Autor
Hajro Šabanadžović
Cvijetna rapsodija u plavom Čari ljeta
Pazi snježi Život priča
Damari Tirkizni đardin
Razigrano srce Topli dom
Nestvarni krajolik Djelić Bosanskog neba
Violet imagine San o ljubavi
Vrelina Začarana šuma
Plavetni velovi Otvor
Za tebe
Imam osmijeh slikan na japanskom papirusu
Gledaj me
Jer ti ćiniš da trava niče na livadama
Ženo
Dnevniče muzike bistrino rijeke svetkovino plodova
Na tvoj prozor
Vješaju bršljan automobilskih volana
I prodavaci smanjuju cijene svojoj robi
Dozvoli da poljubim tvoj glas
Tvoj glas
Koji pjeva u svim krošnjama jutra.
pB
Dodje andjeo koga sam volio
i kog sam dozivao.
Ne onaj sto cisti nebesa nezasticena,
zvijezde sjajne bez stanova,
lune bez domovine,
snjegove.
Snjegove te sto padaju iz ruke neke,
imena nekog,
sna,
cela.
Ne onaj sto je za kosu svoju
privezao smrt.
Vec onaj koga sam zelio.
Onaj sto ne razdire zrak,
ne lomi lisce ni pokrece stakla.
Onaj sto je za kosu svoju
privezao spokoj.
Da mi, bez bola,
iskopa obalu slatke svjetlosti u mojim
grudima
i dusu ucini plovnom.
Bilo je to vrijeme ruža
Pjevali su svojim ljubavima prošlim i sadašnjim
budućim
neko reče
neće ići jer ih nema
neuki ljudi
Indexi su vječni
jer vječna je njihova pjesma
malo je umor orosio beskrajne stihove
da bi nježniji bili
nebo nam je prisvojilo muziku mladosti
ali nam je vraća
poklanja ljubav djeci cvijeća
djeci vremena prošlog sadašnjeg i budućeg
Kad smo prvo cvijeće brali
Ne zaboravlja se
pjesma o svojim i našim
jedinim ljubavima
filigranska lakoća plemitog sjaja
Bio je to svijet stvoren samo za nas
svijet poetike i čarolija
o nekoj nepoznatoj jedinoj ženi
običnoj djevojčici iz naše ulice
našeg razreda
koji ih bješe krcat
ali i svijetu nade
fatalnih žena
pružajući ruke
nježnim ružinim pupoljcima rose
Kad smo smo samo za ljubav znali
Pjevali suze lili
sakupljali uspomene
iz Modrih rijeka
radosni i tužni pili
ljubav i nju snili
uvijek zaljubljaeni bili
Hmm Ti i ja šapat naš
To Lave
To meštri Lavi
zagubila se ružna riječ o vama
čitav život slavljene bile
ostale su ljubavi naše
i sunca sjaj
Davorin Popović – Pimpek, potom samo Pjevač,
je od malih nogu bio je mnogo kofrčast.
U mahali bi rekli pimpekast.
Oniži,plavokos, malo opičen , razmažen i dobrano neozbiljan u skoro svim segmentima života.
Osim u muzici.
Ne dirajte mu muziku i Sarajevo.
Čitav svoj život je posvetio Sarajevu , pjevanju i Indexima.
Ne znamo šta je više volio, ali nekako slutimo da bez Grada čednosti nije mogao disati.
Uvijek se vraćao njemu, sa mirisom dunja bi se zarovio u mahale i čaršiju,u beskonačna druženja sa rajom.
Jedina moja je otišla,nekad davno i nikada preboljena. Lutao je tražeći drugu jedinu moju.
Tada ga je opila jedna jesen.
Tanja i Sanja se rimuje.
A tako i život kao u rimi i stihu prolazi.
Bilo je tu svega.
Kao u svakoj sarajevskoj bajci.
I kako i priliči.
Prvo ljubavi i muzike, potom i šale i pameti i nepameti, a bogami znalo se zalomiti, ponekad i šuknuti ,malo više nego što treba.
Pjevač i Indexi neizostavno mjerilo svega lijepog što se skoro četiri decenije dešavalo u Gradu Čednosti i prostorima ubijene nam majke Jugoslavije , koji su im hrlili u pohode.
Možemo slobodno reći svijet je imao , vidio i slušao mnoge dobre grupe.
Ali samo su jedni bili Indeksi. Neponovljivi i filigranskom , najnepodnošljivom lakoćim sviranja .
