Hafiz Širaz – Gazela 364

 

Razbacajmo cvijeće, a vinom čaše napunimo,

svod nebeski rastvorimo, izgled novi nacrtajmo!

 

Ako hoće sila tuge, zaljubljenog krv da proli,

skupa ćemo saki i ja, doć’ da je iskorijenimo!

 

U pehar, rujnome vinu, ružine vode dolijmo,

u kadilo , lahoru mirisnom, šećera dodajmo!

 

Kad si pored lijepe rijeke, zasviraj nam nešto lijepo

da plešući zapjevamo, poskakujuć’ zaplešemo!

 

Lahore!, do nogu Uzvišenog, prah naš u nebesa vini,

Pa da tamo Gospodara dobrih ljudi pogledamo!

 

Netko samo razum hvali, netko veze besmislice,

dajte neka Sudac sudi, suđenja Mu ostavimo!

 

Vječni raj ako hoćeš, sa mnom u mejhanu pođi,

da od vrča tvoga, do Kevser vrela putujemo!

 

U Širazu ne pjevaju, lijepe pjesme ne poznaju,

dođi Hafize, na drugo se mjesto preselimo!






											
Bookmark the permalink.

Komentariši