Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Kružni tok misli  Gore među zvijezdama

Kružni tok misli                                                                         Gore među zvijezdama

Đardinske suze  Nezdrave misli

Đardinske suze                                                                     Nezdrave misli

Umjeće življenja  Čovjek i more

Umijeće življenje                                                                        Čovjek i more

Nježna iskričavost  Pogled pun ruža

Iskričava nježnost                                                                     Pogled pun ruža

Krhko i slojevito  Lelujava nježnost

Krhko i slojevito                                                                  Lelujava nježnost

Jesenja elegija  Plavet i balončići

Jesenja elegija                                                                          Plavet i balončići

Ožiljci  Noć milosti i sna

Ožiljci                                                                                       Noć milosti i sna

Osunčana milina  Milina kao stanje uma

Osunčana milina                                                                         Milina kao stanje uma

Oktavio Paz – Šara

Jednim komadom ugljena
Mojom okrnjenom kredom i crvenom olovkom
Nacrtati tvoje ime
Zapis tvojih usta
Biljeg tvojih nogu
Na nepoznatom zidu
Na zabranjenim vratima
Urezati ime tvog tela
Dok sječivo moje britve
Ne prokrvari
I kamen ne zavapi
A zid ne utihne kao grudi.

Bleki – Bilo je to vrijeme ljubičica i ljubavi

 

Da ,  da

zaista

bilo je to vrijeme ruža

Modre rijeke

livade sa djevičanskim ljubičicama

lahorac u kosi

ruka u ruci

cjelovi leptira

snovi

ljubav

pa boli

 

netom nova vrteška ljubavi

i onda stade

zatišje

i onda uminuše sni

preplavi tuga

tišine

kraj

mir

 

ne nikako ne

sni sretoše tišinu

tišina dobi lik

Male Velike princeze

od kraljevskog roda

nađoše

dijete ubogo

na talasima Modre rijeke

miriše

djevičanske ljubičice










												

Indijanke – uskraćene mogućnosti

Malo smo se zadeverali nekim mogućnostima koje su nam neljudi uskratili.

Evo napriliku  neko se rodio na današnji dan. Ali da bi se taj rodio neko je morao umrijeti. Zakon parova.

Sve što se rodi  ima svoj par.

Sve što je umrlo imalo je svoj par.

Zakon ljubavi.

Da nastavimo.

Neko se rodi, a nije vam ni rod , niti ste ikada bili u prilici da ga sretnete, a definiše vaš život, generacijama prije nego ste se rodili.

Kako ? – pitate se vi.

Jadnostavno. Uzrok i poslijedica.

Vi mislite ako je nešto prošlo davno ili maloprije da to nema veze sa vama.

Greška , velika greška.

Vako na priliku.

Ja volim Indijnance. One američke starosjedioce. Dobro priznaću, malo više Indijanke.

Vjerovatno i puno više, ali bi ta izjava  mogla biti shvaćena seksistički.

Šta ćemo , moramo paziti na dobar glas.

Inače nismo ni pristalice seksa. Mi više volimo voditi ljubav. Hem je izraz  umilniji i radnje ljepša i temeljitija. Sveobuhvatna i svestrana.

I tako ,   kad sam dijete bio , ja ničim izazvan odlučio :

-Oženiću se Indijankom.  I tačka .Takom i takom, vakom i vakom, koja neće biti taka i taka i vaka i onaka.

Rekoše mi da sam bio napuhani narcis, šta god mu to značilo.

I odrastem . I skontam zabludu. Indijance, time i Indijanke neko slistio skoro do poslijednje.

Nećemo sada drvlje i kamenje na Vatikan , anglosaksonce, katolike , Divlji Zapad i slično. Nemamo vremena. To već i mali zeleni  na Antartiku znaju.

Nego , skontali ste poentu. Valjda.

Ja ni kriv ni dužan ostadoh bez indijanske supružnice, zato što je neki arijevski izrod rokno njenu čukun babu. Ili mere bit da bidne ,čukun , čukun djedu. I tako , ta bijedna hulja nije pružila mogućnost izabrtanici moga srca da se rodi.

