Anterija – značenje – Blekijev mahalski riječnik / pojmovnik

page_1  images (2)

anterija – značenje Vikipedija

 Vrsta starinske haljine sa dubokim izrezom na grudima,od pamuka ,svile,samta i brokata,vezene (najviše veza od zlatog konca)

ANTERIJA   ( mahalsko značenje )

 Anterija je haljina nad haljinama,kao meleka među djevojkama.Anterije su mogle biti svečane,  kućne i djevojačke. Ova svečane treba  raskošnoću i bogatstvom da zadive posmatrača.

Kućne  i djevojačke su bile namjenjene oku pojedinačnih posmatrača.Nikad u isto vrijeme te haljine nisu mogle nagledavati dva para muških očiju.Nikako ,jer bi to bio otvoreni grijeh i ulaznica za pržun.

Kućna anterija,eh. ta je u samom raju skrojena.Žene su najviše voljele anterije boje rubina ili plavog safira,zavisno od blagosti i bjelokosnosti lica i tijela.Djevojke su voljele antertije brilijantne bjeline i svjetlucavosti.

Anterije su bile bogato i raskošno izvezene đuvezlijom,srebrenom i zlatnom svilom.Druge boje su se uglavnom izbjegavale,ali ukoliko je nekom detalju radi kontrasta bila potrebna svila neke druge boje,ona se vezla.

Zamislite sada boju rubina,safira ili brilijanta,zatim ružičastu,srebrenu,zlatnu,modru i zelenu svilu i vješte ruke vezilja,bile one žene ili djevojke.Koji je to spoj ljepote,mladosti,ljubavi i strasti i vještine.

Anterije su se uvijek vezle u društvu ; da bi se mogla razmijeniti iskustva i novi vezovi i novi uzorci svila za vezenje.U društvu se ljepše veze,veseli i raduje.

Nekad se vezlo šutke,nekad se šalilo i tračalo.Nekad bi se sve zabibalo i  prolomio bi se ženski glas:čist,kristalno jasan,veseo,vrckav,čeznutljiv i nježan,nekad blag i umilan,nekad opor i ogorčnen,nježan i tužan,ponekad čulan i strastan,najčešće veso i razuzdan.Ali uvijek,baš uvijek,pri svakom vezenju se morala više puta ,od srca,otpjevati ona:

„Joj,mamo mamice,crven fesić u dragana moga joj,mamo mamice…“

Rjeđe ona

„Moj dilbere,kud se šećeš, haj, štio i mene ne povedeš…“

Kako i ne bi?!

Često pominjemo anterije i nevinost.Većina ljudi misle da znaju šta je to i kako to izgleda.Vjerovatno znaju.

Neki na kažu anterije su starinske anterije i njih su izraživali terzije.Mere biti. Da su starinske nisu.Kad se te dvije ljepotice  žena i anterija sastanu; ništa ljepše i svežije se u dunjalučkim rabotama ne može vidjeti.I nikad neće zastarjeti.

Mere biti. Da su starinske nisu.Kad se te dvije ljepotice  žena i anterija sastanu; ništa ljepše i svežije se u dunjalučkim rabotama ne može vidjeti.I nikad neće zastarjeti.

Sada 2015. god natandarite anteriju na modnu pistu i eto hita za slijedećih sto stađuna.

Vi mislite da ćemo sada razvezat priču o grlicama, đardinu i cvijeću i tako to. Hoćemo ali na drugom mjesti gdje to priliči.

Ma jok boni. Ne ide to tako. Priča je o anterihjama. Kako ćeš pričati o anamo onoj ljepotici kad joj se noš nije anterija izvezla ni natandarila. Pa onda kad se obuče mora se malo pronosati, pa mazno i graciozno prošetati.

Ne ko manekenke. (  vidi : manekenke )

Ove naše maze to rade zaljubljeno,  lagano ko pero kad vjetrom leprša.One više nisu maze. One su jemenke ili Ciganke koje hoće da dodirnu nebo. Možda kao let aLagan pokret ,čini se da zemlju ne dotču.  Ruke…

Ovdje ćemo stati,vi nas radoznalci zamalo na tanak led navukli.Hoćete sve nešto preko reda,bezbeli. Ne valja žuriti.Sabur,polahke sve po redu.

Terzije su pravile anterije za bogati svijet, dokone žene i lijena ženska čeljada.Te terzijske navlakuše na tijelo nisu imale ni duše ni ljepote.Ponekad bi im se posrećilo pa bi nešto nalik našim anterijama naprevili.Urijetko.

Krcate im anterije zlatne svile, i krute ko da su od pravog zlata pravljene.Đez ba ti vidio da išta valja ako samo zlatnu svilu takariš i štancaš? Ne praviš bolan nikakav oklop.