Ako kažemo frontmen im je bio Davorin Popović Pjevač, sve smo rekli.
Ne možemo reći slava mu, jer još živi i pjeva.
Davorin Popović 23 September 1946 – 18 Jun 2001.,haman sedamdeset pet godine. Sveukupno.
Sonja Savić 15. septembar 1961 – 23. septembar 2008.
Boli
Moja tišina i sni
Molitva i anđeo
Nježna muzika ljubavi
Sonja Savić je bila veličanstvena glumica,
ali nije glumila kada je jecala:
Ne stidim se suza.
“One često naviru zato što je to taj,
verovatno, prelazni period,
kada se polako pretvaraš u tu stenu (…).
Znaš onog klinca što je došao u manastir
I vikao –
Oče, ja volim ljude! Ja volim ljude!
A ja sam zaista toliko volela ljude.
Bože, koliko sam ih volela…”
Jedna nedorečena ljubav je učinila udovicom,
jedna neuzvraćena ljubav je zaledila ,
pretvorila se u stijenu.
I šta će mila grlica!?
Nije imala izbora.
Usnila je.
Bože mili ,
koliko je samo lijepa bila,
nenametljivo svoja i puna duše,
prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.
Kako je nju bilo lako voljeti.
Ali nismo imali sreću da se duže družimo,
Njena tuga i tihi vrisak prekasno su doprli do nas.
Krivi smo .
Nismo je smjeli ostaviti samu,jer voljeli smo je.
U anđeoskoj nevinosti svojoj vrištala je protiv zla,
koje je zadesilo njenu zemlju Jugoslaviju.
Morala je bježati da bi spasila ljubav koju je osjećala.
A mi ratnici , djetinih srdaca , se umorili i nijemo vrištali za
pobijenim anđelima ,
svoga Sarajeva grada čednosti
i svoje Bosne zemlje Božije milosti.
Ponekad sjećanja navru,
ne dijeleći snove i javu.
A opet…
Godinama poslije
teško je uspomene dozvati
jer bole puste tratine naših susreta
obilaze požutjele sjene đardina
tišinom nestalog ptičijeg poja
prekriven
presahnuli žubor šedervana
cvijeće pognulo glavu
mjesec okrenuo lice
i plovi bez svog Anđela
zviježđe šuti
snove njene sakriva od zlih
moje srce djevojčicin bol
još uvijek ćuti
kleknem i molim:
Bože Jedini oprosti nam
toliko ljubavi u nama ima
a nikog da je primi
Ljudi joj nisu uzvratili ljubav.
Sebični , opterećeni sobom i svojim niskostima, zajedništvom ,
nisu znali,nisu htjeli , nisu smjeli ili su se samo bojali ?
Ljude je strah voljeti Anđele i primiti darove i ljubav koje im nude.
Zla vremena neljudi su bila preteška balast za njeno krhko biće.
Zato prelijepi Anđeli umiru tužni i sami.
Njihova krhka duša samo kvrcne i odleprša.
Eh , mila , Ljepoto moja
Hvala ti što si nas milovala svojom ljubavlju i dobrotom.
i oprosti nam suze tuge naše i ljubav koja prekasno ka tebi odi.
Oh, Bože Milostivi Učitelju naš
koliko neutješno volimo Anđele …
i ljude.
Umjesto rekvijuma
Indexi su u svemu naj naj u svemu naj
Davorin Popović je bio pjevač Vokalno instrumentalnog sastava Indexi.
I ništa više.
Ništa više od toga.
On je samo to želio biti pjevač Indexa.
Primo inter paris tria odabranog septeta Muzičke akademije Indexa.
Tri su sačunjavali : Pjevač Davorin Popović Pimpek, solo gitarista Slobodan A. Bodo Kovačević i Fadil Redžić Fadiljo.
Valja nama preko rijeke.
Septet sa njima trojicom su kompletirali: Đorđe Kisić i Miroslav Šaranović bubnjevi, Ranko Rihtman, Miroslav i Nenad Jurin klavijature.
Ostali, nenabrojani članovi grupe su se mjenjali na pozicijama bubnjara i klavijaturista. Kratko vrijeme bi proboravili u akademiji, naučili zanat i krenuli dalje u lov na slavu.
Bilo bi nepravedno prema ostalim neke izdvojiti. Ipak moramo.Ismet Nuno Arnautalić, Enco Lesić i Đorđe Novković to svojim odnosom i doprinosom zaslužuju.