Neko opet voli Afrikanke, neko Jevrejke, neko Bosanke, Vijetnamke, Aboriđanke a ne mere doći do svog para po izboru, jer je neki arijevski genocidni monstrum nekada davno ili ne tako davno  ubio neki rod vaše nerođene izabranice.

I to bez veze, bez razloga i bez imalo stida i humanosti , samo zato što nije po ukusu nekog arijevske dogme o izabranom hriščaninu.

Samo zato što se neko generacijama bio izloženiji suncu i bio u prilici da se više sunča, skupljao njake žute ili staklu nalik  kamenčiće, zato što Gospoda ne zove samo Bog ,  nego i Svevišnji ili Milostivi, Allah ili Jehva , zato što nema bogomolje koje su pravi  zvjerinji torovi itd. Itd. Etc.

Na kraju krajeva ko će normalan i ozbiljan   da vjeruje da je Jedini Bog okrutno žrtvovao svoga jedinog sina, kojeg nije imao, jer nije bio oženjen, i jer bi se sva Zemlja raspukla ko balonćić kad bi se On približio Zemlji na par svjetlosnih godina .

Mogli bi mi nabrajati primjere i primjere. Svaki dan ih ima milione, a nama se žuri da uhvatimo Kolumba na djelu. Znamo, čak i da imamo vremeplov , Indijance i sve druge nevino potamanjene  ne možemo spasiti. Ali možemoi pratiti putovanja i čini zvijeri u liku  ljudi .

Što bi poete rekle:

-Čovjek nije životinja, ali arijevci su zvijeri.

U prevodu :

-Kuku Vatikanu,cionistima i Zapadu ; i kuku!

Frka Frkica / Osma epizoda

Godina dana u Vranju a mlada nije osmjeh nabacila na lice. Srce me boljelo Nisam bila mlada . Udala sam se ali um je priječio da to prihvatim. Neću to. Ja sam Dobrog mlada. Samo je on moj muž. .. a nisam znala šta se desilo kada se probudio tog jutra kada sam pobjegla da se udam.Kad je otvorio i oči i vidio da njegove suđenice nema. Bojala sam se da sam zauvijek zatvorila vrata jednog nestavrnog sna.

Da se razumijemo : nije meni bilo loše u Vranju : Mladoženja je bio ljepuškast , malo vranjanski još uvijek nedorečen , njeŽna i brižljiv. Bio je zaljubljen u mene od prvog susreta. Čak i za Vranje moja je ljepota bila nešto veliko i nedoživljeno. Uz to , bila sam kćer Mite Bekrije . Eheej! Nije to bila mala stvar. Skoro čitava varoš se izredala na čestitkama.

No , imao je falinku, zapravo dvije.Bio je moje godište, ali mlad i zelen. Mislim da sam mu bila prvo žensko koje je dotakao u onom iskonskom smislu. Ma , da je imao svo iskustvo svijeta ništa mu ne bi vrijedilo. Završio je ekonomsku školu , nije se mogao školovati dalje. Nije se imalo , a nije bio ni pohitan na učenje. Tražio je , ali nije mogao naći posla.Majka mu je radila .Zaposlila se , morala je.Prvih godina tkako je muž zatvor fasovao da bi prehranila kćer i sina prodala je tri njiva. Četvrtu da namiri miraz za kćer , da je bar udomi.. Sin joj je čeprkao oko velika bašte  i tražio posao. Mnei se ništa nije prigovaralo. A nije me bilo ni briga. Nisam ja ovo htjela. Moje je udaja za mene bilo moja robija.

-Eh , Dobri , Dobri . Oćeš li ikad znati cijeniti moju žrtvu? – Sažaljevala sam sebe , iako nisam bila načisto da li sam u pravu.

