Kad poželimo,
možemo sve učiniti
samo zažmirimo kao djeca
čak i dan ponoviti.
To je zaljubljenim bar lako
da , da m
sasvim izvjesno !
Većme sam upucan bio
srce mi je oteklo ko lubenica
oči ko maglice.
Zasigurno zaljubljen
u tebe mila moja
a još te nisam sreo.
Trebala je biti nedelja,
što je bilo sasvim logično
nedeljim uvijek počinju nove ljubavi
ili subotom.
Neradni su dani
um slobodno odluta
srce pruzima kontrolu.
A ono je malo blesavo
samo o ljubavi snije,
uvijek!
Iako
svaki dan je dobar da se rodi ljubav
ona za čekanje vremena nema.
I dan prvi
– ponovljeni
je garant dobar.
Mojsije ponovi zakone
za dane
da meni olakšaš.
Prvi dan te nisam sreo
a to je bila subota
sada se ta subota
trebala ponoviti,
da bih te već prvog dana sreo.
„Nije da nisam pametan“
hvalim sam sebe
očekujući barem mrmljanje :
a-ha.
Ono izostaje.
Pa , da ,
ti još u Bajku nisi kročila
time nogiram ono što sam malo prije rekao.
„Kakvo logično razmišljanje“
danima poslije bih se razbacivao ja.
„Bistro,sasvim bistro , nije ti slično.“
zasigurno ci peckala ti.
Prave osjećaje ne možeš upoznati bez pogleda
na svijet i vremena u kojima oni izviru
ni bez pogleda u prošlost,
a budućnost jesamozadovoljna.
Zapravo,
ako si primjetila
sadašnjosti zaista nema.
Postoji samo u jednom trenu
nešto izgovaraš
započinješ neki pokret
i nje nema.
Svaka izgovorena riječ
svaki mah
svaki izrečeni glas,
svako izrečeno slovo
treptaj dlačica iznad i ispod oka
mig obrve ili misli
sve je već prošlost.
Znači sadašnost ne postoji
biva onaj djelić sekunde
bez prezenta,
i odluta u prošlost.
Ako sadašnjost ne postoji
kako se prošlost mogla desiti
na osnovu nečeg nepostojećeg
nepostojeće sadašnjosti.
Uvrnuto!
Tvrdnja da prošlost određuje našu budućnost
dodatno komplicira našu nepostojeću sadašnjost
na osnovu koje nastaje prošlost
koja nas određuje kao ljudske jedinke
u budućnosti.
Sve je relativno reče naš drug Albert
uvijek postoji neka realnost
neka stvarmost
manje ili više surova ili lijepa.
Ta jedina ta željena stvarnost
koja je zbroj pojedeinačnih djelića sekunde
što tvore sadašnjost
si ti mila moja.
Stvarnost premošćuje
spaja prošlost-sadašnjost-budućnost.
A ti si ta stvarnost,
ta suma djelića mojih uspomena
bliskih a dalekih
prošlih i savršeno jasnih
a to je bit života
zar ne jedina moja.
A tek treba da dolepršaš
sa vanilinom sladoledom u ruci
u moju nepostojeću sadašnjost
i sasvim izvjesnu budućnost
radi sumnjive prošlosti.
Sve mu nekako miriše na podsvjest
nenadano izvire koloplet,
bujica spojenih slika
oživotvoreni ili protraćeni život.
U tom životu prošlost nas više ne treba
nas za nju ništa ne veže;
ni vrijeme,
ni ljudi,
ni događaji.
Samo ljubav.
Tako bi trebalo biti.
U budućnosti sve će se rasuti
Stranama ovoga
i
drugih svijetova.
Još ti ni jednom ne rekoh
nisam to zaboravio
– Ljubavi moja.
Samo zato
što još uvijek
nisi ulepršala u moj život.
I hvala ti što dolaziš.
Očekujem te
sa djetinjim ushićenjem
radovanje moje.
