Bleki – Nemoj da bi mi plakala

 


Anđeo ljubavi

 

Nježnost leprša

 

 

Đardin ljubavi

 

 

Sanjajući milost

 

Val smrti

*

 

Vremenom

i nakon vremena

dodirom zakašnjelog lahora

pomiluje me nježno nježnije

to anđeosko biće

najposebnija i prelijepa djevojčica

iz đardina ljubavi podno neba

crno bijelih ptica

uspomenama

prije vremena

uprkos zemljinoj teži

shvatim

da u njenoj nevinoj duši

iskon svjetlosti rosi

da bi njome mogla radošću

zagrliti čitav jedan novi svijet

snovima

prije i nakon snova

prepoznajem te

vazdušasta i nestvarna

iz vrteške života kliziš

nemaš vremena zastati

na bolnijem mjestu moraš zasjati

u ljubavi

sa ljubavlju

u srcu mome

sanjajući milost

pleši i lepršaj Djevojčice

svakim bljeskom misli

srnećim korakom odlete radovanja

da nam žao biva što se nismo više davali

A onda u vremenu

neumitnom vremenu

ispunjen prelijepim životom

i ljubavlju tvog djetinjeg srca

zahvaćem prelijepim valom smrti

moraću da usnijem i odim

a ti radovanje imentovano

d'bro ja jopet došla

nemoj da bi mi plakala

prelijepi nespokoju moj

i ne daj da te meni opet ukradu

ljubavi moja jedina

Tvoje tirkizne noći , djevojčice

 

 

 

Ona sanja

 

Mjesečeva ruža

 

Tirkizna noć

 

Kapija neba

 

Modra rijeka čežnje

 

Poslijednja molitva

 

Neuzvraćena ljubav

 

Dobri čovjek i ruža ljubavi

 

 

 

U tvojim snovima bez svitanja

mjesečevom čarolijom obasjanim

kleči dobri čovjek pritisnut

čežnjom Modroe rijeke

umoran od lutanja za domom svojim

jedne tirkizne noći

opijen bjelinom ruže koja boli

pred vratima nebeske kapije

ljubavlju uplašen i okovan

ledenim kockama bola oko vrata

djetinjom molitvom šapuće

dobroto mila

suzom neuzvraćene ljubavi

čuvam te od zla

Bleki – Kako ću te zaboraviti

 

 

Kako će te Bona ovo maksumče zaboraviti

kažem ja tebi Malena moja?

Da samo oči imam vidio bi ljepotu koja se ne smije ostaviti

Da je malo uma imam

vidio bi da neizmernu dobrotu i tihu mudrost

poput sjene a nježnost sniva

treba prviti na srce i unijeti u dušu

 

Ali jok

blentovija mora iza onog brijega ići

tamo su ažbahe koje treba tjerati

grlice nove spašavati

pa iza tog brda ima još jedna planina

puno je to dolina boli

Kako ću te zaboraviti Krhka ružo?

Tebe bi bilo lako voljeti za čitav život

 

Tebe koja si nestašno lijepa

Tebe koja mojim Gradom čednošću sjajiš

Tebe kojoj cvijeće mirise krade

kao kapljica rose poslije kiše

Tebe koja samo za ljubav živiš

Tebe koja sjaj sa suncem dijeliš

Kako ću te zaboraviti Bijela damo?

Tebe koja se uranjaš u ljepotu duge

Tebe koja nevinost djeteta nosiš

Tebe koja plavetnilo neba oslikavaš

Tebe koja dubinom mora zračiš

Tebe koja u očima zvijezde nosiš

 

Ne mogu te nikako zaboraviti Princezo

Zato dođi da ti snove sanjane poklonim

Zato dođi da ti pjesme ljubavne pjevam

Zato dođi uhvati me za ruku

Zato dođi zagrli me čvrsto jako

Zato dođi meni i ne boj se više Malena

Dođi svojoj ljubavi ljubavi jedina

 

I jednom kada usnijem

nemoj da bi mi plakala

razmaženo derište moje

ljubavi jedina moja

Povelja Kulina bana

Povelja za Nobelovu nagradu

 

Svake godine oko 29.08. raspišu  se o povelji Kulina bana. Neka tako i treba. Zaslužili i ban i povelja. Vjerovatno i srednjovjekovni Dubrovčani (?) , kada je čestiti Bosanac i Bogumil tako mislio.

Ovo Bosanac i Bogumil treba posebno naglasiti. To znači on nije bio ni katolik, ni pravoslavac, ni musliman, ponajmanje ono hrvat, srbin ili bošnjak (u današnjem smislu).

Bio je Ban  Bošnjanin kao i svi Bogumili. U Bosni tada nije živjelo druge vjere i nacije. Samo Bogumili i Bosancii; dobre bošnje.

Hrvatski i vikipedijski istoričari mogu mačku o rep i o zadnjicu svoju ”časnost” okačiti tvrdnjom da su Borići i Kulin Ban kroatjanci.Valjda im to sva pamet što su je natakarili za trianaest vijekova robovanja i slugarenja raznim evropejcima.