Srećom moje neveselo lice su pripisivali stidljivošću mladenke. Čak i kratki , brzi odgovorili nisu nikom smetali. S vi su hvalili mladu i zaista iskreno bili zadivljeni njenom ljepotom i njenim odjevanjem. Za vrijeme druženja sa mahalašima skupila sam pet anterija. Ne zna se koja je ljepša od koje. Sve ih je vezla Jela Lela Jelena uz pomoć Zlate. Jedna je imala smisao za vez i boje , druga za umjetnost i detalje.

Ali nije me samo brinuo Dobri. Za godinu dana bi trebao mladoženjin otac  izaći iz zatvora. Niko nije znao da je osuđen za moje silovanje . Za nešto blažu kaznu , da mene poštedi javne bruke , Luce je s njim dogovorila antidržavno djelovanje. To nije bila neistina , šuškalo se u Vranju o tome , ali nije bilo dokaza. Naime kao i sve varoške mahale i Vranje je žigosano kao nazadne , destruktivna i antiprotivna varoš. Logično prednjačili su agrarnim reformama razvlašćene i osiromašene age i adžije.Begovi i kulaci su nekako mnogo bezbolnije  uspjeli uplivati u socijalističke reforme.

Jednostavno nisam znala kako ću žuvjeti u istoj kući i gledati ssvog silovatelja , čovjeka koji mi je uništio mladost , dobrim dijelom i život.I sina sam mu jedva podnosila.Pregrmila sam to radi Dobrog. Mene je bilo strah pomisli da ću bilo kada biti u društvu sa robijašem. Grozila sam se na samo pomisao i drhtala  kao da ću svakog trena imati napad goropadice. Normalno ni moj muž , kao ni moj otac nisu znali za monstruomovo djelo.

Nakon godinu dana , u kojoj sam bila odsječena od svog svijete nisam imala nikakvih informacija. Nije mi ih imao ko prenijeti. U rijetkim dolascima , Mito i ako je nešto znao nije ni jedne progovarao. Ja sa njim nisam progovorila ni jednu riječ otkada sam se udala. Za mene je bio mrtvac.Kad bi došao sakrivala bih se u  svoju bračnu sobu. Svekrvi je to bilo vrlo neobično. Mom mužu je bilo  svejedno , jer je me tada imao samo za sebe. No niko se nije želio muplitati u nešto što ga se tiče i kvariti dosta uredne odnose.

Ond aje došlo prvo dijete . Sin! Nasljendik !Neopisiva radost.u familiji. Potrefilo se da je za babine i Mito došao i svekar , moj silovatelj izašao sa robije. U bašti se okrenuli janjci. Prvo pa muško! Ehej ,još uvijek je to bila  velika stvar.

Na babine se skupilo se sve značajnije u varoši. I staro i mlado kolo zaigralo.U bašti vrelo i veselo. Cika i pjesma. Ne zna se ko prednjači. Mito ili kum  mu Mito se malo raspojasao . Stari Stojan Mutikaša koji mu je smrću prijetio više nije bio živ. Jele Lele Jelene  žerke njegove , mitine ljubeznice koju za kaznu posla u tujinu skoro se niko ne sjeća. Miti se večeras nešto zgudumilo u srcu , jer ga pogled vuko na staru oronolu Stojanovu kuću.

Ja u sobi , dojim dijete čitavu veče. Ratsežem ,  srmo da ne bih sišla i suočila se sa dva najmrža čovjeka na svijetu. Oca koji me nije mogao zaštititi od zla i koji mena silu udade za sina svog i mog smrtnog neprijatelja, njegovog vjenčanog kuma.Kucanje na vrata. Kucanje na vrata:

-Ajde Marija ljubavi moja , ljudi su nestrpljivi . Zapličući jezikom  glasa se adolescentski promuklim glasom moj muž.

-Ajde kćeri moja , ljepotice mila , obraduj svekra i oca izlaskom među svijet   sa nasljednikom.podignutom uvis.- Mito je iznenadi nježnim i drhtavim  glasom . Ne sjeća ga se takvog.

A onda ko mora , ko zla rika strađne zvijeri promukli , ali preglasni glas podmuklo prozbori :

-Izađider prelijepa snaho , da te svekar zagrli i poljubi . Odavno se ne vidjesmo.

