07. mareca / mjeseca koji žuja 1989 godine, dan prije osamog marta ,čuvenog dana žena Iran je prekinuo diplomatske odnose sa Velikom Britanijom zbog objavljivanja knjige britanskog pisca indijskog porijekla Salmana Rushdia “Satanski stihovi” u kojoj je islam, prema iranskom tumačenju, izvrgnut poruzi.
Pošao ja pisati o onom sluganu i potršku, glavnom hodži ove hanefijske dakle ,pogane iz i njegovim fetvama. O kišnoj gatki sam pisao. Naslovio pisamen sa:
Rešad Selman – živi svjedok jedne fetve
Pročitah slučajno neki dan , neki Homeini pogubnu fetvu slao na nekog Ruždiju Salmana. Malo se stranjski, drugačije piše pa se zbunio. Mislio, to onaj Rešad Selman iz realnih muzika,neko pobrk'o ime.
Pričam o tome Mojsiju, doš'o kod mene prvi put od rata.
Jedva me našo , kaže. Ide ulicama, a ono na sve strane hodi neki strani i čudan svijet. Sve neka divlja i izobličena lica. Ne možeš vidjet onu čestitu Sarajevsku facu. Nigdje pitomog, umilnog i bistrog pogleda. Sve neka smrknuta i zabrinuta lica, sama sa sobom govore.
A jopet vidio, ima lica, ne zna se jesu li nagrđena, smrknuta, nikab ili burku nose, ili im samo takva čehra.
To se prije zvalo zar. Nučno je dokazano da su zarovi astmu rađali. Zbog toga se prestali nositi. A one koji nisu poklo babo turske Kemal Ataturk. Poklo on usput u tri četiri miliona Kurda i Jermena. Za opomenu.
A za ove nagrde , kaže Mojsije, možda su to i hanefijski arapi u obilasku bili. Birali jeftine nekratnine. Ko ti sada u ovom sarajevskom vaktu može išta znati. Zato se u sebe i sobu povukao. Otimaju Bosnu i porobljuju haveri onog riđobradog i onog vehtog kurira.
Mojsije sve zna pa me ispravlja:
„Nije neki Homeini konju jedan. To je bio Iranski šah.E'e jebiga i ja se nekad preletim. Neka veza mozga , kreča i vijugaste šiše. Mnogo sam u životu krečio, i vako i nako. Garant je od silnog kreča. Ne pominje Lokativ.
Homeini je bio ajatolah u Iranu nakon što su skinuli onog šaha Pehlivana, krstaškog plesača. Njega ti jednom naljutio pjesnik nekim satanskim stihovime, bolje ti je da ne znaš o čemu pjevaju. Ja mu ime zaboravio. Što ćeš pamtit firavuna?
Kakav si lajav progovorio bi nešto i odmah bi ti Kavaz fetvu složio. A nisi prije takav bio. Rat te natakario,ha. Čestit pristojan, vaspitan i uljudan momak. Najčestitiji, najpristojniji, i najuljudniji od svih nas ; govorio je Lenji šutke za tebe. Znaš da je to za njega Ciceronovgovor.
Naljutio se ajatolah, a ajatoloha ti je velika vjerska glavešina, može se reći najveća glavurda poslije onog saudijca, a možda i veća jer se njih dvojica pocijepali u vjeri. Kako bih ti slikarski to objasnio:
Ajatolah i reis su ko papa i vikar. Takva je razlika. Papa takari vikara, a poglavnik reisa.“
Vidi Mojsije da mi se okice cakle, smiješak javlja i mozak u brzinu stavlja, stopira me. „Ni jedne da nisi lano. Ni sada, ni ubuduće.Zaboravi i uguši te misli. Homeini fetvu poslo na smrt Rešu osudio. Ovaj i dan danaske dvadeset pet godina poslije živ i zdrav. Kaže da se ponekad osjeća da je u paklu ali da je i te kako živ i da je život prelijep, onako guzičarski. A šta ga tek čeka jado zaboravio.
