Prever – Obletao je oko mene

 

 

Obletao je oko mene

Za vrijeme mnogih  mjeseca  danai časova

I stavio je najzad ruku na moje grudi

Nazivajući me svojim malim malim screm

Istrgao  mi je obećanje

Kao što se istrže cvijet iz zemlje

I zadržao ga u svome sjećanju

Kao što se čuva svijet u zimskoj bašti

A ja

Zabioravila sam na svoje obećanje

I cvijet je brzo uvenuo

Oči su mu se iskolačile

Pogledao me je poprijeko

I uvrijedio teško

A drugi je došao i nije mi ništa tražio

Ali me cijelu obuhvatio pogledom

U času za njega bila sam naga

Od glave do pete

I kada me je svukao

Dopustila sam da radi od mene šta hoće

A nisam znala ni ko je on

Dobrica Cesaric – Proljece koje nije moje

Ja ne vidim od svoje sjene
Ni sunca, ni te mlade boje.
Proljeće svuda sja i cvate,
Al ono nigdje nije moje.

Ne živim u njem, već sa strane.
I kuda god mi noga krene
Na svim je putevima radost,
A sva je radost izvan mene.

Bez pokoja sam. Kakvom tugom
Kažnjava život svog bjegunca!
Nijedna zraka nije moja
Od ovog svima danog sunca.

Par crtica o Lukreciji Borđija / Igrokaz na dan 18.April / Travanj

a


Danas je Srijeda 18.  April  / Travanj 2018. godine.

Ovako su se dani  podjelili:

U odbačene 107, u naletu 258 dana .  Kako vrijeme briše i ovi dani će proći dok se reče keks. Ako vam je zgodnije vi možete i reći riječ koja asocira na riječ saksofon.

Danas nam zapeo za oko jedan historijski detalj.

1480.- Rođena Lucrezia Borgia (Subiaco, 18. travnja 1480. – Ferrara, 24. lipnja 1519.) bila je talijanska plemkinja, vojvodkinja od Ferrare od 1505. do 1519. kao supruga vojvode Alfonsa I od Este.

I to je to kažu hroničari ili prepisivači.

Alu,  to nije to. To , nikako nije to.

Lukrecio Borđija  je rođena u Subiacu nedaleko od Rima, kao vanbračno dijete kardinala Rodriga Borgije, koji će kasnije postati papa Aleksandar VI i talijanske pripadnice nižeg plemstva Vannozze Cattanei iz obitelji de Candia.

Već od svoje jedanaeste godine Lukrezia je bila predmet politike ugovorenog braka radi stjecanja političke prednosti koju je vodio njezin otac, a kasnije i njezin stariji brat Cesare Borgia.

Nedugo nakon što je proglašen papom, otac Aleksandar VI 1493. godine, dogovara brak Lucrezije s Giovannijem Sforzom, vojvodom od Pesara, s kojim je u braku četiri godine.

Ali prije toga otac Papa Aleksandar VI je silovao svoju trinaestogodišnju kćerku. Tako to pape rade.Razvela se po bratovom nalogu i očevoj buli radi mužovljeve “impotencije”

Drugi brak joj je tragičniji.Naravno po mladoženju Alfonsa Aragonskog.Poslije dvije godine braka ubio ga je njen brat Cezar.Sa alfonsom je imala sina Rodriga Aragonskog.

Treći brak sa Alfonsom I od Este, joj je konačno donio smirenje i šestoro djece.

O njenom životu su kolale mnoge glasine ,kontraverze ,istine i poluistine, od kojih “boli glava”.

Te  pikanterije ,ako ste zainteresovani i sami možete nadoštiklati

 

Frans Van Mastrigt – Iluzije

u

(mnoga mjesta, Zemlja)

Sada te susrećem
samo u snima,
jer labirinti moga uma
još su poslijednja mjesta po kojima
zajedno sa mnom hodiš.

Ja često izgubim moj put
i lutam bez neodređeno
dok ponovo ne nabasam na tragove tvojih
koraka,
skrivene već iza slijedećeg ugla.

Grozničavo proganjam
tvoju sjenu
ali ona već nestaje
na jutarnjem suncu
i ja proklinjem novi dan
što mi uskraćuje  tvoje prisutnosti.