Davor je imao i tri LP izleta u solističke vode i nekoliko poklona Mostarskim kišama,zajedno sa Indexima. Ali sve što je napravio kao solista je bilo djelo Indexa ili uz njihovu nemjerljivu pomoć.
Pimpek kao čovjek je nešto drugo. Mi nećemo duljiti drugi se previše toga rekli. On je bio bard, boem, kozer, da sam ja netko i čaršijac; po većini karakteristika pravi mahalaš, onaj dobri.
Poslije smrti neki su ga nazvali maršalom ili nekim drugim glorifikantnim imenima. On bi se iskreno ljutio na te bombastične izljeve prijateljstva.
Maršal je bio samo jedan, maršalćiće su glumili mnogi.
Pjevač je bio samo jedan. Njega se niko ne usuđuje glumiti. To je nemoguće.
Davor je bio i raja. To je u Gradu čednosti misaona , nemoguća i nedostižna putanja za mnoge koji su to željeli i žele da budu.
Ko nije raja grad ga jednostavno abortira i oni odlaze na okolna brda i bijes i nemoć iskaljuju snajperom i desecima miliona granata. Najdraže im je ubijati i nestajati djecu i žene.
Drugi pak laju kao bijesni psi na vozove koji nekim ciljem jure.
Oni koji nemaju bijele bubrege sakrivaju se po vukožderinama i selendrama i blate grad koji im je dao sve.
Popović čovjek , ljudina je bio iznad svih razmeđa i zla.
Bacio je sve niz rijeku i prvi je pružio Pružam ruke.
Časnih pet svih kamenih spavača , Modre rijeke, Kamenih cvjetova i plime mirisa žutih dunja posijanih ljubavlju koija je krasila na hodočašću onog da sam ja netko i resta Indexa kojima je i pad je let.
Nadamo se da neka žena, mnoge žene, sve žene svijeta, negdje u zatišju, ponekad slušaju i pjevuše Mojoj jedinoj ljubavi ili barem Pružam ruke
Ovdje prekidamo naš rekvijum da bi dali prostora nekim učesnicima molitve za dušu blaženog Davorina Popovića.
Prepisali smo neka nepretenciozna razmišljanja ljudi koji se iz profesionalnih razloga razumiju u muziku više od prosječnog pučanstva.
Oni će kompetentnije progovoriti o muzici Indexa i Davorina Popovića Dače.
Pošteni Arsen Dedić (7.10.2013.g.):
“Jučer sam gledao Mik Đegera, njegov koncert iz 1978. g. iz Amerike. Davorin je sve to predvidio i tu koreografiju i to plaženje jezika, dvije harmonije i deranje preko toga. Ali kod Indexa je to bilo sve drugačije. Kod njih je bilo pjevanja, melodike, dobrih tekstova, aranžmana, koreografije svega. Ja sam inače sve što se moglo vidjeti u svijetu već vidio. Od Frenk Sinatre, Mik Đegera, baš sve. Ali Davorin i Indexi tu je bilo toliko finoće, elegancije…”
Čestiti Zoran Predin (Lačni Franc) je jednom prilikom , neposredno poslije smrti Davorina Popovića rekao (sažetak) :
Indexi su bili vodeći svjetski bend, ali mi to tada nismo znali.
Korektni i profesionalni Petru Lukoviću prepričava anegdotu sa koncerta Indexa u Londonu 1995. g. :
Glazbom Indexa i Davorinovim glasom očarana Engleskinja koja je na koncertu stajala do Lukovića okrenula se u jednom trenutku beogradskom novinaru i rekla mu:
“Da su ovi momci rođeni u Londonu bili bi veći od Beatlesa.”
Luković joj je odgovorio:
“Gospođo, ovi momci su u Sarajevu puno veći od Bitlsa ili bilo koga.”
Da,zaista Indexu bili veći od Bitlsa ili bilo koga.Ne samo za Sarajlije već za objektivni muzički svijet. Bodo, Fadil i Davorin su bili veći od Lenona, Pola, Sinatre, Đegera ili bilo koga.
Srećom Indexi e” i mi sa njima smo to uvijek znali. Vaspitanje, skromnost, poštenje i paska jako strogog miljea;Čaršije, nije ostavljala mogućnosti da se samoreklamira stvaralaštvo i umjetnost Dvora.