Bizantinci su 1164-1165.god. porobljavali Bosnu i protjerala Bana Borića (Boriće) u Slavoniju. Njegov sin Ban Kulin je od Bizantinaca dobio status vazala i naslijedio očeve, da bi vladao Bosnom od 1180-.2004.god.

To službene činjenice povijesti i historije govore. Borići su Bosanci iz Bosne protjerani u Slavoniju i ne mogu biti hrvati. To što su u Hrvatskoj živjeli petnaestak godina ne može im uzeti Bosanštinu i nikako ih činiti hrvatima; ma koliko to hrvati željeli.

Dosadilo bi nam govoriti kako vikipedija,Vatikan i urotnička bagra bezočno laže, podmeće i podvaljuje neke svoje kukavićke mučke. To u Bosni dok je Bosanaca neće moći proći.

Bosna je postojala i prije hrvatske i drugih balkanskih zemalja (južnoslavenskih). U Bosni ima najmanje slavenske krvi ( o tome neki drugi put).

Povelja Kulina bana je ono što jeste : prvo vladarsko pismneo – pisano svjedočanstvo na ”južno slovenskim” prostorima. Ništa izvan toga. Povelja je samo diplomatska akreditacija jedne države drugoj, banovine drugom gradu  – državi.

Čudi nas,žalosti i brinu sagledavanje Kulinove povelje iz druge perspektive:

– rodni list BiH
– rodni list bosanske državnosti
– povelja treba imati svoj praznik

Bosna je po ostojala četiri vijeka prije Kulina Bana i njegove povelje.

Za to vrijeme je svoju državotvornost ojačala i potkrijepila argumentima moći i sile da je predstavljala respektabilnu državu na prostorima južnog Balkna. Božja Milost je odredila njeno rođenje a historija ga upisala. To što datum nije tačno u bocu jasnu određen nije ni čudno. Niti jedna stara država ne može reći kada se tačno rodila.

Od rođenje do punosvijesti svakog dijeteta treba da prođe neko vrijeme. Da ono prohoda, da progovori, da se opismeni, da se organizuje, zauzme i odredi svoju ulogu u životu, preboli dječije bolesti, ojača i stasa, da se nametne i da kaže ja sam zrela osoba. Zatim to potvrdi, ovjekovječi ženidbom i regulama to je to.

Tako vam je i sa svakom državom. Kada se povelja desila Bosna je bila fazi  mladića pred ženidbu kojemu se nije žurilo ženiti. Mladića koji je želio prvo život kušati, iskustvo steći i tek tada ljubu naći i i oženiti.

Taj čestiti mladić, ne bježimo od toga da je bila čestita ljepot vila , ta Bosna da prostiš je imala skoro četiri stotine ljeta ( odnosno dvadeset sedam godina u ljudskim godinama) u momentu izdavanja povelje.

Zbog toga Bosni niko ne možete određivati nove datume rođenja i državnosti. Kulinova povelja nikako ne može biti rodni list BiH ili rodni list bosanske državnosti.

Kako nešto što dolazi četiri stotine godina iza rođenja , može biti njen rodni list po bilo kom osnovu.Oni što povelju krste danom rođenja neka uzmu kalkulator u ruku ili neka se vrate u školske klupe.Možda se nauče brojanju i opamete.

Nemojmo se igrati figurative. Časnost Bosne to ne dozvoljava.

Tako govore neznalice, neupućeni i zlonamjerni. Nije bitno iz kog razloga su donešena preuranjena i nelogična htijenja, ona nanose štetu Bosanskojm kontinuitetu, opstojnosti i državotvornosti.

Vjerovatno nije tako, ali čini se kao da neko hoće da ukrade četiri stotine godina bosanske državnosti ili četiri stotine godina opstojnosti i kontinuiteta Bosne. To ide u prilog negatorima Bosne i svega Bosanskog.

Povelja se figurativno može shvatiti kao ženidbeni dar ili miraz kojim ban Kulin u ime svoje potvrdio, ovjekovječo svoj i Bosnin status, zrelost i faktičko stanje. Ništa drugo.

Povelja , odnosno darodavac govori: eto mi smo snažna družina od karaktera koja samostalnio može određivati šta joj je raditi, čak i darove poklanjati. Ova poruka je upućena svima ; jer je dvadeset pet godina prije Bizantinac u krvi htio ugušiti i uništiti Bosnu.

Kao što nam historija priča i slavi: Bosna se ni tada niti ikad kasnije nije dala i poslije svakog krstaškog rata, krvi i boli , joj i uh jača i ljepša postajala.

Naš savjet je :

Ako hoćete da nešto pišete, provjerite i utvrdite činjenice i manite se bombastičnih naslova i tekstova radi skretanja pažnje,a koji u suštini ne korespondiraju sa istinom. I prije printanja u javnost još jednom pročitajte šta ste napisali i pokušajte osjetiti kako to pismene zvuči.