 

 

pB

Evgenij Jevtusenko – Daj mi nebo celo, zemlju celu

Ne, ja neću ni od čega polovinu!
Daj mi nebo cjelo, zemlju cjelu
i more i rijeku i gorsku strminu.
Ne, ja neću nikakvu podjelu!

Ne, ni život ne želim u djelu.
Neka mi se sve svali na pleća!
Ja i tugu želim  potpunu cjelu,
kao sto želim da je cjela sreća.

Pola hoću samo od jastuka
na kom leži, kraj lijepog ti lica,
od prstenja sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvijezda padalica.

Nečistoća je pola zdravlja i kulture / II dio

Da bi higijenska slika bila jasnija moramo ispričati i naličje slike iz prvog dijela. Ovo što slijedi ispričaćemo opet u prvom licu. Upiranje prstom u druge je nekad jako dosadno, a mogu se ljudi i uvrijediti , pa nam nešto opsovat ili ekološku policiju svezat.

A oni riđobradi i ” učeni ” mogu vam još gore stvari napraviti. Neke vrlo takarli stvar. Prije je i metak išo. Sada više vole bajalice, sihire , dove i fetve. jesu li oni sebe odreda ” ilmijama ” prozvali i u papir turili ( ja gdje će , ne može se lipić u nešto drugo natakariti) da oni sve mogu, a narod ni sadaku.

Ustajem u  730, nova spika. Naučio me unuk. Donio ga iz obdaništa. Strašno pametna djeca. To vam je isto ko i sedam sahata i tri'set minuta , po starom tabijatu.

Po mahalskom:

-Jebo ti ja mater,  što me vako rano  budiš .

Uvijek su imali pravilo. Jako zalegnu . A nisu radili jer im komunisti nisu dali. Komunisti nisu  bili fer, pa samo mahalu zakidali.

Ovi nacionalisti , bez pardona sve zakidaju. Ajd’ što zakidaju nego više i ne pljačkaju,. Jok. Otimaju bagerima i vagonima kući prte.

Malo tuknem , juče sam propustio vodu osim plakanja tepavica, obrva i noktiju. Vjerovatno i dan-dva prije. Ima ih koji se nisu kupali po sedamdeset i kusur godina.Boje se da se ne bi Islam zakačio za njih, da ne budu od onih koji se mnogo čiste,oliti peru. Ti muslimani su toliko prljavi da se moraju svaki dan minimum pet puta na dan svojski oprati.

Ako tuknem nije greda,a ni motika. Zato imam na polici hejbet dezodoransa. Ima ih za svaki dio tijela i svaki dan posebice. Ko ona finta sa ženskim gačicama : Sandey,Mandey …U raznim bojama,ukrašene cvjetićima i slikama   .  Za slučaj havarije ili heočekivane sabotaže.

Prskajuća sredstva  su poređana po boji i veličini. Sa strane čuvam one istrošene. Kad gost uleti u batrumku ima da ožvalji ,koliko pažnje higijeni posvećujem. Za noge najveći, za pazuh malo manji, za međunožje skoro isti, za vrat i usta nešto manje. Za otorinu koristim mirišljavi kaladont i štapiće sa vatom. Nehigijenski je prst gurat gdje ne treba. Rukama sam nanijetio one maramice što su hem vlažne ,hem mirisave, hem mehke ko ženska guza,poslije mamicanja.

Za pamet mi ništa ne treba. Ona sve više poprima dunjalučki karakter. Najčešće je pupa hava, koka zraka ili mozak na pašu. To znači da nam je ugodno ko svaskom insanu  rahat od pameti. Ujedno tako je lakše. Nema sekiracije ni gubljenja vremena. Reklo bi se č0'ek u bestežimnskom stanju.

A kakvo kupanje ili barem tuširanje!?

O'kle mi vrijeme frajeri. Nemam ga ja za bacanje. Vidi molim te! Vi bi da ja bacim 20 minuta češkanja ispod pupka ili iza leđa, da trošim vodu,  koju plaćam krvavo zarađenim novcem. Sem toga mi ove nove krvopije i haračlije svaki minut broje.