Umjesto nas, iskreni Branko Požgajec iz grupe zagrebačke grupe Drugi način je na najslikovitiji i najednostavniji način oslikao muziku Indexa koju su decenijama darivali svijetu :
– Ja sam uveo jedan termin, to je bio moj privatni termin, kada je riječ o karakterizaciji svirke Indexa, ali su ga prihvatili moji prijatelji u mom krugu i muzičari. Konstatacija je bila da Indexi strahovito plemenito sviraju; znači filigranski izbrušena svirka: Za ono vrijeme nevjerovatno dotjerani aranžmani, izbrušeni i meni se uvijek sviđela njihova poetičnost.
Jednostavna konstatacija autora rekvijuma dijagnosticirana na osnovu razmišljanja iz prethodnog dijela teksta glasi:
Indexi stoje rame uz rame sa grupama The Beatles i The Doors.
Bitlsi su grupa koja je najviše doprinjela popularnosti pop-rok muzike, postavivši neke osnove te muzike.
Dorsi su sa Indexima proširili postavke roka do neslućenih granica.
Ostatak rok ergele kaska iza ovog triumvirata minimum jednu klasu. Potonje generacije muzičara su samo mogli da prave varijacije na zadate teme koje su oni ucrtali .
Veoma smo zahvalni nebesima što su Indeksi i Davorin potekli iz ovog grada i postali kosmopolitska muzička akademija.
Bilo je to vrijeme ruža…
Samo četiri pjesme su Indexi obilježili ženskim imenima: Ana, Hana, Anđela i Sonja.
Ana je bila i djete i žena
Srce nevjerno o’ usta i od laži…
Ana je ime koje je pristajalo stihovnosti već i zbog samih – Poa i Jesenjina. Dobro, imao je od uticaj njeno mjesto u nečijem sretnom srcu. A taj neko snio u njenim očima plavim.
Sve Ane su bile počašćene odabirom, obzira nema dal nevjerne bile. Nismo sigurni da joj je to bilo puno ime.No, to nije važno i ona je sobom odnijela dio nas, tog ljeta ruža i koga nema i zaista nema više, zato danas plačemo nad Sarajevom je jesen i padaju hladane kiše.
Moja Hana
Malena još je sva
Maše mi rukama nešto mi nosi
I to je lijepo znam…
Hana je bila slatka mala kćerkica jednog nebeskog članova Indexa.Neka druga Hana je imala mjesta u nečijem srcu.Sve Hane su bile raznježene odabirom, bez obzira što je neka možda,postala Ana. No sigurni smo da tog ljeta ruža nema više, odnijela je Hana radosti srca i obećanja, još nam se smiješi, rukama maše, i zna sigurno zna, zašto sve prolazi i gubi sjaj.
Anđela
Ptice pjevaju na prozoru
Već je proljeće
Andela je bila ljubav sunca jednog od Indexa.I neka druga Meleka je bila u nečijem srcu. SveAnđele i Meleke su bile zadovoljne odabirom.Sve one su imale mjesto u našim srcima i pile kafu sa nama. Da jačui malo slađu, što nekad postajala bi gorča. Daljina sasvim je izvjesno, bez obzira da li Anđela obukla ili svukla haljinu, bez obiza da li jutroljubavnike zatiče uspavane čini svoje. Još uvjek ti dani bruje, nama nama sretnim to sniju i pjevaju: mila, slavićemo ljubav ljubav našu.
Pozdravi Sonju
i reci joj da ne mogu bez nje….
Sonja je bila ljubav jednog vojnika koji nije bio od Indexa već od prijatelja. I neke druge Sonja su bile u našim srcima. srcu. Sonje sve naše djevojčice mile, od srca pozdravljaju odabir. Nema ih više , i nema nje. Nismo ni ljubezni mlađ, ni one djevojčice naše ne zaboravljamo da snovi ne traju dugo ili svako veče, čekajuć neke druge, one prave Sonje očekuju da im se mnogo puta kaže volim te ja.
Zato molim te pozdravi Sonji i reci joj da ne mogu bez nje.
Stihovi svih pjesama tako jednostavni a lični.Svi pjevaju o ljubavi i nama.
Pjesma Pozdravi Sonju odiše vrlinama Indexa – skromnost i poštenje
Promjenom samo jednog slova mogli su dobiti ime žena koje su na mnogonačina obilježilo život, poetiku i emocije nekih od Indexa. Mi nećemo govoriti o ženama sa tim imenom jer su opjevane u pjesmama bez imena.
