Autor
Hajro Šabanadžović
Ebanovina Svitanje nad sarajevom Gradom čednosti
Pada prvi jesenji snijeg Suha zima
Prozračni oblaci U potrazi za izgubljenim snovima
Uspinjanje Srcoliki snovi
Plava nježnost Oči ljubavne
Krvavi val Iskričava ostrva
Krhke kapljice Sunčeve pjegice
Žuti san Muzika sa slike
Ruke su dvije molitve što ištu svoje nebo
To su dvije prijetnje što traže svoga boga.
One su dva druga što često idu u raskorak
Ruke su dva duga pitanja koja
Nemaju kome da se
Povjere.
Ruke bez ruku su siromasi ubogi
Prebacimo ruke s dvije suprotne obale
Njihova sjena u ogledalu voda biće
Virovima radost,
Prebacimo dlanove, prebacimo prste, prebacimo jagodice.
Za most čvršći od stakla, od cementa, od čelika.
Neka preko njega prelaze
Bez ikakve carine
Dragocjenosti
Daha
Pogleda
Poljubaca
I onih krhkih riječi koje se
Mogu reći
Šapatom
Samo.
Imao sam psa
Bio je meden
Rundav i crn
Nisam ga zvao rundavi
Tako sam mu tepao
Nisam ga zvao crni
Tako sam ga mazio
Zvao sam ga Medi
Tako sam ga volio
Pas i dječak
Medi i Crni
Igra i radost
Jedno ljeto mnogo smijeha
Tri mjeseca sna
Dječaku bješe šest godina
Psu četiri mjeseci
Mislili su zajedno će rasti
Živjeti čitav život snom
Dođoše ljudi neuki
Dođoše ljudi zli
Dođoše ljudi sa plićakom uma
Žicu oko psa staviše
Žicu oko vrata Medenog saviše
Žicu oko života moje bebice zategnuše
Zacvili štence
Zacvili dječak
Zacvili nebo
Nije se dao Medi
Nije ga dao Crni
Ugrizoše dvojicu od neljudi
Nejaka maksumčad kidišu na zvijeri
Zvijeri djete na zemlju bacaju
Jedan monstrum hvata rundavog
za zadnje noge
Diže dječakovog medenog dugara
Visoko najviše
I Crni očajnički
Nemoćno
Osjeti zlo se sprema
Sa zemlje vrisnu
Joj Mama mamice
Šućmuraste okice Medenog
Očajnički gledaju
Cvile nevinost svoju
Pomozi Maleni
Ni oči nisam zatvorio
Ni Bogu Jedinom se pomolio
Ni pomoć pružio
Glavom Medija protrese ubica
trotoar
Prosu se mozak
Crvenkasto bijela masa
Na sivom asvaltu
Drhtulji duša djetinja
U zvejrinjem smjehu
I prođe vrijeme
O'čas
Samo šezdeset kuka
Sanjam iz noći u noć
Ljepot okice Medijeve
Kako Očajnički gledaju
Cvile nevinost svoju
Pomozi Maleni
Možda me zato zovu Dobri Bleki
Uzalud se ljudi među sobom glože,
Ti si, koji meni put pokazat’ može.
Kaži mi ga! Druge ja slijedit’ neću,
Jer su svi prolazni, a ti vječan Bože!
Vjeru od bezvjerja samo časak dijeli,
spoznaju od dvojbe isto tako – veli
mudrac; zato dobro taj časak cijeni –
za me časak traje naš život cijeli!
Da ću jednom umrijeti – ja o tom ne dvojim,
eto zato ni najmanje smrti se ne bojim.
Na svijetu k’o amanet duša mi je data,
kad god hoće, da je vratim, ja pripravan stojim!
O, ti, koji svačije tajne misli znadeš,
koji svakom u muci tvoju pomoć dadeš,
Bože, primi ispriku i pokoru moju,
Ako zeru milosti za mene imadeš!
Danas je Srijeda 6 Septembar/Rujan, 249. dan godine 2023. Do kraja godine ostalo je još 116 dana.
Lete li lete . Ti dani. Tako lijepi , za ljude prebrzi. Neuhvatljivi. Možda je u tiome njihova draž. Tek ih omirišeš, zaljubiš se u njih , a oni nestanu. Ko nevjerna mlada. I onda stalno misliš. Da sam ovo, mogo sam ovo ili barem da sam sano ono uspio reći.
Vratiće se ti isti dani. Osim jednog. On je malo polijen , teže ga dočekati i spotaći. Svake četiri godine se javlja.
Kada se dani vrate , oni su umiveniji i ljepši, ali mi nismo isti. Jedna se tužna borica više natakarila da nas zbunjuje. Odakle ona? Dani šute ne objašnjavaju. Insani znaju , ali se ibrete. Moraju radi svijeta.
A to nikad nije dobro. Gledati šta svijet misli. Svijet ima svoje retrog(r)adne poglede na život kada su drugi u pitanju. Sebi praštaju, ali drugima ne.
Zato je bolje vjerovati danima. Nikad ne varaju i ne zamjeraju. Samo pružaju mogućnosti. Vaše je da ih iskoristite. I nisu dani krivi kad vas jednom pokupe i vi se ne vratiti. To je Usud zapisao vaše ime u tom danu.
A nije ni Usud kriv. Mnogo toga je zapisanoo u vaše ime u danima koji su prethodili.
Onako po vašoj mjeri. Sve je u omjeru i parovima. Pola , pola od svega. Batrgali se vi ili ne , sve ide svojim redom. Malo toga možete učiniti. Uvijek imate dva izbora. Koji odaberete taj je pravi. Jal za hladovinu , jal za pržun.Trećeg izbora nemate.
I nema tu : Ej , da mi je.
Što je bilo bilo je i više se ne vraća .
Ima jedna Pjevačeva mudrost o onoj – Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet;
-Nije isto nova i podrgrijana.
Sve bi one da se vrate.
Večina i zaslužuje. Ali muškadija se igra ponosa , a on zabetoniran duboko u podrumu. Ne znajući da je taština preuzela njegovu ulogu.
Da je barem da jedan dan traje ko jedan mjesec , da uspijemo proživjeti ono što mislimo da vrijedi proživjeti. Po našem izboru.
Milina , to je . Tako je ti! Život je satkan od dana koji nestaju , pa se umiveni iduće godine nastaljaju.
Ali moramo. Kažu dunjaluk ( dio ) voli vake stvari. One iz prošlosti. Mi bi se ne bi pitali zašto je
to tako.
Danas i poeta i prevodilac na bolovanju.Boli ih čošak za neukim.
Autor
Hajro Šabanadžović
Krinka Bol rastanka
Okus ženskog tijela Ona bez imalo srama
Mirisni cvijet ljubavi Nada na izvoru ljubavi
Autor
Hajro Šabanadžović
Čovjek i more Nježna iskričavost
Pogled pun ruža Krhko i slojevito
Lelujava nježnost Jesenja elegija
Autor
Hajro Šabanadžović
Krvavi vjetrovi Kružni tok misli
Gore među zvijezdama Đardinske suze
Nezdrave misli Umjeće življenja
Kada mi nedostajes
Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega…
Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.
Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim
Tako mi nedostajes…
Želim
djetinje snove
na tvom licu Mila
želim
čarobno nebo
u tvojim očima snenim
želim
sedefasti smiraj dana
u našim dodirima nježnim
želim
uzburkani đardin
u srebrenim noćima duge
želim
našim srcima čednim
čaroliju jesenje fantazije
ne želim
naznake svitanja
bojim se nestaće snovi
i da volim te
do neba do zvijezda
do dana kada svijet nestaje