Sledih se . Znam , osjećam u njegovom glasu da pamti da nije na željeni način završio ,ono što je naumio i da mu to nikakvu radost i užitak nije donijelo. Tačno sam znala da mi neće dati mira i da će poželjeti nastaviti tamo gdje ga je lopata moje sestre i robija zaustavila. I još sam znala da mene krivi za sedam godina najsurovije golootočke  robije.

Odjednom u meni straha nestade. E neće moći tako silovatelju. Nisam neuko dijete. Ja sam Frka Frkica , ljubljena žena.A razum prevlada. Kada se slavlje završi , ne smije ostati ni trena dulje u ovoj kući . Mora  smisliti šta uraditi. Mora brzo misliti. I smislila sam.

-Idite vi , sada ću ja .Obećavam .  Samo da se presvučem. Mužiću moj ostani da mi pomogneš oko našeg  sina .

Mislim da se moj muš presamitio kad je čuo to mužiću. Nika dni jedne , ni lijepe ni ružne nisam mu progovorila.Ovo tepanje on neće razumjeti sigurna sam. Obradovaće ga , dati mu nadu , ali će se pitati odakle sad to.I neće dalje razmišljati , biće mi zahvalan na milosti.

Čujem Mito i svekar mumlajući odoše. Pustih muža u sobu , posjedoh ga na ležaj zagledah mu se u oči i polako mu riječ po riječ izgovarah:

-Ako me voliš , ako ti je stalo do braka , od sada do kraja babina nema ni kapi alkohola. Umi se , otrijezni se, i pažljivo gledaj šta se dešava. I ni za tren me ne ostavljaj samu.I znaj , ja u ovoj kući neću , ne smijem i ne mogu prenoćiti niti jednu minutu. I ne pitaj ništa. Zlo osjećam , ali ti ne mogu o tome pričati. Možda jednom. Ništa ti do sada nisma tražila ni iskala , jer to nisam ničim zaslužila.Ali ako me poslušaš imaćeš vjernu ženu do kraja života . Ženu koja će te cijeniti i poštovati i pokušati voljeti. A ono u svakom slučaju ženu koja će ti dobra biti.

Odlučnost , ozbiljnost i mirnoća moga glasa ga skoro otrijezniše.Vidim da riječi ne razumije , da ga čude , ali sviđaju mu se i znam da mi vjeruje.Prvi put smo bili muž i žena u verbalnom dodiru. Prvi put sam mu s eopbratila kao mužu.; kao nekom od koga očekujem bezrezervnu podršku.Otvori usta , htjede nešto reći. Ja mu nježno stavih prst na usta:

-Molim te ništa ne govori . I ništa ne pitaj.jednom će ti sve biti rečeno . A ako ne onda i nije bilo toliko važno koliko se sada čini.I još jednom te moli : ni za tren se ne odvajaj od mene. Ni zbog čega , ni po kuju cijenu.

I poslušao me. Slijedećih dana se bukvalno , faktićki i figurativno niej odvajao od mene .Odmah se otišao okupati i presvići i slijedećih nekoliko mjeseci nije kapi okusio. A i nije nešto bio sklon piću. Ćuvao je sina dok sam se oblačila . Dejetešce u njegovim rukama je bilo preslatko. Mali majčin anđeo .Nažalost ja  se nikako nisam mogla povezati s njim. Mislila sam da će to dojenjem ,vremenom doći samo od sebe. Ali nije.

Obukla sam bijelu anteriju. Ona mi je najbolje stajala. U njoj sam bila nestvarna i čedna kao mlada pred  vjenčanjem.Crne duge kose sam rasplela preko anterije. Kosu sam prekrila   bijelm Lucinim  šalom koji se blago povijao nad mojim licem , koji sam prvi put u životu diskretno našminkala.

