pozivam iskustvo kao svjedoka
samoćo moja
pozivam se na život
dosanjana dobroto moja
pazivam se na sutra
robinjo snova
pozivam se na sreću
čuvarice srca moga
pozivajući se na ljubav
kažem hvala ti velika
ljubavi jedina
nosim te sa mnom gdje god da sam
je lijep osjecaj
biti u dusi tvojoj ususkana…
Danas je Pon edeljak 25. Septembar / Rujan 2023. godine, treći dan jeseni., a 268 dan u godini.
Znači , ako nas čvorovi kanafe ne varaju do kraja godine je ostalo 97 dana. A to je opet, kako nam se čini,sve bliže nuli. A tada se ljudi baljeste. Uglavnom. K'o treba im razlog za slavlje.
A nama taj dan kao i svaki Božiji dan. Prelijep i slavljenički. Nema ne treba razlog za slavlje.
Život je slavlje. Jer u životu uvijek postoji milosni dar Nebeski:
-Prelijepo biće – žena.
Time smo sve rekli. Onima koji znanje znaju to je sve što treba.
Sa ženom ide ljubav, ljepota, radost , smjeh i djeca. Milina. Jednostavno život je prelijep.
Šta više od života tražiti?
Ništa.
Samo, svaki dan , znova i iznova i iznova treba kleknuti na koljena i u skrušenoj molitvi se
zahvaljivati Sveopćem Gospodaru na neizmjernoj Milosti i Ljubavi kojom nas obdaruje.
Slavljen da si Gospode za vijek vjekova.
Hvala ti
i molim Te
Ti oprosti mi grijehe i taštinu moju.
A On sve čuje i zna.
Voli.
Pamti i prašta.
Nezamislivo mnogo..
Bez poeta i prevodilaca ,molim.
****
1493.-Kristofor Kolumbo (Cristoforo Colombo) isplovio je iz luke Kadiz na drugo putovanje u Novi svijet, koji je otkrio 1492.
– Počinju Vatikanska i inkvizicijaka razmišljanja kakvu noćnu moru i genosid pripremiti nevinim domorocima koji će uskoro naivno izaći pred genocidnu neman arijevskih krstaša.
1513.-Španski istraživač Vasko Nunjes de Balboa (Vasco, Nunez) prešao je Panamski zemljouz i postao prvi Evropljanin koji je vidio Tihi okean.
-Trasirao put za vatikansko – inkvicijko za nesmetano djelovanje na prostoru najvećih plavetnih voda. To znači uništavanje i genocidnbe radnje. Sasvim očekivano od bludnice i ostalih antihrista.
1555.-Sklopljen je Augsburški vjerski mir između njemačkog kralja Ferdinanda I i luteranskih knezova kojima su izjednačena prava luterana (protestanata) i rimokatolika. Usvojen je zakon o slobodi vjeroispovjesti po principu “Cuius regio, illius religio” (čija je zemlja, onoga je i vjera).
– Ali to nikad nije sprečavalo vatikan da šalje šugave vjesnike rata i razaranja širom svijeta.
1744.-Rođen je pruski kralj Fridrih Vilhelm II (Friedrich Wilhelm), koji je tokom vladavine (1786.-’97.) ratovao protiv Francuske Republike (1792.-’95.), a u drugoj i trećoj podjeli Poljske (1793., 1795.) anektirao je velike dijelove poljske države.
-Jadna Poljska. I dan danas moneta za potkusurivanje. Sada joj tlo preuzimaju neonacisti po ugledu na EU.
1789.- Američki kongres usvojio je Povelju slobode, kao 12. amandman na Ustav SAD-a. Ovom poveljom građanima se garantuje sloboda govora, štampe, okupljanja i ispovjedanja vjere.
– Vi ste svakako čuli za Utopiju , zemlju šarenih laža. Ako nama ne vjerujete pitajte SAD državljane koji nisu bilei, protestanti i arijevci. Napose Kju.kluks-klan.
1818.-Obavljena je prva transplantacija krvi u Guy's Hospital, London.
1823.- Srpskom piscu i jezičkom reformatoru Vuku Stefanoviću Karadžiću dodjeljen je počasni doktorat Univerziteta u Jeni.