I još nešto!

Ne može se o povelji napisati pet-šest rečenica, naslikati povelju i reći eto to vam je povelja.

O Povelji se mogu tomovi knjiga pisati i opet bi se nešto propustilo. I naše pisanje je samo malecki  pokušaj da se čitaocu približi dio priče o Povelje Kulina bana.

Povelja je mnogo značajnija i dalekosežnija sa stanovišta humanosti, psihologije, filozofije, poetika, religije i politike koje niko nije uspio da zapazi (?!) i svoje zapažanje prenese čitaocu.

Kako bi izbjegli sve nedounmice u otkrivanju novih, čudesnih dimenzija prenosimo vam tekst povelje u cijelosti:

” U ime oca, sina i svetog duha, Ja,bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim vam prijateljem biti od sada i do vijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle god budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, sa pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a što mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sila, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi,koliko se može,bez ikakve zle misli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

/tu se povelja završava/
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet ljeta, mjeseca avgusta i dvadeset deveti dan,(na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.

/ova rečenica je lično svjedočenje banovog pisara/

Da vidimo o čemu povolja govori i što to daruje:

I.obećanje i darivanje prijateljstva, pravde i povjerenje,
II.neograničena sloboda kretanja (gdje god žele kratati, gdje god koji hoće)
III.nenapadanje (nema časnika sile)
IV.jednakost i uzajamna korist (voljom poklon i davanje pomoći)
V.miroljubivost (pravim povjerenje i pravim srcem bez ikakve zlobe)

Od dana pisanja povelje nas dijeli period od 826 godina. Čitava jedna epoha se poslije nje desila.

Zna se da je tekst Povelje prevod bosančice kojom je povelja pisana. Svaki prevodilac se maksimalno trudi da što vjernije prevede tekst kojim mu se nudi.

Povelja počinje i završava pominjanjem Stvoritelja. To svjedoči Kulinovoj iskrenoj i nepokolebljivoj vjeri i predanost Bogu Jedinom, Bogumilskom. To potvrđuje i povelja i banov život.

Neko će reći tako se pisalo u onim vremenima. Nađite bar jedno jedino pismo iz onih i potonjih vremena koje pišu tako rječito, humano i bezuslovno čestito  nudi ono što povelja daruje i do kraja želi da ispoštuje.

Povelja odiše jednim visoko sofisticiranim stilom koji bi i danas bio vrlo efektan, aktuelan i moderan i nadasve poetičan. Riječi su vjerodostojne, milozvučane , blagonaklone i prijateljske. Upućuju na nepatvorenu dobrotu čovjeka koji poveljom poklanja najveće darove ljudskosti.

Upravo tako!

Kulin ban ne piše povelju radi odobravanja i političkih poena. Oni mu ne trebaju. On je već silni Ban koji ima najsnažniju podršku; Boga Silnoga. On povelju ,iz dna srca i duše; bezuslovno poklanaja Dubrovniku i Dubrovčanima koji su mnogo slabiji od Bosne.

Povelja je obligaciona, ekonomska ,politička i najprije humana darovnica.

Povelja je i filozofska poruka Vatikanu i cijelom svijetu,dalje prste od Bosne.

Povelja ukazuje na čestitost u dubokoumnu ljudskost Njega, Kulina. To nije moglo biti drugačije. Ban je dijete Bosne. Bosna je Zemlja Božje Milosti. Kome Stvoritelj daruje svoju milost i svjetlost taj može sjati samo ljubavlju, dobrotom, iskrenošću i zanosnom snenošču.

Riječ je o povelji Kulina bana od 29.09.1198.godine.

Kulin vladar Bosne valikodušno i bezuslovno nudi i poklanja suživot, toleranciju, pravdu i mir susjednboj državi i njenim građanima. Posredno svakom dobronamjernom čovjeku. To je bjanko akreditacija. punomoć i otvoreni kredit Dubrovniku i dubrovčanima.

Ne, nismo previdjeli jedan jedini uslov, samo se čekalo da se stekne okolnost za njegovo isticanje:

– svi vi Dubrovčani (i drugi tujini op.a.) možete doći ali sa ” pravim povjerenjem i pravim srcem,bez ikakve zlobe ” .

Ban ne traži mnogo, samo jedna iskreno Božansko pravo : Ljubi bližnjeg svoga.

To se dešava u dvanaestom vijeku, ranim ljetima srednjeg vijeka. Takvih primjera tada nije bilo; neče ih biti ni kasnije, do današnjih dana.

Ban se nije obazirao na to što su njegovi crkveni dostojanstvenici djedovske Hiže iz Mila vatikanske tvorevine zvali đavoljim crkvama. Oni nisu izmislili ništa novo. Jovan evanđelista u svojim otkrovenjima proročanski vidi Rim kao zvijer bludnicu.