Najšprejcan svim mirisima oblačim cipele. Biram one koje su se najmanje uščule od ona dva sezonska para. Zovem ih sezonskim jer mi služe za sve četziri sezone. Takarim ih na noge i ženi  tepajući dovikujem:

-Hamšo, Hamšice plaknider mi  danaske druge kundure, valja mi ih  iduće hefte tandariti na moje mubarek nogice. U ovim mi već bljuzgavica, a  i tuknu ko oveća čenifica.

Izađen na ulicu. Cipele se obradovale,štrase prljavija od njih. Znaju cipele da će sada slobodno,bez izbora i neograničeno skupljati sav dunjalučki poganluk. Šarolik je to izbor bacila raznih vrsta: pljuvačke i hrakotine sila ljudska, psećijih i mačijih kakica, životinjskih i ljudskih stražnjih i prednjih izlučevina, ptičiji jutroklik i mišji brabonjci. Čak se i leptiri obezobrazili. Kontraju gdje svi turci tu i šareni leptirići ,pride riđobradi.

Valja cipelamo malo očistiti ulicu prije nego ih vodovod i kanalizacije jednom mjesečno plaknu kišnicom. Ono ako padne.

Onda dođem u firmu. Klimnem glavom,svi smo isti. Neoprani i uščuli, mislim na juna'čine sa brda i vukoderina. Malo nas mirišljave tvari vade. Od svojih mirisa ne možemo uživati u mirisima blaženih djeva.

Svaka blista i čista, oprana, sjajna i mirišljava ko rajski đardin. Toliko su glanjca stavile nase, da poželimo  da se omastimo, ali one bježe od nas ko đa'vo oko krsta. Ne kontamo šta ima je. One pričaju o nekim ženskim rezonima. Nisu lude imati poslove sa volovima koji se valjaju u balegama svojim.

Vraćajući se kući pokupim novu, prijeko potrebnu dozu prljavštine. To vam je isto ko narkomanija; ovisnost od koje čovjek i da hoće ne m're pobjeći. Istovremeno umorno tijelo gubi kontrolu i sokovi moga tijela se izlučuju na radost nataloženih bacila.Ples prljavštine može da krene. Cipele postaju meke ko doktorske rukavice poslije rada na debelom crijevu. Nije kvalitet cipela u pitanju, nego znojne noge kojima je crnilo između prstiju zakon.

Peti dan ta svakodnevnica mi pomalo počinje da smeta, ali šta se može. Pravilo Lepe Lukić “će se kupam u subotu” ne smije da s prekrši. Uostalom , poslijednji  crnogorski knjaz; kralj Nikola je na jednom državničkom skupu izjavio:

-Niko do smrada nije umro.

Na brzaka provjerismo vikipediju i enciklopedije i ne nađosmo ni jedan taki  slučaj. Inače ove sabirnice   umnih takarnica, vrlo često znaju dobrano lagati.

A sada zamislite da živite u Americi ili na Zapadu, ono k'o fol (daleko im kuća). Kod njih običaj da se svih tih sedam  dana ne pranja i skupljanje svakakvih prljavština i boleština unose i raznose po cijeloj kući. Umorni su, kažu, nemaju vremena ni skinuti cipelu: a nije ih ni briga.

Cipele meke  i prljave ko kaka , dižu se po svim mjestima u kući. Solice, fotelje, kauči, ležajevi, posteljina, jastuci,ni dječija kolica nisu pošteđeni ljepote druženja sa najfajtanim kundurama.

Jako lijepa i kulturna slika. Tačno tako. To se zove pristojno i odgojeno ponašenje. Nije red skinuti cipele. Smrad i bacili bi pokosili ukćane i  pola kvarta. Prljavštine bi preplavile ulice. Ni bageri tu ne bi mogli pomoći. Na kraju krajeva : ko bi to trpio.

Ameri smatraju da je bolje povrijediti svetost doma i ličnu higijenu ,nego pravilo kupanja subotom i ne skidanja pljesnivih cipela.

Šta se može ima nas svakakvih. Taki je ovaj dunjaluk. Šarenolik.

A oni , nama kolera je pošast.

Svašta.

Nije boni kolera, nego ova vlast i kler,  koji čapaju na sve strane. I od hapisanja se ne stignu ni plaknuti, ni u mjesecu jednom. Tuknu ko svinje u brlogu. Ponekad i gore.

Eto dokle je došlo. Ne prilazite im. Bandak,poganluk  i bezbožnička zaraza  zagarantovana.