A Homeini naletio k'o blećak i fetvu poslo. Neki kažu i nije. Džabe mu Deba poruke slao, ne valja u govna barkat. Hem smrdi, hem se opoganiš. A guzičar pogan jedna ženi i Islamu htio da se sveti.
Bolesni, izopačeni, vehti i ljubomorni um ne vidi daleko.
U stihovima (kažu i potonjim švrljotinama) svoju Đekil i Hajd podvojenu ličnost stalno opisivo. Za ocem alkoholičarem i majkom nestalom tragao. Četiri se puta se ženio i sve bi ga žene zbog homoseksualizma i smrada varale, pa ostavljale. Može se nabrajat vazdan ali nije vrijedno. I ovo je sasvim dovoljno i bolje od fetve. “
Pitam Mojsija što je došao, znam i da sam mu brat ne bi bez razloga klapio tolki put. On vadi dvije stranice, preslike neke, baca ih na hastal i kaže da pročitam. Da sam pametan, pomalo pismen i otkad sam otčepio puno lajav , i da znam šta mi je sa papirima radit, ali umjerenije.
Valja nam glavu još malo tegariti.Vidiš li šta hanefijsci rade? Samo kolju. I kod nas ševa takvih ima.A znaš ko im je vođa.
Ode Mojsije ni dva čokanja nije popio, vrućine su , zemlja popucala ide se moliti za malo kiše. Ako upali upali, nije grede. Kaže zamalo reče nigdje ne gori, po onoj narodskoj.
Par dana poslije kiša velika pala. Dali se Mojsije molio ili zaboravio ne znamo. Vjerujemo da jeste. Ne bi tako kiša pala. Kad se poteni i iskreni vjernik moli nebo ga usliši. A silnike i slugane joj.
Ja znam minimum dvije o gorenju koje nemaju veze sa veš mašinama. Onu nemoj žurit, polahko, nigdje ne gori i onu drugu ničija svijeća nije do zore gorila.
A ima i od onih vazda divljih, nabusitih i neprijaznih gorštaka neka fabrika perilica za rublje. Ne znam na koje gori gorenje je mislio. Da je neko drugi rekao odmah bi skontao.
Nije Mojsije pomislio ništa o temparaturnoj paljevini bilo čijoj. Joj lijepe riječi za diplomskog, čista desetka. Nije paljevina i gorenje samo ono što se požara, svijeće, kandila ili veša tiče.
Možeš to gori sa svakim čeljadetom isto tako povezati.Što je položajem veći i poznatiji to mu bolje ta rijeć pristaje.
Evo, Čola pjevo gori vatra, četnici i ustaše uradili da lijepi gradovi i sela sa djecom , ženama i muškijem insanima još ljepše gore. Učiniše da u vatri mostovi, žene djeca, ljudi i ljudskost nestaju.
I nikom ništa. Bilo im zadovoljstvo. Radili po nalogu Vatikana i Zapada.
Mamu im uh i uh i uh, minimum. Pa opet i opet i opet. I ovim drugim velikim glavonnjama što nas sada pale o žare .
Ni nakraj pameti Mojsiju da možda ne znam šta ću sa preslikanim papirima.
Nemoj ići, zaustavljo ga ja.
Moram kaže, Lenji ti u zgradi stanuje, osjeti li lozu i konju i eto ga. Nije se njemu teško sprat spustiti. Ako on osjeti, mo'š misliti kakav je Debin nos, eto ti i njega. A onda garant će Oma , znaš njegovu šuhu,Hercu malo pridići i evo ti i njih.
Nema veze što Oma ni prst pred nosom ne vidi. Možda jadnik i nema prste, ali ne vidi da ih nema. Herco bi se pouzdavao u Omu, ovaj nekad dobro vozio. Svaki barem gajbu klipača i moš babo pjevat borbene, što se rastasmo vaskoliku slijedecu heftu.
Babu nije briga za nas. Nikad nije ni bilo. Sada svoje brige mori. U pržunu, ni hlada ni vode. E da mu je sada koja klipača.