Nije se obazirao što je Dubrovnik od prvih dana Bosanske opstojnosti bio uključen u široku frontu krstaških ratova protiv Bosne koju je osnovao Vatikan.

Svoju veličinu i vjerovanje u Boga i ljudsku dobrotu , Bosna i Kulin ban pokazuju slijedeći Božji nauk:

– Ako te neko progoni ti milostiv prema njemu budi.

– učenje Isusa Hrista:

-Udari li te ko po tvome desnom obrazu, ti mu i drugi okreni (Mat 5.39) –

– ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone (Matej 5.44)

Vatikan je krstašku frontu uvukao sve Bosanske susjede: Mlečane, Dubrovnik, Hrvatsku, Ugarsku, Srbiju, Zetu (Crnu Goru) i Bizantiju. Istorija je pokazala da Bosna nikad nije prestajala biti meta tih krstaških ratova, samo se fronta učlanjenih krstaša proširila matematičkom progresijom.

Još za Kulinovog života; papa Inoćentije IV je ozvaničio inkviziciju i pokrenuo krstaške i inkvizicijske ratove protiv prvo protiv Bosne ,potom i Francuske. Dubrovčani i ostali susjedi Bosne su kao i uvijek bili na strani Vatikana i zdušno ga pomagali, i silom i materijalno.

Dakle inkvizicija i krstaški ratovi su vatikanski i dubrovački odgovor na humanost i toleranciju Bosne i njenog bana Kulina.

Inoćentijem IV, Vatikanom je skrojena zlohuda sreća koja Bosnu prati kroz čitav srednji vjek i kasnije kroz novi vijek do ratova 1992.-1995. Te huškačke igre da prestanu. Vidite zakulisane radnje po vikipedijjama i sredstvima informisanja javnog mnijenja ” novog svjetskog poretka “.

Poretka koji ljudi od uma jednostavnio karakterišu kao novi imperijalni sistem globalnog porobljavanja i tlake.</br></br>

Moramo ponoviti da je značaj povelje Kulina bana drugačiji i višeslojniji ,nego što se to misli. Povelja ima poetičniju, savremeniju i humaniju dimenziju ljubavi i prijateljstva , nego što to sikstinski oci mogu zamisliti i prihvatiti.

Povelja Kulina bana predstavlja prvi zabilježeni javni, jednostrani , bezuslovni diplomatski poziv jedne zemlje, Bosne za mir, suživot i toleranciju među državama koje imaju različite poglede na svijet, religiju i koje pripadaju ratličitim etničkim grupama.

772.godine poslije datuma objelodanenja povelje tzv. pokret nesvrstavanja plagira ideje Kulina Bana.

Osnivač nesvrstanosti J.B.Tito je volio Bosnu zbog njene tegobne prošlosti i iskrenosti. Kada bi se umorio, dolazio je da se odmori u snenoj ljepoti i blaženosti. Uvijek se protivio njenoj podjeli kojoj su neprestano težili fašistički i nacistički elementi u Hrvatskoj i Srbiji; četnici i ustaše.

Broz je jedan od faktora koji su spriječili rastakanje i destrukciju Bosne.

Ti zvjerinji gladni fićfirići , šljam ljudskosti i pogančeri , krojači ”novog bosanskog poretka” zboravljaju, bosansku opstojnost.Bolje rečeni svjesno metu pod tepih i hoće da mažu oči gladnog naroda kojeg porobljavaju i pljačkaju.

To im ne može poći za rukom. Historija,istorija i povijest se jasno određuje prema svakom. Pravedno i istinito. A nebo sudi.Pravedan je to sudac.

Mi se samo trudimo da ponešto od toga objelodanimo.

Tito je, kao poznavalac istoriju Bosne bio je upoznat sa Poveljom Kulina bana. Bilo mu je jednostavno preslikati preformanse povelje u osnove pet principa pokreta nesvrstanih.

Pokret nesvrstanih nije opstao, pokloni iz Povelje se još nude. Nesvrstanost je uništila fašistička-arijevska zvijer.

Citiramo pet osnovnih principa pokreta nesvrstanih:

1.uzajamno poštivanje teritorijalnog suveriteta i integriteta
2.uzajamno nenapadanje
3.uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove
4.jednakost i uzajamna korist
5.miroljubiva koegzistencija

Vas ćemo zamoliti da uporedite stavke od I.-V. Povelje Kulina Bana i stavke 1-5 osnovnih principa nesvrstanih.

Mi nećemo komentarisati jer:

To je ona naša Bosna i Bosanski čovjek o kojem pokušavamo da pišemo, branimo i zle ruke koje se prema njima pružaju pokušavamo da žigošemo i odstranimo. Prošlosti radi i još neizvjesnije budućnosti.

Uvijek nam je velika pomoć pomisao da je Bosna Zemlja Božje Milosti i da je povelju pisao Veliki Bosanac Kulin ban.

