Verlen – Sa Sordinom




 

Tihi,u toj polusjeni

što je ranje visoko plete,

prožimamo ljubav ,zaneseni,

tišinom ove duboke sjete.

 

Izmješajmo duše naše,

srca , oči zasjenjene

s čežnjom što je izatkaše

vidokoga borja sjene.

 

Pa napola sklopi oči,

u spokoju skrsti ruke,

iz tvog srca nek istoči

svaki cilj i cilja muke.

 

Nek nas blagi vjetar slama,

nek nas ziba,uvjerava

daškom što ti pred stopama

zatalasa rumen trava.

 

Kad svečano,u pozni čas.

sa hrastova večer sađe,

slavuji će umjesot nas

pjevati beznađe.









Prevod Hajro Bleki

Bookmark the permalink.

Komentariši