Srca naša
jedno u drugom
ti prelijepa
u vječnosti mojoj zasjala
a ipak tužan sam
bojim se Suđaja
odvojiće nas
ponizno se molim
obećanju
nenadano jednom
ukrašću te
pristankom tvojim
d'bro dobro
odvesti u Grad nježnosti
jedne violetne noći
pokloniti haljinu bijelu
plešući tango ljubavnika
poslednje uspomene bojiti
ljubavlju i ljepotom osmjeha tvoga
u nevinosti slomljenih kristala
na platnima naše galerije
da ostarim
ne daj mi
pomiluj bore umorne
ako te život i zaboli
preteškim teretom kalendara minulih
zagrli me
jako snažno
i još čvršće
večeras očajnički voli
sutra će već biti novi dan
nad Gradom čednosti
nova zvijezda zasjaće
iskriti milost tvoju
samoći uspomena što će doći
mili Anđelu moj