Ponekad uzmem slike
titravom rukom ljubavi risane
crvenilom zalezećeg sunca obasjana
malena sne snije
kao krhka ruža ljubavlju začarana
a ne haje mir slobodu treba
Nešto me guši
prizor prvi
gledam te zavaljenu u travi
sjaj u kosi
plavetnilo na usnama
dvije ruže na grudima
Vidim te mladu blistavu
prizor drugi
lijepa i nasmiješena
tek pokoja ljubičica
blaga svjetlost titra na obrazima
leprša mi srce hudo
Oči te dodiruju jedina moja
prizor treći
pretočena u krajolik
nemnirna kosa
plavetnilo neba
miluje mi dušu blagu
Moje zaljubljeno srce
prizor četvrti kojeg nema
pretvara te u najljepšu sliku
što moji dvori ljubavi sniju
krajolik mekog pijeska
a se klizi kroz ruke tvoje i moje
šaram ljubav i mirise tijela tvoga
bojama plavetnim
neću lagati i crvenim
onim nježnim duginim
jer riječi su preslabe
presahle ni sjenke krhke nema