.

Oniži,plavokos, malo opičen , razmažen i dobrano neozbiljan u skoro svim segmentima života.

Osim u muzici.

Ne dirajte mu muziku i Sarajevo.

Čitav svoj život je posvetio Sarajevu , pjevanju i Indexima.

Ne znamo šta je više volio, ali nekako slutimo da bez Grada čednosti nije mogao disati.

Uvijek se vraćao njemu, sa mirisom dunja bi se zarovio u mahale i čaršije,u beskonačna druženja sa rajom.

Jedina moja je otišla,nekad davno i nikada preboljena. Lutao je tražeći drugu jedinu moju.

Tada ga je opila jedna jesen.

Tanja i Sanja se rimuje.

A tako i život prolazi.

Bilo je tu svega.

Kao u svakoj sarajevskoj bajci.

I kako i priliči.

Prvo ljubavi i muzike, potom i šale i pameti i nepameti, a bogami znalo se zalomiti, ponekad i šuknuti ,malo više nego što treba.

Pjevač i Indexi neizostavno mjerilo svega lijepog što se skoro četiri decenije dešavalo u Gradu Čednosti i prostorima ex Yu koji su im hrlili u pohode.

Možemo slobodno reći svijet je imao , vidio i slušao mnoge dobre grupe.

Ali samo su jedni bili Indeksi. Neponovljivi i filigranskom ,najnepodnošljivom lakoćim sviranja .

Ako kažemo frontmen im je bio Davorin Popović Pjevač,

sve smo rekli.

Ne možemo reći slava mu, jer još živi i pjeva.

Davorin Popović 23 September 1946 – 18 Jun 2001.,haman sedamdeset dvije godine. Sveukupno.

Bleki – Nikako nisam kriv

 

Noćas mi radost treba

kao dodir tvoj mekši od jutra

što nam snove briše

a  lagali su te

jer

kako si me voljela

nikad te nisam varao

ne znam ja to

ja sam samo lutalica

što novi dan traži

iza onog drugog brda koji još nije uveo

ko jesenje lišće

pred sniježne oluje

nisam kriv

ne nikako nisam

kriv

ako me neki proljetni vali

sustignu

neka djevojčica  uza zid

pritisne

znajući u meni ljubavi ima

za sve ljubice   djevičanske

tokom ljeta prošlih

krhka ružo moja

ostani uvijek dama

a nisi mi ni obećanje dala

samo me je tvoja čežnja

tijelom misirsnim dotakla

a si mi  ljubav poklanjala

zla se uplašila

netragom nestala

Indexi – Priča o četiri imena i četiri Sanje

 


Copy (3) of ona spavau plavom  Blažena Luca    Ruža ljubavi 

 

 

Bilo je to vrijeme ruža.

Samo četiri pjesme su Indexi obilježili ženskim imenima: Ana, Hana, Anđela i  Sonja.

 

Ana je bila i djete i žena

Srce nevjerno o’ usta i od laži…

 

Ana je ime koje je pristajalo stihovnosti  već i zbog samih –  Poa i Jesenjina. Dobro, imao

je od uticaj  njeno mjesto u nečijem sretnomsrcu. A taj neko snio u njenim očima plavim.

Sve Ane su bile počašćene odabirom, obzira nema dal nevjerne bile. Nismo sigurni da joj je tobilo puno ime.No, to nije važno i ona je sobom odnijela dio nas, tog ljeta ruža i koga

nema i zaista nema više, zato danas plačemo nad Sarajevom je jesen i padaju hladane kiše.

 

Moja Hana

Malena još je sva

Maše mi rukama nešto mi nosi

I  toje lijepo znam…

 

Hana je bila slatka mala kćerkica jednog nebeskog  članova Indexa.Neka druga Hana je imala mjesta u nečijem srcu.Sve Hane su bile raznježene odabirom, bez obzira što je neka možda,postala Ana. No sigurni smo da tog ljeta ruža nema više, odnijela je Hana radosti srca i obećanja, još nam se smiješi, rukama maše, i zna  sigurno zna,  zašto sve prolazi i gubi sjaj.

 

Anđela

Ptice pjevaju na prozoru

Već je proljeće

 

Andela je bila ljubav sunca jednog od Indexa.I neka druga Meleka je bila u nečijem srcu. SveAnđele Meleke su bile zadovoljne odabirom.Sve one su imale mjesto u našim srcima i pile kafu sa nama. Da  jačui malo slađu, što nekad postajala bi gorča. Daljina sasvim je izvjesno,

bez obzira da li Anđela obukla ili svukla haljinu, bez obiza da li jutroljubavnike zatiče uspavane čini svoje. Još uvjek ti  dani  bruje, nama nama sretnim to  sniju i pjevaju: mila, slavićemo ljubav  ljubav našu.

 

Pozdravi Sonju

i reci joj da ne mogu bez nje….

 

Sonja je bila ljubav jednog vojnika koji nije bio od Indexa već od prijatelja. I neke druge Sonja su bile u našim srcima. srcu. Sonje sve naše djevojčice mile,  od srca pozdravljaju odabir. Nema ih više nema nje. Nismo ni ljubezni mlađ, ni one djevojčice naše

ne zaboravljamo da snovi ne traju dugo ili svako veče, čekajneke druge Sonje očekuju da im se kaže mnogo volim te ja.Zato molim te pozdravi Sonji i reci joj da ne mogu bez nje.

 

Stihovi svih pjesama tako jednostavni a lični.Svi pjevaju o ljubavi i nama.

 

Pjesma Pozdravi Sonju odiše vrlinama Indexa – skromnost i poštenje

 

Promjenom samo jednog slova mogli su dobiti ime žena koje su na mnogonačina obilježilo život, poetiku i emocije nekih od Indexa. Mi nećemo govoriti o ženama sa tim imenom jer su opjevane u pjesmama bez imena.

Ime Sanja se kod Indexa ne pominje kao lično, kao i imena onih drugih koje su sve bacale niz rijeku.

Sanja Popović, Sanja Rihtman i Sanja Redžić je trolist četvorolisne djeteline.

Muzićka akademija Indexi je mnogo članova brojala. Možda se pojavi još neka Sanja.

Ako ne, autor ovih će morati u sretnu djetelinu ubaciti nedostajući dio: svoju kćerkicu Sanju.

Mnoga bezimena lica i  stvari manje bole ili više raduju.

Sada bi ovdje bilo dobro zastati i reći – svejedno je.

Ne zastajemo i ne kažemo to. Kažemo; ne bi bilo ispravno prema vojnikui njegovoj djevojci, ni prema svim Sonjama, ni prema nama.

Na kraju početaka to ne bi bilo pošteno ni prema samim Indexima i cvijeću,mnogo cvijeća što je darovano.

 Pjevali su svojim ljubavima prošlim i sadašnjim, o ljubavi djece cvijeća prošloj, o ljubavi  sve djece svijeta prošloj, sadašnjoj i budućoj.

 Kad smo prvo cvijeće brali

Nemojmo zaboraviti pjevali su o svojim i  našim, jedinim ljubavima.

 

 Bio je to  svijet stvoren samo za nas

 

Oni su pjevali nekoj nepoznatoj univerzalnoj jedinoj ženi, nekoj običnoj djevojčici iz naše ulice, svim nježnim ružinim pupoljcima svijeta.

 

Kad smo smo samo za ljubav znali.

 

Pjevali, suze lili, radosni i tužni pili i ljubav i nju sanjali:

 

„ Hmm – Ti i ja ,šapat naš i sunca sjaj.“

 

To Lave.