Bilo je to vrijeme ruža
Pjevali su svojim ljubavima prošlim i sadašnjim
budućim
neko reče
neće ići jer ih nema
neuki ljudi
Indexi su vječni
jer vječna je njihova pjesma
malo je umor orosio beskrajne stihove
da bi nježniji bili
nebo nam je prisvojilo muziku mladosti
ali nam je vraća
poklanja ljubav djeci cvijeća
djeci vremena prošlog sadašnjeg i budućeg
Kad smo prvo cvijeće brali
Ne zaboravlja se
pjesma o svojim i našim
jedinim ljubavima
filigranska lakoća plemitog sjaja
Bio je to svijet stvoren samo za nas
svijet poetike i čarolija
o nekoj nepoznatoj jedinoj ženi
običnoj djevojčici iz naše ulice
našeg razreda
koji ih bješe krcat
ali i svijetu nade
fatalnih žena
pružajući ruke
nježnim ružinim pupoljcima rose
Kad smo smo samo za ljubav znali
Pjevali suze lili
sakupljali uspomene
iz Modrih rijeka
radosni i tužni pili
ljubav i nju snili
uvijek zaljubljaeni bili
Hmm Ti i ja šapat naš
To Lave
To meštri Lavi
zagubila se ružna riječ o vama
čitav život slavljene bile
ostale su ljubavi naše
i sunca sjaj