-Sasvim zasluženo. Da imamo vlast , proglasili bi ga počasnim građaninom Bosne. Čovjek se nije mogao nadiviti ljeposti Bosanske jezičke baštine i petike.
1849.-Umro je austrijski violinist, dirigent i kompozitor Johan Štraus stariji (Johann Strauss), koji je bečkom valceru dao klasični oblik i učinio ga popularnim širom Evrope. Komponovao je više od 150 valcera (najpoznatiji “Zvuci Rajne”), kadrile, marševe (“Radetzky-marš”) i polke.
1866.-Rođen je američki biolog i genetičar Tomas Hant Morgan (Thomas Hunt), osnivač genetike, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1933. za otkriće funkcije hromozoma u prenošenju nasljednih osobina.
-Nismo sigurni da je to on prvi otkrio. Pitajte vinske mušice.
1896.-Rođen je italijanski državnik Alesandro Pertini, predsjednik Italije (1978.-1985.), najpopularniji italijanski političar poslije Drugog svjetskog rata. Član Socijalističke partije Italije postao je 1918., niz godina proveo je u fašističkim zatvorima. U Drugom svjetskom ratu učestvovao je u pokretu otpora, a potom bio poslanik i senator.
1897.- Rođen je srpski pisac Aleksandar Vučo, jedan od osnivača nadrealističkog pokreta u Srbiji između dva svjetska rata, tvorac moderne poezije za djecu. Njegova poema “Podvizi družine “Pet pjetlića” smatra se najznačjanijim djelom srpske dječije poezije poslije Jovana Jovanovića Zmaja. Pisao je i filmske scenarije i bavio se filmskom kritikom.
-Zbog svojih dugogodišnjih veza i prijeteljstava sa izvjesnim vrckastim muškarcima jako sumnjiv tip.
1897.- Rođen je William Faulkner, američki romansijer i pripovjedač, uz Virdžiniju Vulf i Džejmsa Džojsa najznamenitiji predstavnik modernog psihološkog romana ili romana toka svijesti. Prvi književni uspjeh postigao je pripovijetkom “Pribježište”, “najjezivijom pričom koju sam mogao da smislim”, napisanom da bi zaradio novac koji mu bolji radovi nisu donosili. U ciklusu romana prikazao je društvenu historiju američkog Juga, degeneraciju i propadanje “starosjedilačke gospoštine” s jedne strane i bezobzirnost “došljaka” s druge strane (“Sartoris”, “Buka i bijes”, “Avesalome, Avesalome!”). Opsjednut problemom zla, Faulkner je kroničar propadanja, poročnosti i izopačenosti. Roman “Uljez u prašini” izdvaja se od njegovih ranijih djela izvjesnim optimizmom u pogledu shvatanja ljudske prirode. Ostala djela: “Svetilište”, “Svijetlost u augustu”, “Medvjed”…. Godine 1949. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
-Zasluženi nobelovac.
1906.- Rođen je ruski kompozitor Dmitrij Šostakovič, koji je prvi među muzičkim umjetnicima sovjetske Rusije stekao međunarodnu slavu. U svom djelu je uspješno je spojio rusku tradiciju i modernu zapadnoevropsku muziku i razvio vlastiti muzički izraz. Napisao je monumentalnu “Petu simfoniju”, a u najtežim danima blokade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu “Sedmu (Lenjingradsku) simfoniju”.
-Ipak ostaće upamćen po Drugom valceru ( Second Waltz). Prekrasna , lepršava muzika.
1932.- Španska pokrajina Katalonija dobila je autonomiju – pravo na zastavu, lokalnu skupštinu i jezik. Autonomija je ukinuta 1939. kada je Franko došao na vlast.
-Možda se vrati ili proširi. Tko da zna. Katalonci su ponosan narod i imaju pamćenje. Španska kruna im nikako nije po dobru ostala u sjećanju.
1943.- Sovjetska Crvena armija je u Drugom svjetskom ratu oslobodila Smolensk, jedno od posljednjih značajnih uporišta njemačkih nacističkih snaga na teritoriji SSSR-a.
1956.-U upotrebu je pušten prvi transatlantski telefonski kabl, postavljen između Obena u Škotskoj i Njufaundlenda u Kanadi.
1959.-Razočaran politikom vlade jedan budistički monah izvršio je u Kolombu atentat na cejlonskog premijera Solomona Bandaranaikea, koji je narednog dana podlegao povredama.
