Category Archives: Pjesme

Nela Nebesnica

Jesenja idila

Đardin nježnosti i ljepote

Trešnja u cvijetnjaku

Ljubav i fantazija

U snovima snovi

vrt jedan prelijepi

ima

trešnjom behara

jasminom miriše

djeva čudesna u njemu

dragog sniva

na bijelom konju doziva

mačka mazna

oko nogu umiljato

joj se mota

njam njam cvili

tila bi da papa

iz đardina dozvan dragi

na konju bijelom

dojaha

besidi usnuloj dobroti

vještica slatka

gladnica mala

neka papa

sa dalekih puta dojahah

papalinu san sanja

mora prava

daj i meni malo

ogladnih draga

bi

loše volje djeva

jer

ne ište dragi

po volji

njenoj

nakon dalekih puta

nemoj  meni

ogladnih draga

daj i meni malo

il jedi il ne idi

zabrontula djeva

ma ajde ća

plavetnom nebu iskaj

zerice da ti da

eh

teška vrimena

djevo moja grintava

čovjek fin

uvijek skroman

jelo ište

a

pomisli

daj mi malo

mora “vještica” znati

zapovida

sve lipote njene

Ponoćni velovi

Ljubavno lelujanje

svaku veče

razigran ko maksumče

uzmeš kist u jednu ruku

riječi u drugu

osjetiš muziku

vuče te uvijek istoj bijeloj dami

nevinoj od snova

baciš slike i riječi

ženi ljepotu što vješto skriva

i spoznaš je čarobnicom

mahala grada čednosti

Maksumče i dalje  tango

sa Princezom pleše

tijelo uz tijelo

dame biraju

dodir za dodir

uvijek isti sjaj

ljubavni

vatra uz vatru

i dok ljubav vodiš

Ocean Tišina i sni

Tirkizni snovi

Čežnja

Rasuto srce

Dolina čednosti

Tirkiznu ćaroliju  sam svitnjem  sanjao

dok   lice pokrivah  jastukom

sjećanja brisanih  riječi

koje si mi poklonila

čežnjom branjene ljubavi

u glavi zvone stihovi

ne smijem ih reći

prepoznaće ih neko

i dok drhtim srca rasutog

tvoja ljubav neoplođena

mrijesti se oko mene

želim ponovo zaspati

pogleda uprtog crvenilu

tvojih djetinjih krpica

a si ih sa radošću

velovima stidljivim oblačila

djetinje grudi pokrivala

dolinu čednosti skrivala

kosu u gnijezdo svijala

meni neuviđavnom rasplitala

Obećavam život tvoj

Đardin ljubavi i nježnosti

Jesenja maglica

Život je  prelijep

dvoje se nađu

potom nerazum zbude

ljubav kao prošlost

plače

jer boli

eh kako boli

miris jeseni u tebi  oplakuje

moje snove prvom kišom rušene

na uglu iznad pješčanog sata

vrijeme je zastalo

mene usnulog

uzalud dozivaš

a ipak

ništa ti ne znaš

ostaju ti naši dani

zbrojem protoka svijetlih stađuna

kroz vrijeme

persistiraju  samo  uspomene nježne

mili Anđelu

Cvijetna simfonija

Ljubavnički buket

Punoća ljubavnih dodira

Egalite

On

klovn života

penje se na sto

pehlivani

po ivici čaše  sa štiklom

jedna ruka u grudi uronjena

u drugoj ljubavnički buket

bez straha vadi srce

gle divnog li čuda

živo je i krvavo

stavlja ga u mramornu ruku

jer tamo ljubav nedostaje

tange sa leptirićoma

cvijećem

nasmijanom  pčelicom

u agoniji strasti su odbačene

Ona

žena radovanja

sa tirkizom u očima

svjesnost grli

on joj poslijednji tango

slućenog oproštaja dariva

ipak tužno mnije

ljepota čudesna

predstava ova

nikad  prestat ne smije

grij je

jedna suza plava

kreonom nacrtana

nikako da slazi

sanjar u nedoumici

kao ono ubijeno maksumče

pita se da li da tuguje

ili jubi

sliježe ramenima

gasi  oči umorne

polaže pogled

mramoru tirkizom bojenim

vjerujte

boli ga

gruda krvava i živa

cvrči i vrišti

tišinom

zauvik

u tvojim rukama

jube moja

Koncentracioni logor je globalni

uglavnom nema bodljikave žice.

Nebitno!

Svi živimo u logoru,

pojedinačno ili kolektivno.

Noć je pala,

kiša je stala,

vojnik umire,

žena plače,

štednjak je hladan,

djete pravi kolače od blata,

stomak mu napuhan ko balon,

biće da je gladan.

Nebo je puno zloćudnih granata,

sve zbog cijene jednog barela,

po glavi ubijenog zemljanina,

negdje na Levantu.

ili čemernom jugu.