Šminka mi nikad niej bila potrebna..Sestre i Zlata su me učile kako se šminkati. Govorile su da imam lice vrlo zahvalno za šminku i svaki eksperiment. Ja bih im dozvolila da me šminkaju koliko god im je to bilo ćeif.. ali bi je uvijek obrisala. One su se nekad čudile , nekad nisu. Nikad nisu bilo sigurne  kako ljepše i bolje izgledam ; sa šminkom ili bez nje.Tako sam se naučila šminkati. Jalov posao koji mi je eto trebao samo za ovu noć i nikad prije . I nikad poslije.

Tek malo plave sjene iznad trepavica i malo skoro nevidljive  bjeline ispod  obrva , Dodajući malo pudera na jagodice ,i vrh nosa , karminom ružine noje sam naglasila kontrast sa očima i lice, Izgledala sam tako djetinje , a tako čedno , ali pomalo izazovno . Kao samosvjesna prelijepa mlada koja zna da će prvi put put okusiti slast koju samo prave žene znaju.Bome se i moj muž potrudio.Obukao je odijelo sa vjenčanja. Tamno odijelo , bijela košulja ,crna  kravata sa širokim čvorom i crvenim kosim prugama. Bio je elegantan. Što jet , jest. Ne mogu krivo govoriti.

Ali ipak nije bilo prirodnosti u pokretu , ležernosti  u stavu , gospodstva u osmjehu i sna u očima kojim je dobri plijenio ženska srca. Bol u srcu me probode. E moj Dobri! Gdje si sad? Koja ,li ti sada djetinje usne ljubi. Koja li te sada mazi. Kojoj puštaš da ti ruke sviija i od koje sada bježiš , tražeći mene. Kroz misao mi sjevnu:

-Moram se vratiti tamo gdje sam najsretnija bila. Čak će i bol biti srećna. Moram pobjeći iz ove tame i od zla koji mi se sprama. Mislila sam da će mi samo njegova blizina donijeti sigurnost i zaštitu od zla.

Muž nosi slatkog nasljednika u rukama . Ja mlada a prelijepa majka , kojoj se ne vidi da je rađala izađosmo na svjetlost bašte koja vri od buke i muzike.Osjeti se neko komešanje , a onda red po red gostiju je počeo da nijemi i blene u scenu koja zauzima pozor čitavog  društva. Poslije će se godinama pričati , da ljepše mlade  i majke nisu u Vranju vidjeli. Neki su išli tako daleko da su govorili da  je toj nestvarnoj ženi  jedino koštana bila ravna.

Frkina bjelina i blagost umilne noći se stopiše u nestvarnu sliku nadnaravne žene koja je svojom milošću i ljepotom obasjala prisutne. Neko reče:

-I njeno ime je Marija.

Mito je od ponosa i sjete  zaplakao ko malo dijete. Njegova princeza je najljepša vranjanka koju je ikada vidio. I nema veze što u njega  nije bilo prvo pa muško. Pa ni drugo pa muško. Pa ni treće pa muško. Ovu radost i ovu tugu mu niko nije mogao oduzeti . Osim on sam sebi.

Eh Mito , Mito! Toliko si ljepote i ljubavi  u kući imao , a od kuće u meane međ druge i drugare , u belaj   i zijane  život besmisleno trošio.Eh Mito Mito gdje ti je um bio? I bole ga uzaludne godine , i bole ga prazne bez ljubavi godine . Godine  kada je voleo  , samo zato što je mislio da je  ljubav uroniti u novo žensko i zaboraviti neki dert koji umor nosi , a kojeg ga samo golo bjelokosno  žensko tijelo. .može odmoriti.

Eh Mito , Mito vidi to prelijepo dijete , tvoj ponos koji večeras Vranjem stoluje .Eh Mito , Mito vidi to predivnog anđela koje te u jecajima , s abolom i suzama molilo

:Ne judaj me tatko! Ja volim samo Dobrog. On je moj život, oče mili. Molim te nemoj  skršiti djetinje srce tvoje najmlađe kćeri.

 Eh Mito , Mito imao si najljepšu vranjanku  Jelu Lelu Jelenu  kojoj si ljubav ukrao . Imao si tri kćeri , tri vile  koje drugi  nisu mogli ni sanjati , a sve si zbog sjete , nakaradnog muškog  ponosa zapustio i odbacio.

