Daily Archives: 22. Septembra 2023.

Jesenja milina

Ponekad nas , malo češće nego smijemo to sebi dozvoliti, ljudi zadeveraju nekim svojim izjavama.

Evo , na primer mnogi kažu da ne vole jesen.

Kako ga boni nećete voljeti ?

Ili bilo koje godišnje doba!

Prvo, iz ličnih razloga.

Četvrtina svakog života obitava u jeseni. To nama znači ne voljeti sebe za svo to ljepotom bogato vrijeme.

Da malo zraknemu tu ljepoticu ,

JESEN

Prelijepo, umilno , zlaćano godišnje doba –

Nećemo ga prljati uobičajenim osvrtima na insane ili hajvane. ne zaslužuje to.

Rijeke kola , pretrpane nasušnim , životu prijeko potrebnih bogatstava slijeva se u domove potrebitih. Poslije će doći i do većine insama , čak i do domova koji ne vole jesen.

Svi volimo slatko i slano , i ono što manje volimo. Moramo da jedemo.

Godišnja doba se pobrinu da se ostvare Milodarja Boga Milostivog, a jesen je konačnica njihovog djelovanja.

Jesen je ugodna i blaga. Titrava i uzbibana. Prelijepa. Pada lišće zlatno, sve se stapa sa zalazećim suncem u jedan nestvarni kolorit koji nas opija i zavodi. Boje pripisujemo magiji , Te , nestvarne čarobnice Žene i poželimo da se nikad ne mjenjaju. Ni žene , ni te jesenje boje . Da uvijek nose radost našim srcima .

Zamjerka jeseni je da nosi kišu i tmurne, nešto hladnije dane.

Šta će tek reći kada dođe bjelina snene zime.

Kiša. Kapljica . Svaka kap je jedan život. Jedna radost. Ljubav.

A ta ljepota , to milodarje ne može nastati iz vedra neba. Moraju se stvoriti ti, plodonosni, budućim životom obilni oblaci. I oni su radi ljudi, kao i sve na ovom dunjaluku i univerzumu.

Ako dobro brojite, kiša i tmurni oblaci su samo povremeni . Mnogo je više jesenjih dana obasjanih suncem nego vlagom.

Hladnije. Šta to znači?

Da li je to radi oblačenja koje krpice više?

Ne , mile naše. Nije.

Domovi su puni jesenjeg obilja, ljudi su sitiji i usporeniji. Ali nije vrijeme za pripremanje uslova za zimski san. Za spavanje,To nije za insane. Njima je nanijećeno ono najljepše. Vrijeme je za ljubav.

Milostiv je odredio da uvijek bude vrijeme za ljubav. I svako godiišnje doba ima svoj način da nas zavede i uputi na ljubav.

Jesen to čini raskošem boja i plodova, kišom i hladnijim vremenom.

Tada poželite da imate nekoga, da se stisnete uz nju, zagrlite , milujete , mazite. I još svašta nešto. To svašta nešto ostavljamo u privatnosti domova. Toplih od jeseni i ljubavi. Možda blagorodne jesenje noći ( a bome i dani) doneseu nove plodove, koji će u naše domove unijeti ciku i vrisku, i radovati nas krož život.

Mi se nisamo ni dotakli jeseni i njenih milodarja , a moramo prekinuti, da bi mogli uživati u jeseni kako dolikuje našim ljubama.

Molimo vas , nastavite razmišljati o jesenjoj ljepoti i darovima tamo gdje mi stadosmo.

Danas je Srijeda  22.Septembar/Rujan 255 dan dotične 2023. godine., uz nadolazeći restl obaveznih 110 dana (za nadati se).

Lijep zvuči ovaj narodski  izraz dotična.Znači voli se doticati.Dodiruje nas.Ili mi nju dodirujemo. Uzajamno se dotičemo. Svakodnevno i svakotreno .

A svašta se može doticati i desiti u doticanju .Pitajte dotične ako ,po običaju nemate veze s vezom.

A vjerovatno nemate pojma jer ne mislite. Vama su zabranili,naredili,platili kontejnerskom  sadakom

da ne mislite.I u tom nemislenju zapadne vas vaša dotična godine. Šteta. A mogli ste živjeti život

dostojan čovjeka. A vako nit ste insan , nit ste hajvan. Ma, čak ni srednji rod. I vaša maloljena djeca su

pametnija od vas. najiskrenije se nadamo.

Sve dotične godine su prelijepe , ali imaju jednu kvalitetnu ,po ljude pogubnu manu, svih 365 dana ,

pride jedan svake četvre godine doticanja.U svakom danu zakantnao hejbet imena koji morju ići sa

tim danima.Kažu zapisano im.

A ljudi ne vole ići tamo gdje im zapisano jer nisu činili šta treba, ili su nečinili šta ne treba.A i ti je

zapisano.Časni pisari svaku riječ, svaki mig zapisuju.I imaju specijalnu vagu ,koja to činjenje i

nečinjenje  prevedno mjeri.

I Džab-džabe  , opominjani ili neopominjani insani sami sebi vatrene ogrtače kroje.

Što bi poete rekle:

-U besmislu ljudi postaju  zaboravni .

U prevodu:

Džab – džabe im , sve se piše , bome i zapisano je.

Jesen kuca.

Malo stidljivo.

Ali ne bojimo se.

Grunuće ona.

Ljepotom i kišama.

A opet žao nam ljetnih ljepota.

Neka,  mislimo  vrnuće se.

Ako Bog da.

Sve u svoje vrijeme i vakat.

Svako godišnje doba treba da nam podari svoje ljepote .

Karakter im ljubimo.

Kako se dani tanje to postaje beternije.

I vremenski i očevidno.

Počele su kiše .

Još uvijek to nisu one hladane dosadne jesenje kiše,

kad  insan ne može nosa promoliti.

Mi skontamo, hajmo se fatat priprema za  lendohavizanja.

Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik potopnim dešavalo u  minulim vaktima , koji se neće vratiti. I bolje.

Za neke dane kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili.

Druga vremena a toliko zvjerinja da glava boli.

Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke stvari.

Ali to je samo američka morbidna opsjena koja nema veze sa stvarnošću.

Danas nećemo kao obično vršiti redaljku po danima i sjećanjima. Idemo mešetarit. Malo je interesantnije , i nije pregledno.