Jednog je mornara progutalo more. –
Njegova je majka, bez slutnje, upalila
sveću tanku podno Majke Božje
za povratak brzi i dobro vrijeme –
i svaki bi čas, prema vjetru, uši okretala.
Al’ dok molila se, dok je zaklinjala,
ozbiljna i tužna ikona slušala je, znajuć dobro
da sinak joj se, nikad više, vratiti neće.
Prevod Hajro bleki
Stade se cvijece rosom kititi
stade se biser zlatom nizati
stade se srna srnom srniti
stadose momce cure ljubiti
Samo ja nemam nigdje nikoga
samo ja nemam azgin-dilbera
samo ja tuzna tugu tugujem
samo ja nicem se ne radujem
Gledam ja goluba, golubicu
gledam ja lastu i lastavicu
gledam ja jedno drugo cjeluju
gledam ja, zivotu se raduju
Nikad me nije niko volio
nikad me nije niko ljubio
nikada nisam zorom zorila
nikada nisam sevdah vodila
Dadose mene mladu za stara
dadose mene starcu zbog para
da mu ja mlada kucu redujem
da mu ja sijedu bradu milujem
Star meni vise mladoj ne treba
star mene samo mladu zamara
ja hocu ljubav, zivot i radost
ja hocu sevdah, pjesmu i radost
Danas je utorak 9. jun / lipanj 2026. godine, ako je vjerovati Hrišćanima ili papi Grguru .
A dani se podijelili ko rahmetlije i to 159 umotanih u kovčege i pokopane u prošlosti 206 se priprema za iste svečanosti, zakovrnutih očiju.
Čudno, kontamo mi , dani su tako mirni i svečani kada odlaze na vječne pute.
Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione insanskih hajvana sa sobom.
No , nismo zaboravili onu dilemu:
Da li vjerovati krstjadnima?
Mnogi im vjerovali pa nagrabusili do balčaka.
Od Amerika do Oceanije. I od pola do pola . Čak i na polovima pingvini nemaju mira.
A meremo i nabrojati po tabijatu i redosljedu.
Ništa nas ne košta, a i veće se zlo više ne mere napraviti.
‘Vako na prliku, ko neki kratki referat:
Prije su se neke zemlje zvale – Zemlje čednih crvenih ljudi.
Sada tih čednih ljudi manje – više nema.
Potamanili ih u totalitetu.
A preinačili im i imena prostornog okoliša u kojem su crvenokošci bilo nepoželjni.
Sada se to zove Sjeverna Amerika, gdje se smjestila u ovom momentu najvamjeveća terositička i najgenocidnija svjetska sila : Sjedinjene Američke Države.
Zatim malo niže i južnije , bar nam na Atlasu tako stoji , Španci bili malkice milosrdniji i ostavili neke od Crvenih vragova (jer su bili nehrišćani nearijevske boje), pa je to postalo Južna Amerika.
Evropa i Afrika , Azija i Australija su imale male popuste.
Tamo se ne dešavaju totalni genocidi, već općeniti.
Valjda nismo ništa izostavili.
Polove i Inuite nismo zbrajali. Tamo je krstašima hladno. vAli kada se ukrzne pokolj naprave.
Što bi poete rekle:
Ko ne vjeruje u krst riknjava garantus.
U prevodu :
-Genocid totalitaris globalitis.
ako očeš,kreni u moj svijet sam sa zamišljenim osmijehom na licu, pognut u stvarnosti minulih trena... na mulu, ću čekat udišući more, mislima jedrit jedrenjakom sna a čut ću ti korak iz daljine, zacimentiran u pijesku... koračat ćeš, ma neš moć, vruć, vril kolovoški pjesak upijat će ti noge, vuć ih sve dublje al, ako imaš zrno, dva snage skupljene u zamišljenom osmjehu, kreni u moj svijet, sam jedrenjakom moga sna, uputit ćemo se otežalim nogama, ruku pod ruku
Autor
Hajro Šabanadžović
Krvavi mjesec Blagost predvečerja
Pahulje i snovi Bjelina snova
Plava rijeka sni Snovi zaljubljene dame
Autor
Hajro Šabanadžović
Krvava nevera Krv i led
Obala u plamenu Duše blaženih lete ka nebu
Krvavi zbjegovi Krvavi pir srpskih monstruma
Autor
Hajro Šabanadžović
Suton okupan mirisom behara
Velovita čednost djetinjih snoiva
Proljenti dan
Zaboravljena proljeća našeg djetinjstva
Rajsko drvo
Dan cvijeća
Za svačiji ukus i džep.
Dođite i uvijerite se.
Radno vrijeme od 12 – 20 časova.
Sarajeo
Novi grad
Dobrinja III
Trg Sarajevske olimpoijade bb
OD POLE IDAT, BABO
Od pole idat babo, mori, sejmeni
Sejmenska pesna babo pojeja.
Sejmenska pesna babo pojeja
‘Ajdučka glava, babo, noseja.
Izlezi babo, mori,
Da vidiš, da li će glava babo pozna'eš.
Da li će glava babo, pozna'eš,
Od tvoj'go sina, babo, Stojana.
NIZ POLJE IDU, BABO, SEJMENI
Niz polje idu, babo, sejmeni.
Sejmenske pesme, babo, pevaju
Sejmenske pjesme babo pjevaju
hajdučku glavu babo nosaju
Izlazi babo mori
da vidi da li ćeš glavu da poznaješ
Da li tu glavu poznaješ
od tvoga sina babo Stojana.
Gledao sam mladu zoru,
kada jutrom istok krasi,
i rumeno lice svoje
kupa mora u talasi.
Pred čarobnim likom njenim,
pred zracima silne moći –
drhti, strepi, pada, bježi,
iščezava tavna noći.
Pa i meni kad se smrkne,
kad mi bolest grudi slama –
ja pogledam tebe, zoru,
i s duše mi bježi tama.
Srce plane vrelim žarom,
i nada se dignu dvori,
pa tad kliknem: “Pjevaj, srce,
ta pred tobom zora zori!”
Noćas mi radost treba
kao dodiri tvoji mekši od jutra
što nam snove pišu
a lagali su te
jer
kako si me voljela
nikad te nisam varao
ne znam ja to
ja sam samo lutalica
što novi dan traži
iza onog drugog brda
koji još nije uveo
ko jesenje lišće
pred sniježne oluje
nisam kriv
ne nikako nisam
kriv
ako me neki proljetni vali
sustignu
neka djevojčica uza zid
pritisne
znajući u meni ljubavi ima
za sve ljubice djevičanske
kao tokom ljeta prošlih
krhka ružo moja
ostani uvijek dama
a nisi mi ni obećanje dala
samo me je tvoja čežnja
tijela misirsnog dotakla
a si mi ljubav poklanjala
zla se uplašila
a si netragom nestala