U svrhu poboljšanja nepodnošljive stvarnosti i poremećenog mira u svijetu predlažemo Odboru za dodjelu Nobelovih nagrada da hitno i bezuslovno dodijeli Nobelovu nagradu za mir Povelji Kulinu bana ; svijetu darovanu od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset devet ljeta, mjeseca avgusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.

Povelja Kulina bana je Dar koji  još uvijek persistira, samo ga treba ubrati.

Čista poetika je ta pismen ta Povelja da prostiš. Kameni spavač,govor  stečaka  je to. Puno je tu simbola i skrivenih značenja. Ne može ih ljudski um odjeraded proniknuti.

Kulin Ban na pladnju nudi Bosnu njenim krvnicima i bludnicama Vatikanu i Dubrovniku i ostalom svijetu.

Za uzvrat Vatikan i Dubrovnik i zle horde fronta Bosni na pladnju daruju krstaške ratove. Na isti način kao što je Irod Antipa Salomi i njenoj majci Herodijadi darovao glavu Jovana Krstitelja.

Jedna žrtvovana svetost je previše za nebo i zato je Bosna pošteđena i spaseno.

826 godina opstojnosti, kontinuiteta i koegzistentnosti Povelje Kulina bana na principma bezuslovnog poklanjanja prijateljstva, pravde, povjerenje, neograničene slobode kratanja, nenapadanja, jednakosti, uzajamne koristi i miroljubivosti su najbolja moguća preporuka za sve miroljubive nagrade i počasti svijeta.

826 godina poruka mira i ljubavi koje neće prestati da se glasaju, mole, nude i daruju dok je vijeka i svijeta.

Povelji , Kulinu i Bosni podarena Božja milost jer je njen usud zapisan (Mat.5.):

4.Blaženi oni koji žaluju; oni će biti utješeni!
5.Blaženi krotki; oni će baštiniti zemlju!
6.Blaženi gladni i žedni pravednosti; oni će biti nasićeni!
7.Blaženi milosrdni;oni će milosrđe zadobiti!
8.Blaženi koji su čistog srca;oni će Boga gledati!
9.Blaženi mirotvorci;oni će biti nazvani sinovima Božjim!
1o.Blaženi progonjeni zbog pravednosti;njihovo je kraljevstvo nebesko.!

Ne, nismo izmislili da su Bosna i njen narod Zemlja i djeca Božje milosti!

Toj svetosti poklonjene su riječi Jevanđenje po Mateju. I ostala tri jevanđelja o Bosni, Kulinu banu i narodu Bosanskom potvrđuju tu svetost. I Jovanova apokalipsa 11.1.i 2. . Stari zavjet i Kur'an isto sveto slovo o Bosni kazuju. Nećemo nabrajati milosti i riječi što su Bosni date i darovane. Za to bi nam trebala nova sveta knjiga, a nama nije data vlast to činiti.

Kada bi sabrali učinke svih dosadašnjih dobitnika Nobelove nagrade za mir vidjeli bi da se oni ne mogu uporediti sa učinkom Povelje Kulina bana. Iz ove bezlične hrpe moramo, hitno i neizostavno , sa dužnim poštovanjem zbog svetosti, izuzeti čestitu i voljenu majku bolesnih, gladnih i potlačenih, blaženu Mariju Tereziju.

Iz istih razloga tražima od Ujedinjene nacije da donesu rezoluciju koja bi bila obavezujuća za sve njene članice. Tekst rezolicije bi glasio:

-Pozivaju se sve članice UN;bez izuzetaka i protekcionizma; zaraćene i nezaraćene, da svoje međusobne odnose obavezno grade na principima povelje Kulina bana od 29.8.1189.godine.

Ujedinjene nacije bi trebale 29.08. proglasiti : danom suosjećanja i molitve za Jovana Krstitelja i danom slavljenja Povelje Kulina bana.

Biseri bjelavskih mahala 253* – 258*

253*U pržunu ni zlatne kašike i zlatne vreće sa otetim narodskim blagom ne pomažu.Pitajte islamske deklariste,normalno, ako vam se isplati .

254*Mahalašima   nimalo ne smeta što ih zovu Barabama iz dva moguća razloga.Prvi ;zato što ih smatraju da su dostojni visiti na krstu do Isusa.Drugi je prihvatljiviji.Obzirom da su bili neprikosnoveni vladari barova,nije im smetala pomisao da su oni očevi svakog bara.

255*Insani se onda čude što su dani  uvijek  tako lijepi i učinkoviti. Ne mogu da shvate da nisu samo šejtani i žene zavodnice.

256*Život je jedan veliki prelijepi začarani krug, iz kojeg se samo jednom bespovratno ispada.

257*Živimo lebdeći na neobuzdanoj vrteški koja je zanosna, ali   nimalo bezazlena.Probajte je zaustaviti.

258* Boja je vladar ljubavi . Kojom god bojom vi poželite da naslikate svoju ljubav , ona se odjene bojom koju zaslužuje .

