Tatjana Lukić – Spomen na djetinjstvo I

 

Neko je sliku prelio

šakom hladne vode

 

otekle su duge

šaren-laža licitar

i vrtuljci

 

nije se vodi dala samo

glava ludog mitra skitnice

 

rijetki časi straha

mrkom vlati pokojom na sliku preneseni

u nju su se slili

 

širi s eplatnom ruganje i klati

rascvjetala glava mitrova

 

hoće li ga svog prekriti

hože li se oteti

i iznova pohoditi

prva strepnja djetinja?


											
Bookmark the permalink.

Komentariši