Malo skrenuli,ali ćemo se brzo vrnut na pravu riječ.

Mi gledali i pregledali,čak i baterije poneko upotrebljavo, i još uvijek nismo sigurni da smo dobro vidjeli i šta smo to vidjeli.Ako ne znamo protumačiti i skontati,znamo opisati. Bar tako mislimo.

To što smo vidjeli ćemo vam ispričati.Tako je najlakše tu zabune nema.

Pravu i najljepšu anteriju bi žensko sama sebi i prema svome tijelu isplela.Ko će bolje od nje znati kako tijelo ima,koliko krivina i oblina i na kom mjestu ima?Niko,pa ni dragan.Ima on čitav život da to upoznaje; pa ne upozna,niti domozga kako ta ljepota funcionira.

Što je anterija mekša i svilenkastija to se tijelo bolje osjeća i pupa.Kućna anterija se vezla, za dragana, muža, đuvegiju, zagonđiju, muškarca koji traži ljubav žene, djevojke, djevojčice i uzvraća, debelo uzvraća. One su se još manje  štedile i u vezu i u ljubavi. Takav vakat bio i takva im narav bila.

Ljubav je sve što se imalo, bez obzira na bogatstvo i usud. Uz ljubav je išla i sreća i nesreća. Danas je sve to zaboravljeno.

 Konzilij je bio sretan što je bivstvovao i uživao na izdisaju tih sretnih i prelijepih dana.

Šivenje i vezenje anterija se znalo otegnuti oho, ho. Kada bi se koja anterija zavšila, rad bi prestao i ženski svijet bi se divio umjetničkom djelu.

Svaka anterija je bila unikat i priča za sebe, jer je iz ljubavi za ljubav rađena. To nije bila još jedna duga vezena ženska haljina ili ona starinska anterija. To je bio krajolik skladan po tijelu žene koja se krajolikom svojim diči. To su milosrdni velovi skrojeni i izvezeni  po snima ljubavi što u susret te žene jedri i brodi.

Po najsitnijim detaljima  tijela koji će biti prekriven, brižljivo su birani detalji, boje,linije, zavijuci,krugovi i opet boje. Puno boja i detalja. Svaki detalj je odgovarao mjestu i dijelu tijela koji će se sinhronizovati sa haljinom.

Sve bilo krojeno, otisnuto i zategnuto do u tančine da sve  istakne brežuljćiće i đardinćiće žene djevojčice,žene ljubavnice. Svila  i vez skrivajući  tijela ,daju naslutiti koja se ljepota ispod skriva i gori.

Pa opet bježati, iskriti, iskakati u igri lova i strasti. Bježi čedo, ženo, bježi  i sakrivaj se ,da bi sebe poklanjala. U momentu  kada plam prijeti da sagori tu lepršavost anterija samo pada i vjetrićem kandilo gasi. Tama nenadano sprečava da dar bude jasno izložen i viđen.

Zajedničko svim anterijama bez obzira na namjene,vez  i boje su duboki izrezi. Rukavi su otkrivaju bjelino  do iznad ramena ; do žile kucavice. Grudni dio blagi povjetarac njiše  do pubičnih slasti,preteći da bjelokosna svjetlucavost zaslijepi zapiljenog blesana.

Anterijskom rascjepu u međunožja ; što lukavo se privio uz svilenkasti đardin,  omiljeni poetski  izraz za izvor ljubavi i života, se prilazilo da posebnom pažnjom.

Jel to onaj raj za koji se mre? Prekrsni vrt mirisa , boja i slasti! Jeste. Čovjek ne bi nikad puta izlaska iz njega mogo naći, niti bi poželio da ga nađe.

E taj vrt treba poslijednji da za titra u nagovještajima dok mozak blenti nekom ne smuti.

Ti izrezi nisu uređeni i krojeni tek tako. Imali su svoju svrhu.

Svečane anterije su  imale prigušenije, zagasitije ali ne i manje lijepe i efektne boje. One su otkrivale bogatstvo haljina, bluza, košulja, suknji i podusknji, velova , vezova, boja  i šara i svih mogućih ženskih nošnji  i nepoznanica koje su se u anterijama mogle kriti.

Bezgranični nizovi kombinacija boja i sakrivenih čuda što hoće da izlete i da se daju. Čari zadivljujuće i ugodno za oko posmatrača, ponos za vlasnicu spektakla.

Kućne i djevojačke anterije nosile su se samo u trenucima najveće intime, uglavnom noću i za posebne prilike. One su bile od laganije svile, koja se uvijala oko krajolika kao snijeg oko brdašaca i dolina.

Opisali smo vam anterije, uglavnom, izreze na rukavima, grudima i među nogama. Sada zamislite bijelo mramorno žensko tijelo kada se uvlači ili izvlači iz anterije.