E moj Mito , kasno je sada za kajanje. Ništa više ne možeš popraviti. Možeš se samo Bogu i  tim ljepotama  moliti da ti bar malo grijeha oproste.

Svekar je obnevidio onim slijepilom  što ga poput usijanog željeza na oči navlači , pohota sedmogodišnje apstinencije bez žene i osveta bolesnog uma sprema. Zino , ne trepće  i ne diše.. Ni u najbolesnijim robijaškim maštarijama nije mu Marija Magdfalena bila nevinija , mlađa, ljepša i poželjnija, U njgovom  umu ispijenom vrelim otočkim  kamenom , slanim morskim zrakom , žuljevima tona kamenja i kićme slomljene od batina i tucanja kamena. Nije bilo mjesta za samilost. Nikad je nije ni bilo. Luđak se rodi i takav umire. Tu pošast jedino smrt  efikasno liječi.

Veselje traje do nekog doba. Moja mala , ne baš sretna obitelj je u cantru pažnje. Mito žaluje sebe.Mito Bekrija ko svaki Mitke. Nesretan se rodio .  Neki dert ga na krivi put vodio.Nesretann je i sada kada u svojoj sreći i ljepoti svoje kćerke ne može uživati. Zagleda se u Frku Frkicu pa u čudesno Božije nebo . Ne vidi razlike u ljepoti i smjernosti.I odjednom mu se na tren u umu javi misao:

-Odakle mi ovolika sreća da imam tako čudesno i čedno dijete ?

Misao ga gane do suza i one ponovo potekoše , jedna pa druga , pa …Same od sebe se otrgnuše i nepoznati izgubljeni osjećaj da je nekad bio sretan se na časak javi i preplavi ga.On htjede da ustane , da uhvati kćer za ruku i odvede je domu svome u Sarajevo , svojoj unesrećenoj ženi , da zajednio oplakuju hudu sudbinu začinjenu pogrešnim izborima. Alkoholom natopljen um , prekri nagovještaje sreće tamom .Ona se izgubi u  vijugama sive mase , koje se vremenom  i protokom alkoholanih bura i oluja u ravne crte pretvaraju.

Svekar ne trepće. Upija svaki Frkin pokret i  rijetku riječ koju iz pristojnosti prozbori. Čak se i smješka. Svekar bi da joj nekako priđe , progovori s njom , neki nagovještaj šta je čeka da. Ali ne uspjeva. Frkin muž se kao kobac nakrilio nad nju . Otrijeznio se. Na visni je zadatka , jer ga je žena poslije godinu dana obećanjem i nadom pomilovala.Ne da nikom da joj priđe. I zaista su mu ona i sin sve na svijetu.

Frka vidi otac joj plače. Žao joj ga. Zna da žaluje život što ga je protraćio . Nema u donbroti miloj mjesta za zlobu. Možda bi u svojoj dobroti i svekru radi unuka oprostila. Ali čitav veče strah u njoj jača. Zna da zlo u svekru nikad nije orestajalo da je proganja. Pravila se da ne obraća pažnju , da ne vidi kako se mota oko nje. Neke nesuvisle i prijeteće misli nikom konkretno na glas ne upućuje..

-Vidjeće ona.

-Moja je i ničija.

-Ja sam joj bio prvi , biću i poslijendji

-Kamena mi golotočkog osvetiću joj se.

-Sedam godina sam tuco kamen po najvećem zvzdanu zbog nje.

-Zapamtiće ona mene…

Svi misle , prepio čovjek i prolupo poslije najstrože sedmogodišnje robije.

Frka je sve razumjela , i grozničavo razmišlja. Šta i kako? Zna ostanak u ovoj kući će biti njena smrt. Nije noj radi nje. Ali mora radi djeteta. Šta će dijete bez majke? Kako će se nositim sa stigmom majčine zle sudbine ?

I onda dobi iznenadnog saveznika U svekrvi.