– NO kako to obično biva, njegova žena, prelijepa Sirimavo je nastaila njegov put. Da li je to bilo dobro ili loše, pitajte narod. „Probleme s Tamilima nije uspjela riješiti. 1980. je izbačena iz parlamenta zbog zloupotrebe moći.“
1962.- Soni Liston (Sonny) postao je svjetski bokserski šampion teške kategorije, kada je u Čikagu u prvoj rundi nokautirao Flojda Patersona (Floyd Patterson).
-Iza okuke ga čeka leptir koji pleše.
1963.- Vojska je u Dominikanskoj Republici oborila liberalnu vladu Huana Boša Gavinja (Juan Bossh Gavino), formiranu sedam mjeseci ranije i suspendovala Ustav.
-Kakva vojska. Ona je samo bila instrument CIA.
1970.-Umro je njemački pisac Erih Marija Remark (Erich Maria Remarque), koji se proslavio antimilitarističkim romanom “Na zapadu ništa novo”. Njegovi romani bili su zabranjeni u nacističkoj Njemačkoj, a on je bio prisiljen da emigrira i od 1947. je bio amrički državljanin (“Trijumfalna kapija”, “Crni Obelisk”).
– Dobar je taj , Erih Marija Remark. Jako dobar.
1973.-Američki vasionski brod “Skajlab 2” spustio se u Pacifik sa tri člana posade, koji su proveli 59 dana u orbiti oko Zemlje.
-Ispravka godpodo prepisivači . U pacifik se spustila kapsula svemirskog broda Skajlab dva.
1990.- Savjet bezbjednosti UN-a uveo je vazdušni embargo nad Irakom i okupiranim Kuvajtom, kojim se zabranjuju svi letovi osim humanitarnih.
-Ovo sasvim sigurno nije vrijedilo za SAD dežurnog i najvećeg svjetskog teroristu i njegove trabante.
1991.-Savjet bezbjednosti UN-a usvojio je rezoluciju o embargu na oružje Jugoslaviji i pozvao jugoslovenske lidere da prekinu sukobe.
-Rezolucije , rezolucije. Šuplje slovo na papiru.Milioni njih. Žali bože Amazonske prašume.
1992.-Moskva i Vašington odbacili su jedan od posljednjih ostataka “hladnog rata”, dozvolivši slobodu putovanja ruskim i američkim novinarima i poslovnim ljudima koji rade u Rusiji, odnosno u SAD.
-Ipak oko budnosti je još uvijek uveliko prisutno.
1994.-Švajcarci su na referendumu prihvatili plan vlade o donošenju zakona protiv rasizma.
– Šta mislite o čemu se ovjr radi. Pred početak trećeg milenijuma se donosi plan o rasizmu. Duh bijede ili bijeda duha. Nikako. To je zdrav razum Vatikanske kurije i njihovi arijevskih sljedbenika.
1997.- Britanski supersonični automobil postavio je u Nevadi novi svjetski rekord postigavši brzinu od 1.142 kilometra na sat.
2001.- Jedan od komandanata Armije BiH, Sefer Halilović, dobrovoljno se predao Međunarodmom sudu za ratne zločine u Hagu. On je optužen da je u septembru 1993. učestvovao u masakru više od 60 civila, bosanskih Hrvata.
-?
