Rastanimo se najzad,predraga
gospodo i moje prelijepe dame
Dosta smo pjevali epitalame,
a i naslada nam bješe previše blaga.
Bez grizodušja,patnje i srama!
Strašno je samo što u ovom času
osjećamo srodnost u ovcama što pasu
iskićene bljutavim trakama.
A bili smo suviše smiješni kad
strunama našim ne davasmo maha.
Bpgljubavi hoće da imamo daha,
u pravu je.A to je Bog mlad.
Rastanimo se velim.Zbogom, romoru.
O,nek naša srcašto bičevaše lažno
ištu odsad, urlajući snažno,
ukrcavanje za Dpdomu i Gomoru.