Jako brzo lete dani. Kako i ne bi. Imaju samo dvadeset četiri sata godišnjeg bitka. Baš kao lani i preklani i svih prethodnih stađuna.
Dani su vječni i vraćaju se svake godine, novi novcati. A opet, ne mre ih čovjek ni prebrojat kako treba.
Što bi poete rekle:
-Gdje ćeš ba ljepotu prebrojati.
I svaki put odnesu dio nas. Do jednom , kad nas vaskolike ščole cijele.
U pevodu:
– Volite se ljudi. I ono što neizostavno ide uz ljubav. Nema veze ako je to takarli.