Autor
Hajro Šabanadžović
Evergrin u plavom Uspinjanje
Akt žene u oblacima Neupoznata milina
San Bijele dame Sunčeve pjegice
Ljubav kao opsesija Plava rijeka sni
Krvavi mjesec Muzika sa slike
Mila
Bijela damo
ljubavi moja
Hvala ti
na snu
Naš san je mnogo sanja skupljenih u jedan vrtlog
koji nas nosi putanjama
maglica
a se isprepliću i dodiruju
u jednoj riječi
ljubav
Mnogo toga je sinoć rečeno
odsanjano
dosanjano
Tišina i sni
Sve je ličilo na jedan susret dva bića
u kojima samo ljubav obitava
dva bića koja zaboraviše na dunjalučki svijet
A ne zaustih san da ne prekinem
Tišina i sni
Jedno biće je krhka mila žena
milosti i dobrote puna
srce želi samo o njoj da priča i sni
uvijek u svakom krajoliku moje duše postoji samo ona
nad našim snovima bdi
Sinoć htjedoh ponoviti
da se moram stalno zahvaljivati Gospodu
majci tvojoj
na tebi takvoj kakva si
Usudu
što mi te darova
Ne zaustih milost da ne uplašim
Tišina i sni
Nisam želio san da prekidam
da treptaj Kapljice
što ocean milovanja nosi
ne probudim
i da san ne izgubim
Mnogo si mi lijepa mila
mnogim darovima obdarena
mnogo miline
duše
u tebi ima
A ne zaustih da te ne uplašim
Tišina i sni
Nikad ne znam sa kojeg kraja tebe da milovanje počnem
Nikad ne znam kako da ga počnem a da tu milost ne povrijedim
Nikad ne želim da milovanja i doticaji tvoji prestanu
Nikad ne želim da izgubim noći prespavane sa tobom
Ne budeći se u zagrljaju tvome
u duši svojoj riječi dvije tvoje nosim
Zaronimo mili
Zaranjajući u plavetni ocean
dva bića lepršava
lebde
ruku u ruci
lijeva od srca
desna od radovanja
svijet svoj grade
a doziva
milo moje
vodimo ljubav
od iskona darovanu
Sjetih se i ne zaustih
prevelika sreća ubija
bojeći se…
Tišine i sna
Bojeći se svega
ja samo svaki dan sa molitvom počinjem
i zaustim
Mili Bože
podari joj svu milost tvoju
Volim te
ljubavi jedina
Ti
Oprosti mi
što poklanjam ti
četrdeset osam djelića našeg sna
skupljenih u jednu broidicu
da plovi našom
snenom
ružičastom
od ljubavi
Modrom rijekom
a nam život znači
Moja duša je prazni karusel u sutonu
Poema no 5
Da bi me ti bolje čula,
moje reči
postaju tananije ponekad
kao tragovi galebova na pesku.
Đerdan, praporac opijeni,
za tvoje ruke kao grožđe slatke.
I gledam ih, daleke moje reči.
Tvoje su više nego moje.
Pužu kao bršljen po mome starom bolu.
Penju se po zidovima vlažnim.
Ti si uzrok ove krvave igre.
One beže iz moga tamnog skrovišta.
Ti, samo ti sve ispunjavaš.
I
Azijom dok putuješ, noćiš u tuđim kućama, zatim
izbama, hamamima, magazama – u kulama brvnatim
čija čađava stakla prostor drže na uzdi,
bundom se pokrivaj i uvek se trudi
da ležiš s glavom u uglu, jer teže je u uglu tome
zamahnuti – pritom u mraku – sekirom nad njome
otežalom od maločas popitog, i po propisu
tebe zaseći nasmrt. U kvadrat krug upisuj.
II
Boj se široke jagodice, uključno s mesecom, ospičave
kože obraza; pretpostavljaj smeđima oči plave,
posebno ako put vodi k šumi, guštari tavnoj.
Obično, u očima razrez je ono glavno,
jer je bolje uvideti, u poslednji trenutak,
to da – mada hladniji – providniji je od kaputa,
jer led može da pukne, i u pelinu bolje je da
koprcaš se nego u laži lepljivoj poput meda.
III
Svagda izberi izbu u čijem se dvorištu dese
pelene. Pajtaj se samo s onima ispod pedeset.
Muško te dobi dovoljno saznalo o sudbi je
da bi ti pripisalo nešto što sebi je pre,
a to nešto je – žena. Krij u ovratnik bunde
novce; i u nogavicu pod kolenom, ako budeš
lišen prtljaga; al ne u čizmu: nađu!
U Aziji, čizme su prve previđene za krađu.
IV
Miči se sporo: treba li puzati – puzaj, kažu planine,
veličanstvene izdaleka, a besmislene iz blizine,
ona su forma površine što stoji okomito,
i, naizgled horizontalna staza, bršljanu vitom
slična, vertikalna je, u biti. Tako je s planinom:
stojiš – ležeći, a ležiš – stojeći, dokaz da jedino
neovisan si u padu. Tako se savlada namah
strah, vrtoglavica nad ponorom, il ushit u planinama.
V
Ne odzazivaj se na “Ej, momče!” Ostani gluh i nem.
Čak i kad znaš jezik, ne izražavaj se na njem.