Svekrva se zaželjela muža . Napirlitala se  ko  mlada koja se u poznim godinama sreće dograbila. Pretvorila se u njegovu sjenu. A on ni mukajet. Ni da je zagrli. Ni poljubac da joj da. Opravdava ga sa sedam godina teške robije. A opet sumnje je na tren  muči , jer čula na robiji neki skrenu u poganluk. Ali ne , njen muž sigurno nije. Opazila kako snahu gleda. Ne diše. Ne skida pogled sa nje. Mjerka je i pohota , strast iz njega kulja. Tako je nju gledo kad je djevojčurak bila.

Sjeća se…. Djevojčurak je bila. Nije se još potpuno ni zadjevojčila. Još se igrala sa lutkicama. Bili su neki rod i ona nije straha od njega imala. A bio je i desetak godina stariji od nje.A onda je jednog dana , u sjenu njene štale  iznenada povalio. Nije znala šta je snašlo. Ništa nije govorio , samo u sjeno bacio,suknju joj zadigo i ubacio u nju onu mušku stvar. Zabolilo je , ali je izdržala . Čula, a ponekad i vidjela  je, da tako muško i žensko moraju te stvari raditi.On je poslije ljubio i govorio da je njegova mala lijepa djevojčica i da ima tu lijepu malu stvarčicu koja se njemu sviđa.

Ne znajući zašto ,njoj se ta nježnost poslije bola koji joj je parao utrobicu ,nekako svidjela. Kada je drugi dan ponovo ušao u nju , ona je već bila spremna. Nije se bunila i stisnula se uz njega da je manje boli. Uskoro se zadjevojačila. Želja se u njoj javila i počela je uživati. Nisu se odvajali jedno od drugog. Ali đavo nikad ne miruje.Sa četrnaest godina ostade trudna. U to doba to nije bila niakkva sramota ni grijeh. Četrnaestogodišnjakinje su se udavale sasvim normalno kao i starije.On je morao oženiti ili mu života u varoši nije.

Gledajući kako joj muž nevjestu gleda . Pomisli tako je i mene kao dijete gledao.Tako je balavio dok me nije iznenada i na silu  povalio. Neka nejasna ženska slutnja joj se u mozgu javi.Ona je prosta žena , ali zna šta je pohota i strast. Čitavu veče nije oka skidala sa muža. Pomno je pratila svaki njegov pogled i svaku njenu riječ. Dovoljno je shvatila. Nisu ovdje čista posla. Ovdje se nešto dešava. Po namrgođenom i opakom izrazu  licu svoga muža znala je da neko zlo sprema.

Gledala je u snahu. Ona nije obraćala pažnju na svekra. Bila je usesređena na dijete i muža. Ponekad bi pogleda bacila na oca.Kada bi gledala u nju , bio je to pogled pun bolećive tuge.i panike. Kao das je govorila :

-Pomozite mi!

Kada je vidjela da su se Mito i njen muž prepili i zaspali u  podnožju jedne kruške ,a gosti počeli razilaziti prišla je snahi i otvoreno , bez uvijanja i ženiranja uptala:

-Šta te mući majko moga unuka?

 Frka je pogleda sa zahvalnošću i  spremno bez dvoumljenja tiho odgovori:

-Pomozite nam stara majko. Ako ostanem dan dulje u vašoj kući desiće se veliko , ogromno zlo koje neće poštedjeti nikoga od nas.

– O čemu se radi dijete milo?

– Ne bih u detalje . Ne smijem radi mira m oga i vašeg sina ništa više reći.  Ali vaš muž sprema zlo. Njegov um je bolestan i zatrovan mržnjom .Molim vas da mi vjerujete. Nikad vam nikakvo  zlo nisam željela ni učinila.

Svekrva je dugo gledala i razmišljala. Bila je od onih žena starionskog kova. Racionalna i  naklonjena tradiciji. Njena ljubav prema mužu i sinu je bila neupitna. Mislim da je prevagnula budućnost i sudbina njenog unuka. Ona i njen muž su svoje otplesali. Njihov sin je već velilki i mora početi sam razmišljati i odlučivati. Ova strankinja je se baš i ne tiče. Ali ipak , osjetila je da je ona najmanje zabrinuta za sebe.i da je zaista iskreno zabrinuta za sve njih.