A Homeini mandrkno te iste 1989. g. godine kad je izdao fetvu .
Što ti je život. Sad te ima , pa te nema.
I nemoj da bi se fato kakvih priča o fetvama. Nije to dobro za tebe. Fetva mu dođe isto ko i sihire ili one kišne bajalice, samo ozbiljnija. Vraća se to na insana koji huli ili neki hodža misli da huli.
Hodže baš i nisu pametne. Da su pametne ne bi ih birali, a možda ne bi hodžama ni postali. Ono više nema hodža u Bosni? Eto šta bi Homeiniju. Jes on imao 89.godina, ali kako je plaho izgledao mogao je bar još koju produnjalučiti. Ali baksuz složilo se 89.godine napunio 89.godina. Što bih ja volio da se meni tako strefi, pa da 5o godine godine upucam stojanku.
A ne bi Rašo satanske stihove ni piso , da ga žene šest mjeseci prije nije prevarila i razvod mu dala. Jok nikako. I nije ga ona prevarila kad ga je obadvjema štiklama u glavu heravu pogodila i rekla:
-Mimo svjeta sa muškinjama liježeš, a sa mnom hoćeš djecu da imaš.I tvoja majka tvoga oca napustila radi iste umoboljke, a on od stida zanijemio, tako kažu.
Bolje ti je ti otiđi na zapad, tamo je tvoje ludilo i bjesnilo sasvim normalno. A i crkva tim bolesnicima dozvoljava da se vjenčavaju. Zaboravili slučaj : Sodoma i Gomora. Sve se mere ponovit. A bome i poželjno je. Oca slijepog i starog nemoj tješiti i njegovati. Ja ću te vlastima prijaviti i ode ti glava.
Joj dobra zakona za pogan bi Deba. Valjalo bi ga u vas cijelom dunjaluku prepisati. Džaba mi njemu govorili to je sada spolna diskriminacija i govor mržnje.
Ne moš ti Debi ništa objasbiti. On nas uvijek pit'o: -Kad ste u pravu; objasnite vi meni zašto je naređeno da Atlantida, zamlja Mu, Nuhov narod, Sodoma i Gomora prođu kako su prošli i to u jednom ciglom danu. Kad to svijetu i crkvi objasnite ,ja ću se pogančerima govnarskim namah izviniti.
Varala Ruždiju žena sa njegovim slugama stalno i bjesomučno, ali zarad familije nije smjela razvod tražiti. Kad se ženska ohrabrila i nogu mu dala, pjesnik pravac zapad i u stihoklepstvo. Iako ga je varala ,a to je prljavo i ružno, nebo je nije kaznilo kao Lutovu ili Nojinu ženu.
Kad se ova rečenica prosu na papir shvatismo da je Deba sasvim sigurno u pravu.
Od bijesa, muke, jada, tuge da joj se osveti Ruždija napiso napis'o to što je napiso.Nije se on ljutio zbog žene. Gdje si vidio da čeprkač izmeta voli žensko ili normalno muško? Ljutio se na majku svoju što mu oca ostavila, pa je ovaj osijedio, zanijemio, razbolio i u kuću osamio.
A otac na priliku sinu pjesniku. Jad i bijeda riječi, pameti ni zere, samo orgomna ljubomora na pravovjerne i Božjeg poslanika.
Zapad pjesničkog cvajtaša jedva dočekao i rastrubio, Rodio se novi: Dante, Šekspir, Gete, Njegoš ili u najmanju ruku Andrić. Kraljica ofucane svjetske davalice za novac je ljudskoj bljuvotini dodijlila titulu plemića za zasluge krstaškim ratovima. On je svoju ljubav poklonio Ginter Grasu SS nacisti i ortodoksnom pederu.
/ Nastavak slijedi u 23 uri i 10 dekika /