 

Blagdanska želja

 

Usnih lijep san
ti i kćerkica
jednog  od dana budućih
ljubavlju rođena
mirisom ljubičica zarobljene
poželjeh ti
ne tuguj Mila djevojčice
zaboravi slike stare i tužne
nove
ljepše će doći
u život tvoj
i opet ćeš
lepršava i snena
ljubiti
okupana azurom neba
pravu
od duše za srce rođenu
jedinu jubav
života svog
do slijedećeg  Blagog dana
obećavam

Fragmenti o bolu – V / U uglovima očiju tvojih vidim

 

U uglovima očiju tvojih snovi vriju

prepoznah plavetnilo neba našega

i modre rijeke što iskri na kraju puta

kamo smo ljubav snili

 

Tada opazih tvoju sjenu malu

nasmješenu i vedru od milovanja

mene za ruke drži i ljubi

moje maleno čedo radovanja

 

Pomislih na ružu ljubavi

plač vremena što đardinom klizi

usred raširenih prsta htijenja

zastor je iznenada pao

 

Jecaj je što slama utrobu

izviruć iz dubine tkiva

osjeti se na daleku prošlost

kad si djevojčica bila

 

U očima tvojim prepoznah kutke

maglovitih sjećanja i vrišteće boli

zarobljene u vlažnoj tami

poput zatučene grlice male

 

Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih

kroz otvorena usta što traće dah

nesrećnica mila grca i pije suze

zbog zla što joj djetinju ružu uze

 

U tami kutaka očiju tvojih

vidim grlicu jednu

koju tjeraju koju siluju i siluju

kojoj kamom život uzimaju

 

Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih

u srca mi prodire trn ruže ljubavne

režuć oštro do srži do smrti do zvijezda

da osjetim tvoju bol malena moja

 

U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila

ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom

zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života

toliko je teška ko da planini zla pripada

 

Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi

užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg

plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje

blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih

 

 

Sretni Bajramski Blagi dani

Dođu ti lijepi i blagi dani ,

kada sve miriše na ljubav

i prijateljstvo.

Svi pogledi uprati u nebo,

srca se raznježe.

dušu obuzima milina i blagost

sveprisutna je Božija Milost i dobrota

sve ruke postaju prijateljske,

svi ljudi dobre volje postaju bliski  rod.

 

Eh , da su svi dani takvi,

daće Milostivi pameti potrebitim.

Sretne bajramske dane svim iskrenim vjernicima.

Laži i podmetanja – Grbovnik Bosanske vlastele

 Iz  Arhiva

 

” Naletjesmo” na  stranica:

Grbovi vlastele Bosne i Hercegovine.

Oni nama trinaesti nesretan dan.

Pomislimo, to je nešto što se trebalo pojaviti na mrežama još prije njihovih nastanaka, prije nego što smo se mi, naši djedovi,pradjedovi i Bosanski kraljevi rodili. Neka, nikad nije kasno.

Kad ono , ne veliko razočarenje nego bezočnost što se ne može podnijeti. Samo što smo počeli gledati i čitati shvatamo da se to Bosni opet beskrupulozno podmeće i podvaljuje. Više i ne kriju laži. Nije bitno ko je uradio stranicu, ni kojim motivom, mi autore i motive prepoznajemo.

Bitno je ono što grbovi govore.
Časnost nikad ne laže.

Ako je neko kojim slučajem dobronamjeran htio biti, taj je silno pogriješio, medvjeđu uslugu Bosni napravio.

Ako nešto radite –nemojte biti naivni, uradite to čestito, pošteno i objektivno. I dobro, četiri puta provjerite i peti put ako treba. Dobro provjerite i pazite jer Bosni se još od Kulina bana i Kosova podmeće i laži se šire. Provjerite ili se bar ogradite od pravovaljanosti onoga što predstavljate.

Nemojte nasjedati , zvijer je neumorna, nikada ne spava. Još uvijek u ušima odzvanja krvava jeka tama-tam gusala, prangi i lomača.

Ako ste zlonamjerni kao što jeste mi vam ne vjerujemo, mi vas znamo i prtjimoi vas  i vaše laži, podvale istinom uništavamo. Tako i sada.

” Grbovnik bosanske vlastele ” se čuva u Fojnici u Franjevačkom samostanu od “pamtivjeka” , naime od zauzeća Bosanskog kraljevstvu Ovo je potvrdio svjedok fra Grga Ilić (?),  biskup i apostolski vikar u Kraljevoj sutjesci 8.jula 1800.god. U svejdočanstvu pisanom prelijepim latinskim rukopisom i ovjereno biskupskim pečatom nema ništa sporno. Sve je jasno i čisto kao dan, tako izgleda.!?

Zamka se krije u tekstu iznad koji je nasilan, glupav i nevješto ubačen, da bi to jednostavno smiješno bilo da nije k'mično. Uvodni dio iz “1340 god.” sam o sebi svjedoči: ordinarni falsifikat i ogromna laž.