Ne ,to nema smisla i priča o anterijama gubi veo i draž.

 Sjedite zavaljeni na šiltetu i među jasticima. Ne, ni to ne ide.Sviše vulgarno.Čovjek se zavali kao u hamam baru i čeka golotinje predstavu.Nisu anterije bestidne.Ni jedna.Otme se neka kontroli,neki šav pukne i anterija se razleti. Da li je ustreptjela djevojčica koji šav nenamjerno slabije prišila?Da li žensko sviklo da pamet muti upreskočila koji prišivni red ? Nikad se ne zna šta ženski rod umuje i muti.

 Tu žensku,djevojačku kućnu anteriju ćemo morati predstaviti na jedini mogući način, kada se steknu uslovi za pokazivanje njene svrhe. A možemo i odmah samo vas uputimo na riječ Nevinost  koja je samo (?) zbog anterija upisana u riječnik. Kontamo vaskoliko pučanstvo se moralo susrest sa tim sladunjavim pojmom.

 

Biseri bjelavskih mahala 283*- 288*

 

283*Nikad niko nije zapisao da jedan dan traje dva dana. A opet , ponekad nam se čini da nam je život protekao u jendom danu.

284*Valeri slikaju nečiji život; što ih je više, to je život bio vredniji življenja.A ako ih nema,kažu kriva sudba.Neuk narod.

285*Ljubav je sve što se imalo, bez obzira na bogatstvo i usud. Uz ljubav gre i sreća i nesreća.  Ih ,još’ te neki takarli  fol!

286* Ako nešto duraš , duraj do kraja.Kažu taki i taki red.Ništa prkeo reda.

287*Djela  mogu biti baš kao i ljudi ;i lijepa i ružna,kao i pametna ili blesava, a vrlo često i veoma zla.

288*Zapisano je : Sve je u parovima.Nije ostavljen veliki izbor.Pakleni pržun sa roštiljanjem ili ugodna hladovina , pored rijeka i voćaka na dohvat ruku.Sami birate.

 

Ana Brnabić ,pogančerka , negira genocid u Srebrenici

  

 

Ana  Brnabić je progovorila za jedan ugledni evropski list.

Inormalno pokazala svoje pravo lice:

-Primitivitzam,neinteligenciju,neznanje,religijsku,nacionalnu netrepeljivost i mržnju i

nadasve necivilizacijski odnos naspram monstruoznopg zločina njenih mentora,

koju je savremni svijet i historija obilježila kao največi genocid od drugog velikog rata.

 

Ništa zabrinjavajuće niti nenormalno.

Koga Milostivi Bog prokune prokleo ga je za vječnost.

 

Njenu poslijednju izjavu ćemo povezati za jednu raniju samoreklamu/samoetiketiranje:

Ana Brnabić otvoreno priznala:

-Zovu me dečko, homopremijerka, sultanija…

 

Eto mi je ne zovemo tako.

Mi je zovemo po starinski tribadija ili jednostavnije pederuša, ili po narodski ženska pogan.

 

I šta se može očekivati od ženske pogani , kad vlada u paru sa dvojicom muških pogana,

osvjedočenih analnih intimusa Vučića i Šešelja i slijedi njihova pogana usta i djela?

 

A pogan je ,od kad je vijeka i svijeta žigosana mimo svijeta ,

i sasvim normalno upućuje se na jedini pravi put – pržun.

 

 

Zijah Sokolović zvani Zike pobjegulja / Iz Arhiva

Zijah Sokolović zvani Zike pobjegulja

 

 

Zijah Sokolović, po bjekstvu iz Bosne,sinonim propalosti svega što se dohvati,neku veće kažu neki osmjeh nemušti izazvao.To nam nije bitno,ne želimo o tome pričati,stupidarije nisu naš fax.

Zike pobjegulja  nam je samo povod da se dohvatimo jedne veoma bitne teme,patriotizma.

Onomad se vratio ćelo iz inostranstva.Skonto rat je završen,ima narod svojih rana i bolova, on fala nebu nije ništa isjetio,na vrijeme pobjegao.To duma pa se vrati misleći niko neće primjetiti da ga nije bilo.Jes kako ne.Mi ga među prvim upisali u registar pobjegulja.

Blekijev mahalski rokovnik:

Pobjegulja

izdajnik,otpadnik,kukavica,dezerter,čovjek koji ostavlja rod rođeni na milost i nemilost koljača,čovjek koji ne zna za riječ domovina i čast koju ona predstavlja

fig.saučesnik mentora pakla

Upišemo,mučimo i čekamo.Kad ono nađosmo una haber slikičnim kutijama što ih i vrata zovu vijest:

“Patriotizam je kada svi nezaposleni budu zaposleni.”