-Šta možemo  učiniti da se zlo izbjegne?

-Moram još večeras napustiti vašu kuću.

-Da ne tražiš previše?

-Ne , ne tražim to ja za sebe. Tražim to za sve nas . Za nas četvoro i za onu dvojicu pijanih i propalih neočeva.- Sa gorčinom i bolom joj odgovori snaha.

Nešto u svekrvimoj utrobi  se protumba i ona je znala da nesretna majka , skoro i sama dijete govori istinu. I nađoše mogućnost  da se zlo izbjegne.

 Po koju cijenu?

To sada niko nije mogao zanti.

Godine što hode će sve donijeti kako to sudba nalaže.

Bleki – Zagledan

 

Zagledan  u rijeku

vidjeh oblake

kojim plovi njena tuga

 

Zagledan u nebo

vidjeh  snove

kojim lebdi njena nada

 

zagrlih je nježno djetinje

kao malu izgubljenu macu

što milost čedno prede

 

zagledah se u njene oči

vidjeh ljubav

kojom obasjava mene










												

E. A. Poe – Oponašanje

 

Na talasu plime moćne

oholosti danonoćne –

na veliku tajnu, na san,

sad mi liči život darivan;

 

znam da san taj nesuvisli

bi pun čedne, budne misli

bića čiji jedan mili deo

moj dah nikad ne bi sreo

 

da si prošla pored mene

kroz oči mi zatvorene!

Neka mine iz vazduha

ta vizija moga duha;

 

jer to sjajno vreme sada

nestalo je, a sa njime i nada,

a moj mir kojem se nadah

prođe kao kratki uzdah:

ne brine me  smrt  njena

mišlju mojom  donešena

 

 










												

Nagodna i nenagodna Godina / Igrokaz na dan 7. Septembar / Rujan

Danas je Četvrtak 7. Septembar / Rujan  2023. godine. Traje  non-stop od oo oo do 24 00 časova , pa bilo vam to puno ili malo;bilo vam milo oli ne bilo, tako vam grah propiso.

Iz dobro obavještenih i pouzdanih izvora saznajemo da je ovo 250 ove , poprilično nagodne godine. Normalno unima kojima je nagodna.

Onima kojima je nenagodna je bilo zaista vrlo nenagodno. Jamila ih i poslala tamo gdje su zaradili. Godine su čistokrvni komunistički sljedbenici. Svakome prema zasluzi. Nema sredine i nema vrdanja. To vam je što vam je , i ni trun ni na nebesima ni zemlji više ili manje.

Zato vidite šta vam je činiti , jer po tim istim , sveznajućim i provjerenim  izvorima do kraja godine vam nedostaje  još samo 115 vrlo obećavajućih dana . Dabome nagodnih .  Samo ih nemojte pokušati nadmudriti , ako vam se učine nenagodni. To koliko historija pamti još ni jednom insanu, a bome ni hajvanu nije uspjelo. .

Dakle tiho, staloženo i veselo , s apuno mjere i obzira koračajte kroz preostali prostor i vrijeme koji vam se nudi. I nemojte biti nezahvalni ili lakomi tražeći još dana. Taj film svakako neće gledati, jer do sada nikome nije uspjelo da ga snimi , iako je bilo pokušaja da se napravi mnogo obećavajućih scenarija.

Međutim i na ljudsku i hajvansku žalost dani imaju iskonski ugovor samo sa jednim scenaristom.

Suđajama?

Što bi poete rekle:

-Ono što vam dani presude , to vam je zapisano.

U prevodu:

-Kad vas stigne zapisano , neće vam biti potreban prevod.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

Skršeno srce Dolazi zima

Skršeno srce                                                                       Dolazi zima

Zaboravljeno proljeće  Pregršt ljeta

Zaboravljenoi proljeće                                                        Pregršti ljeta

Ljeto u zamci jeseni  Duboka tuga

Ljeto u zamci jeseni                                                      Duboka tuga