Niko nikad nije naučno datirao godine nastajanja pisanija i utvrdio kojim redom su nastajale. Prošlost Fojničkog manastira je toliko burna i kataklizmična.

Ne treba biti grafolog i da se ta nosporna činjenica potvrdi. Polupismeni, više nepismeni rukopis nekog popa Stanislava Rubčića, čiji se redovi klate ko nedoklano svinjče i pijano vrludaju ,htio bi da izgleda kao srednjevjekovna crkvena bosančica i “svjedoči”:

“Na slavu Stipana Nemanjića cara Srbljena i Bošnjaka 1340 godine.”

To sasvim odudara od onoga što se očekuje od “carevog svjedoka.”

Istorija Fojničkog manastira i crkve nam govori:

-u ” velikom progonima ” 1521-1524. g. i samostan i crkva su porušeni, obnovljeni su 1594-1598.g.

-u velikom požaru 1664 g. nestali su crkva i manastir nova crkva je sagrađena 1669 god.

To znači da popova poslanica nije mogla naći put do Fojnice prije 1669.god. Tada je i tvrdanja papskog legata “od pamtivjeka naime od zauzeća Bosanskog kraljevstva” samo bezočna laž i podvaljotina.

Dva odvojena dijela teksta su po svojim finesama, pismenosti i estetici, pa i samom značenju toliko udaljeni jedan od drugog kao civilizcija od pračovjeka.

Međutim pijani pop je dao istoričarima vrijedan podatak kad kaže da je Stipan oliti Stipe Car bošnjaka. Izravno potvrđuje da u Bosni žive samo Bošnjaci, hrvate i ne pominje.

Porezni registar iz 1624.g. nam potvrđuje da je u Bosni tada živjelo :

-150.000 katolika

– 75.000 pravoslovaca

-450.000 muslimana

Za Turke i historiju svi su oni samo Bošnjaci. (Novokomponovanim post – dejtonskim bošnjacima slijedi zaslužni tekst. )

U popovom tekstu se ” potkralo ” nekoliko grubih historijskih laži. Jedina ličnost koja odogovara Stipanu i laži je Stefan IV Dušan Njemanjić ili Dušan silni (1308.-1355.god.)

On je bio kralj Raške i car Srbije,Bugara, Grka i Arbanasa. Carem je proglašen 16.04.1346.god.

Iz njegove inaugurativne titulacije progovara istina : Stipan IV Dušan Nemanjić nikad nije bio car Bosne.

Godina ukazanje carske titule potvrđuje da Stipan 1340. godine uopšte nije bio car.

To istovremeno znači da nije imao nikakve veze sa bosanskom vlastelom i njenim grbovima.

Isto tako historija bilježi da u to vrijeme u Bosni nije bilo srba i hrvata.

Stefan IV Dušan Njemanjić ili Dušan silni (1308.-1355.god.)

On je bio kralj Raške i car Srbije,Bugara, Grka i Arbanasa. Carem je proglašen 16.04.1346.god.

Iz njegove inaugurativne titulacije progovara istina : Stipan IV Dušan Nemanjić nikad nije bio car Bosne.

Godina ukazanje carske titule potvrđuje da Stipan 1340. godine uopšte nije bio car.

 

Ono što je interesantno je podijeljenost mišljenja o nastanku grbovnika.

Vremena su razna: 1340.g. “svjedok silnoga”, petanesti, šesnaesti, sadamnaesti vijek i konačno 1800. godina.
Mi smo dokazali što smo htjeli dokazati. Kad poželimo biće toga još, koliko želite,samo recite.

Uopšte nije bitno kada je Fojnički gebovnik nastao. Iz više razloga ćemo se prikloniti godinifra Grge vikara, ali ne i njegovom tumačenju i namjeri. Biskup je to. Radi što mu Vatikan i inkvizicija naredi, a oni su vodili bezbrojne krstaške ratove protiv Bosne i još nisu prestali.

To govori i mjesto izdavanja potvrde: Kraljeva sutjeska. Možda je ona odabrana da se na neki način obezbjedi ” Bosanska kraljevska ” autentičnost.

Ako ste neupućeni Kraljeva sutjeska je tik do Bobovca – Curia bani (banski dvorovi) i dvori Bosanskih kraljeva: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić, i Stjepan Tomaš Kotromanić. Napraviti papski ferman u Kraljevoj sutjesci je isto što napraviti ga u Vatikanu. To je bio dokumenat koji je imao vrijednost papskog edikta jer ga je izdao i potvrdio papski legat fra Ivo vikar. Mislio nam ga Ivo viknuti. Neće moći ni ove noći ni ubuduće.

Vikni ga ti svojim Vatikanskim mentorima ,vi ste navikli na to.Pitajte pedere sa stropa Sikstinske kapele koji se smješe na svakog papu dok se njima moli.

