Opet zapjevaće ljeto
u srcim našim
ti ćeš se smijati
nestašnim rukama
što ti halje neredu vode
Opet zaplesaće noći
u očima gledajući mjesec
što stidljivi pogled skriva
što biserje tvojih grudi
svjetlošću jačom od njegove sja
Opet ćeš kao nekada
kriknuti voli me jače
od bure što lađu na dno mora šalje
da osjetim uznos ka zvijezdama
što vrisak utrobe tka
Opet ću kormilarom ludim biti
voditi tijel0 u luke tvojih đardina
iskrcvajući se na svakom proplanku
cvijetnom rosom što ti tijelo kvasi
tragajući za opojnima dolinama naših čežnji
I opet kada bih birao mrijeti
tamo gdje mi sudba kazne sprema
ili u skutima tvojim u cvatu branja što drhte
dvojbe nemam voljena iako znam
mnogo hrabrosti treba za povratak naš