Ime Sanja se kod Indexa ne pominje kao lično, kao i imena onih drugih koje su sve bacale niz rijeku.
Sanja Popović, Sanja Rihtman i Sanja Redžić je trolist četvorolisne djeteline.
Muzićka akademija Indexi je mnogo članova brojala. Možda se pojavi još neka Sanja.
Ako ne, autor ove poetike. će morati u sretnu djetelinu ubaciti nedostajući dio: svoju kćerkicu Sanju.
Mnoga bezimena lica i stvari manje bole ili više raduju.
Sada bi ovdje bilo dobro zastati i reći – svejedno je.
Ne zastajemo i ne kažemo to. Kažemo; ne bi bilo ispravno prema vojnikui njegovoj djevojci, ni prema svim Sonjama, ni prema nama.
Na kraju početaka to ne bi bilo pošteno ni prema samim Indexima i cvijeću,mnogo cvijeća što je darovano.
Pjevali su svojim ljubavima prošlim i sadašnjim, o ljubavi djece cvijeća prošloj, o ljubavi sve djece svijeta prošloj, sadašnjoj i budućoj.
Kad smo prvo cvijeće brali
Nemojmo zaboraviti pjevali su o svojim i našim, jedinim ljubavima.
Bio je to svijet stvoren samo za nas
Oni su pjevali nekoj nepoznatoj univerzalnoj jedinoj ženi, nekoj običnoj djevojčici iz naše ulice, svim nježnim ružinim golubicama primorskih kala, najnježnijim pupoljcima svijeta.
Kad smo smo samo za ljubav znali.
Pjevali, suze lili, radosni i tužni pili i ljubav i nju sanjali:
„ Hmm – Ti i ja ,šapat naš i sunca sjaj.“
To Love.
Davorin Popović – rođen Sarajevo, 23. rujna 1946. – vinuo se među zvijezda iz Sarajeva, 18. lipnja 2001., jugoslovenski i bosanskohercegovački glazbenik , pjevač benda Indexi.
Šta reći o Davorinu a da već nije rečeno. O onim zvaničnim , nemuštim biografskim zapisima.
Pimpek.
Bio je kofrčast, ali nije zbog toga dobio nadimak. A tko da zna? Mahala daje nadimke kada i kako joj se prohtije.
Prijepio mu se taj nadimak. Davor se nikad zbog toga ljutio, iako je svako mogao izgovoriti:
-Hej Pimpeče , đes'ba jaro. Ješta mai…,
On se nije ljutio. vremenom , postajući sinonim grada , zemlje i okolnih dunjaluka i nadimak se gubio.
Postao je Pjevač.
Ne zbog njegove poštapalice:
-Slušaj ba, da ti Pjevač nešto kaže…
Več zato što se rodio i umro kao pjevač . Najveći ikad rođen na balkanskim prostorima, a bome i mnogo šire.
Indexi i Pjevač su svijetu darovali smjernice kako se radi filigranski, izbrušeni, poetični rok sa izuzetnom elegancijom i gospodskom finićom , koji je je zadovoljio muzičke i estetske ukuse najstrožeg sudije na svijetu : Sarajevske čaršije.
Pimpek je usnio relativno mlad.
Odlučio je da ode, kada je shvatio da su njegovo Sarajevo Grad čednosti i njegova Bosna zemlja Božije milosti sigurni od zla.(?)
Umro je zadovoljan.
Čitav život je radio ono što je želio i volio.
Bio je PJEVAČ legendarnih Indexa.
Jedino je on imao tu čast da bude njihova ikona.
Sascvim zasluženo.
Iza Indexa i njega je ostao najsavršeniji muzički opus u globolanim okvirima.
I dok je Grada čednosti biće i Davorina , Indexa i njihove savršene muzike.
I pjesama ljubavnih.
Kad ne bude mene
Princ mali
žute dunje
Grada čednosti
pružaju ruke
Zemlje Bojžje milosti
Modre rijeke
nerazumni bivaju
izrodi
obala pusta i plima
vrište i proklinju
da sam ja netko
zlo se sprema
negdje na kraju u zatišju
niko ne vidi
Džek trbosjeci znani
zlo veliko
manijaci
opet spremaju
dan i noć
Kameni spavači
kameni cvjetovi
ponizno
Nebo dozivaju
ponovo
mojoj jedinoj
valja nama preko rijeke