Vjerujem da su grbovi tih godina sakupljeni i uvršteni u Fojnički grbovnik. Sami priznaju da nikad prije grbovnik nije nigdje pomenut. Tek od tog vremena , od jula 1800. g. se o njemu počelo govoriti i pisati.

Nije to ni čudno, jer se to dešavalo u vremenima kada je postajalo jasno da je kraj osmanlija samo pitanje vremena.

Fojnički grbovnik je samo jedan od dokumenata kojim se srbi i hrvati uvode na bosanske prostore radi legalizacije svoje morne prisutnosti u Bosni. Fra Grga apostolski vikar u grbovnik ključuje grbove ” bosanske vlastele “, i pazite sad:

Postavljamo pitanje koja je to vlastela, čija je to vlastela, otkud je ta da prostiš vlastela?

Upitani odgovor hitan vama dade: bosanske,hrvatske i srpske porodice, i to ne bi trebalo da bude nikakvog spora!?!?

Ono pazite sad vam skreće pažnju na 130 grbova navedenih po abecedi (A-Ž):

I. 70 grba su grbovi bosanske vlastele, 85% ima bogumilska obilježja (ljiljan zvijezda, polumjesec, sunce).

II. 21 grb je srpske vlastele koji nikad nisu živjeli u Bosni niti je vidjeli; osim u morama i snovima.

III. 13.grbova je hrvatske vlastele koji nikad nisu živjeli u Bosni niti je vidjeli; osim u morama i snovima.

IV. 11 oblasnih grbova /ilirski(poželjni)grbovi koji nemaju ništa zajedničko sa Bosnom,tradicijom i bosanskom vlastelom

V. 15 grbova su grbovi porodica o kojima nema podataka – o njima će se donijeti sud po identifikaciji

Tačnost podataka +/- 1 %

Dakle za 45 grbova je ustanovljeno (iz teksta koji su nudi) da nemaju ništa zajedničko sa Bosnom, vlastelom i porodicama srednjovjekovne Bosne. Ti grbovi su bezočne laži, podmetanja krojača vikipedijskih istina.

O ne pripadaju, niti su ikad preipadal Bosni.

15 grbova je neidetificirano, poučeni historijkim iskustvom njih ćemo svrstati pod ostale, iako je većina sudeći po obilježjima bogumilska odnosno Bosanska.

Rezime:

Grbovi bosanske vlastele 54 %
Podmetnuti grbovi 34 %
Ostali grbovi 12 %

Postotci govore sve.

Kada se tih 34% izbaci sa spiska Grbova vlastele Bosne i Hercegovine, a utvrdi porijeklo 12% grabova, tek onda se može hipotetički govoriti o nekim zajedničkim bosanskim konotacijama preostalih 54 % grbova. Počeni iskustvom vjerujemo da se još jednom moraju preispitati i neki iz skupine od 7o grbova.

U srednjevjekovnoj Bosni je bilo više od 7o vlastelinske porodice. Neki izvori pominju i tisuće njih. Kako je spisak pao i stao na broju 7o pitajte autore i pitajte povjesničare i istoričare.

Bosanski historičari ništa ne rade, čast vrlo rijetkim izuzetcima, na zaštiti istine i Bosne, dapače dopuštaju da je kvazi istoričari rastakaju podvalama i lažima. Historija će sve kvazi upravo radi samg značenja te rijeći pomesti, jer manijake su njhihove majke trebale abortirati pa metlom pomesti.

Do tada Fojnički grbovnik ostaje samo to, zajednička podvala i laž ” caroslovca ” i papskog legata fra Grge. Tekst koji govori o grbovima je samo proširenje i reaktiviranje bezočnih podvala i laži karađorđevskih slogana. Nas ne zavarava grb Armije BiH u pročelju.

Boj se danajaca kad ti darove nose.

Mišljenja sam da bi vikarovo prezime trbalo glasiti Vilić. Naše historijsko znanje seže samo do fra Grge Vilića, nigdje ne vidimo, možda smo negdje usput nekog krojača Ilića. Ako ga histroija zametnula nije nam žao. Zvao se on Ilić ili Vilić nije dostojan Božije riječi i Bosne. Mi nismo prezentirali ni tekst ni Grbovi bosanske vlastele tako da nismo sigurni šta je jad htio bilo čime da kaže, osim da bezočno laže.

Ko protura ” tuđe ” laži krijući se iza drugih i sam je lažov. Ko dodaje laži u zločinu živi. Ko laže taj i krade, ko krade taj u zindan ili zatvor istorije i onaj pravi ide. Zar ne potomče Ohmučevića.

Ovaj tekst potvrđuje i pravilo: Laž i podvala nikad ne dolaze sami. Ponašaju se isto kao i zlo. Kotrljaju se i množe! Nama je jasno šta vi radite. Nadamo se da i drugi vide.

P.S

O tome koji su Bosanski banovi i kraljevi bili vladari Hrvatske i Srbije ili dijelova tih zemalja ćemo u nekim drugim vremenima, ako naš Gospodar dozvoli.