Greška u koracima, sve da je i aforizam, neće proći,onako nezainteresovani mislimo:

A onda nam tefter pocrveni.Otvorimo ga i visimo nka se ćela sjaji,džaba skijaške kapa usred ljeta. Vidi vidi to nam Zike Sokolivić počeo prodavati maglu o patriotizmu.

Bijedan pokušaj puhanja u sjedalicu narodu u namjeri da se kupe bar neki izgubljeni poeni i da se pokaže kao čovo patriota.

Mi ništa,onako kao što znamo,kulturno i vaspitno uzmemo plavajz u ruku;neko će kasnije prepisati i na kutiju natandaritiI  i piši.

Ispravnije formulacije patriotizme glase:

-Patriotizam je kada se domovina brani od neprijatelja.
-Patriotizam je neuslovljena ljubav prema domovini.
-Patriotizam je ljubav prema roditeljima.
-Domovina je ideja kojom se mjeri patriotizam.

Ovim osnovama patriotizma su Zijaha vjerovatno učili i roditelji i škola. Mogao je ponešto naučiti i od pretka čije prezime ime izbruka na sav mah.

Postoji mogućnost da on ima kratak fitilj pamćenja ili nije volio da sluša svoje roditelje, pa je ispao veoma loš učenik ili bolje rečeno nikakav sin i patriota.

No,  bilo kako bilo na prvi nagovještaj rata srčani Zike ostavio je zemlju i roditelje na cjedilu. Kao i svi   k u p u s o v i ć i  odskakutao u zagrljaj mentora i saučesnika Bosanskog pakla dugog četrdeset dva mjeseca.

Poštovanje i ljubav prema roditeljima i razlikovanje dobrog i lošeg je lična stvar svakog pojednica ,odnosno the creature kako bi rekli njemu mili šeset sa četiri kraka krstaši.

Ljubav prema domovini je također lični izbor.

Popovanje pobjegulje patriotima o patriotizmu je stvar neukusa, nepristojnosti i drskosti. Sve to vodi  ka pitanju inteligencije.

Loša karma za neposluh roditeljima i izdaju domovine je: Lutanje okolo je k'o vrtnja praznoglavog kera oko vlastitog repa. Traženje rezervne domovine koja ne postoji , domovine koju je odbacio , je jalov posao, koji stvara osjećaj izgubljenosti i usamljenosti.

U lutanjima je veoma lako posijati ,zagubiti pa čak trajno izgubiti: dostojnastvo, spokojstvo, srce i dušu. Uz usluv da je nešto od toga preostaolo pobjeguljstvom.Šta će čoek nego klepit ušima i vrnut se onoj koju je izadao;a koja mu sve dala.

Mudri stećak prorokuje :

“I da ostavih kosti u tujini,i tada bih Bosnu sanjao.”

Prorokuje i pamti i ne laže, zar ne Sokoloviću, ali uvijek oprost nudi.

I zato te molimo:

“Poštedi nas svojih priči o patriotizmu, a i oni koji su tvoje fele ili oni još gori.”

P.S.

Jedan čestiti i dobri Zoran Dimitrijević je četiri godine život za Bosnu davao, u rovovima, u blatu,među milionima granata i mirijadama metaka, širom domovine. Branio je i odbranio zemlju od genocidne zvijeri. Bilo je to pitanje časti, poštenja i, vjeruj nam, dobrog odgoja i patriotizma.

I njegova je majka od Sokolovića. Zoka je u svemu nalik svom pradjedi Paši, ali i onom drugom pradjedi, Dimitrijeviću.

Moj Zike,(tako te sad zovu,zar ne), pada li ti ikad na um ona priča o žitu i kukolju…

Dopisano :

Zike, Zike!

Džab džaba ti preformansi.Jednom pobjegulja uvijek kukavica i pobjegulja.

Biseri bjelavskih mahala 277* – 282*

277* I oni nama nema perpetum mobile?Hajvani!Ha se rodi,žena vam je perpetum mobile. Nepoderiva.

278* U konačnici , promjena krajolika,svijetlo – tama  ,je samo novo lice već viđenog.

279* Nemojmo se zavaravati ,boje persistiraju  iza svjetlosti  ili tame , aduboko  u oku  sanjara milošću postaju Tišina i sni zauvek.

280*Ljudi nas izluđuju višom svrhom.Viša svrha.Da vidimo šta je to više svrha.Gubiti vrijeme u “filozofiranju” i prepisivanju i propuštati život.

281*Aliteracija ima smislenu  funkciju u ritmičkoj organizaciji poetike  svjetlosti i boje.I glasovnu funkciju u uzvišenim taktilnim dodirima   žene i njenog odabranika.

282*Pupoljci su kao žene , ljubavlju se pretvaraju u prekrasne mirisne  ruže. I insani se onda čude kako su uvijek  tako lijepi.