A i inače sve je svjedno. Rat nas je naučio ili hodža ili bos. Pola nas je totalno obosilo i bez glave ostalo. Druga polovina bosi i kokuzi, ali još uvijek uzbrdo brzi i pomalo sa strane mezuckamo hodže, dok ne obose po glavi ili osijede,makar po lobanji.
Vidimo uspjevamo pomalo. Pogledajte onog hođu i predhodžu i sijedi i ćelavi. Uskoro će skroz naskroz biti gologuzi po glavi. Tako im i u glavi, a narodu ne treba mnogo da zamisli kaka im se glava lomata ko pupa hava ili koka zraka .
Kaže Mojsije, moram požuriti. Ako dođe ona kuja sa deset kučki eto ti belaja. Ima da je nagarimo i osramotimo, jer belaj narodu stvara.Otkantat je s noge na nogu, a to ne valja. Gdje ćeš siroče tjerat, dušu griješit. Pričaće mi o toj đukeli sa hejbet đukela, neki drugi put i ode.
Pogledam foto kopije, jedan list Ustav “IZ bh” . Drugi pravilnik o radu rijeseta “iz bh ” . Ne zadubljujem se u papire već razmišljam o kojim je to đukelama Mojsije govorio.
Kontam, kako se tako često susrećemo zasigirno će mi o kuji i deset đukela pričati na nekom boljem ili gorem mjestu od ovog. Nema druge.
Što ti je čovjek sve zna i ništa ne zna.
Sve mi nešto žao ove „ naše“ hodže. I onog prije i onog poslije. Ne mogu dušu griješit i reći da su isti. Nisu ni one kuje sve iste. Jedan je isti, a drugi je malo manje isti.
Pripravnik , onaj poslije, naučiće posao pa će biti butum isti. Vidi se već napreduje. Udebljo se. To je prvi stepen. Dove ,bajalice ,gatalice i sihire to je drugi stepen. Dalje ide samo , sve do pržuna.
Ni fizički nisu nalik. Jedan je pretio i užegao. Drugi je više motkast bio, ali se već dobro popunio. Prija mu narodska sofra i sadaka. Ima vakta biće kao onaj prije. Mastan i uškopljen i bez vazduha kao da zaduhu ima. Od silnog sluganstva i klanjanja idolima.
Prve rečenica o hodžama ja odmah zabraljao. Ne mogu oni biti naši ni pod navodnicima a evo i zašto:
-Poslovnik o organizaciji i radu rijaseta IZ, na osnovu Statuta “IZ” kaže kaže da ih bira rijaset.
To nije istina, reisa bira jedan ili dva čovjeka koji fizički nemaju veze sa rijasetom. Smješteni su u drugoj, trećoj ili četvrtoj zgradurini. Jedna je kod rahmetli Ali paše. Što je to čovjek bio. Narod ga po dobru, a ne ko ove po zlu upamtio. Narodu nije data mogućnost da sam vrši izbor. Ili se nema povjerenja u narod, kao da će narod izabrat ćafira, pogana ili licemjera za rerisa!? Ili se misli da je narod malouman i da u neznanju neće izabrat ćafira, pogana ili licemjera? Znači nema se povjerenja u narod.
I u pravu su. Narod bio on pametan ili malouman ni jednog ne bi od njih izabrao. Prošla su vremena reisa Šaraca, Čauševića i Spaha. Čim mu čuješ ime ti znaš da je on reis. Sada svaka šuša, ako je vlastima podobna, može biti reis.
Ko je taj narod da reise bira? To je posebna čast i privilegija koju mogu imati samo odabrani.
A tu sam vas čeko lije jedne.
Ko bira odabrane, opet neki odabrani. Ko bira ove, neki odabrane?Možemo mi nabrajati ko koga bira, ali ćemo se vrtiti ukrug , ko kerovi za repom. Birani biraju birane i obrnuto. To jedini ispravni zaključak.
Kako su se lije i pogančeri uvalili u pisemne, ono se namah pretvorilo u basnu , tako da imamo pravo dati naravoučenije.
Odi mi dođi mi, vlast ili hodža, pogan ostaje pogan.