Trudi se da se ne cepaš na anfas i iz profila;
ponekad, lice je prosto – ne moje. I kad pila
njihova seče psetu grlo, mrštit se nemoj. Pušeći,
gasi cigaru u ispljuvku. A kad se radi o odeći,
oblači sivo, boje zemlje; u prvom redu veš,
to smanjuje kušnju u njemu da zakopan budeš.
VI
Zastajuć u pustinji, strelu stvori kamenu
da po njoj, naglo prenuvši se, shvatiš u istom trenu
u kakvom smeru krenuti. Demoni, kad je tmuša,
u pustinji putnika kinje. Onaj što zbor im sluša
može da lako zaluta: korak u stranu i – nagrabusi.
U pustinji su – kod kuće sablasti, demoni, dusi.
Sam ćeš se u to uveriti, peskom škripeć, u dane
kad i od tebe jedino će da duša preostane.
VII
Nikad ništa pouzdano ne zna čovek ni jedan.
U vodičeva čvrsta, široka leđa zagledan,
misli da u budućnost motriš, i pritome se drži
od njega, po mogućnosti, na rastojanju. U srži,
život je rastojanje – izmeđ danas i sutra, to jest
budućnosti. I ubrzati treba korake svoje
tek ako neko juri pozadi stazom tmičnom:
ubojica, pljačkaši, prošlost i tome slično.
VIII
U kiselom zadahu krpa, vonju prešanih balega
poštuj ravnodušnost stvari prema pogledu izdaleka.
I ti si van dohvata – kad obris ti je izgubljen –
binkola, uspomena, žandara ili rublje.
Mljaskao u blatu, ili kašljao u prašini,
kakva je razlika čim se obreteš u blizini?
Čak je još i bolje da čovek sa nožem na tebe
kao na stranca misliti ne može
IX
Duže no drugde na svetu čine se reke Azije,
i bogatije aluvijem, što znači – mutnije;
kada zagrabiš iz njih u pregršt, ostaje ilo,
a koji iz njih piju, zabrinuti su šta se pilo.
Nemaj poverenja u odraze. Preplovi na drugu
stranu tek splavom koji delo je tvojih ruku.
I znaj da na obali, noću, odblesak vatrin,
klizeći niz reku, dušmanu će te izdati.
X
U pismima iz ovih mesta prešuti načisto
sve s čim na putu sukobi se. Ali, šušteći listom,
pričaj o sebi, o čuvstvima i dr. jerbo tamo
pismo će da zadrže. I uopšte, sâmo
premeštanje pera celom hartijijom jest i
uvećavanje raskida s onima s kojim sesti
ni leći više nećeš i, unatoč pismu, koje
više susresti nećeš. Zbog čega, svejedno je.
XI
Kada usamljen stojiš na visoravni pustoj,
pod bezdanom kupolom Azije, u čijoj plaveti gustoj
pilot il anđeo katkad štirku bi rastapali;
kad nehotice uzdrhtiš, ćuteći da si mali,
seti se da prostor kome, čini se, ništa nije
potrebno, u suštini, snažnu potrebu krije
za pogledom sa strane, za merilima praznine.
Tek tvoje oči mogu ovu uslugu da učine.
Jutros tamo gdje strn šumi, lupka,
gdje se bjeli trska, u guguti,
sedmoro je oštenila kučka,
sedmoro jer oštenila žuti’ .
Do u sumrak grlila ih nježno
i lizala niz dlaku što rudi
i slivao se mlak sok neizbježno,
iz tih toplih materinskih grudi.
A uveče, kad živina juri
da zauzme motke il’ prut jak
izašo je tad domaćin tmuri
i svu štenad potrpo u džak.
A ona je za tragom trčala,
sustizala ga, kao kad uhode…
I dugo je, dugo drhtala
neznamrzla površina vode.
Pri povratku, vukuć se po tmini,
i ližući znoj s bedara lenjih,
mjesec joj se nad izbom učini,
kao jedno od kučića njenih.
Zurila je u svod plavi, glatki
zavijala bolno za svojima,
a mjesec se kotrljao tanki,
i sakrio se u hum u poljima.
Nemo, ko od milosti il’ sreće,
kad joj bace kamičak niz breg,
pale se i njene oči pseće,
kao zlatni sjaj zvijezda u snijeg.