Daily Archives: 28. Septembra 2023.

Po danima do  smo došli ispod stoje . Po pameti smo daleko , veoma daleko ispod stojanke.

Znači , ako nas brojanje na prste ne vara, do kraja godine je ostalo 94 dana. A to je , jopet, kako nam se čini , sve bliže nuli. A tada zna se. Slavlje.

Nekima je do slavlja, nekima i nije.

A opet, mi indiferetni. Ne žalimo, niti se previše radujemo.

Ne žalimo ; jer je bila , kao i svaka druga  prelijepa godina.( Nadamo se da će uz Božiju pomoć biti dosljedna do kraja.)

Ne radujemo se, jer smo za jedan listić kalendara bliži rahatluku.

Ovo je kao kontradiktorno.

A nije.

Jer i ovdje , na ovom dunjaluku je lijepo.

A gore gdje rahatlukom u čudesnim đardinima vječno teku rijeke ?

Pa imamo vakta za gore. A i malo nas strah.

Da li je naše činjenje ili nečinjenje jača strana kantara.

Čak i ako imamo težine ili lakoće , imamo kad greti gore. Tamo će se provesti ostatak bivstvovanja. A to je jako mnogo vremena.

Nezamislivo mnogo vremena..

Mi danas nešto fataljististički raspoloženi. Dobro je to.

Ako dobijemo nogu sa ovog posla, možemo se zaposliti u komunalnom preduzeću da fatamo ljistove.

A možda ufatimo i ono što želimo. Onda ne bi bili fataljisti. Onda bi bili…

Mašta ga mi znamo?

Možda baštovani u đadinu? Rabotali bi oko cvijeća . Okopavali , rintali, kopali , sadili , nasađuvali , kalemili , usađivali , zalijevali , mirisali ,  oblikovali ,mazili , brali …Veoma takarli posao . Ali ća se mere. Tako nam grah pao. A od graha se ne more pobjeći.

Grah je kao sudba ! Đah ga ima , đah ga nema.

Taki smo van mi . Takarli insani.

Svestrani. A opet jednostrani.

Ne m're proći ni jedna nabrajalica, a da ne pomenemo nju.

Neprikosnovenu.

Ženu. Ljepotu radi nas blećaka išćeranu iz Raja.

Ah ta ljepota, milosti i radosti puna.

Vala nek ima i tuge, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije.

Sada neuki pitaju poslije čega.

E , vala im ne rekosmo.

Ako nisu do sad’ skontali , mi ih nemamo namjeru prosvijetliti. Nismo levati.

Čujte, molim vas. Grlice i amebe skontali u čemu je štos , a oni bi da pitaju.

Nemaju vremena skontati od prepisivanja i vulgarizama, što pozitivno utiču na sociopatske karakteristike ličnosti sa kompleksom manjkave vrijednosti. A to j'opet korespondira sa plitkoćom uma.

No , to je dobro. Sve je u parovima. Ne mogu svi ljudi biti pristojni, vaspitani i kulturni. Za to treba vremena i stila. I prvenstveno odgoja i dobrote. Naše riječi su ogledalo naše duše. Tuđe riječi su ogledalo tuđeg uma i plićaka.

Nemojte se ljutiti . Ništa lično. Nismo mi krivi što imamo ta neka iščašena dinosaurska razmišljanja o kulturi ,etici , estetici , umjetnosti , vaspitanju …

Nas su tako od malih nogu učili. Isprali nam mozak ljepotom , dobrotom i pristojnošću.

Da bi nas ubjedili natakarili nam dokaze:

Kuran 4.Poglavlje En – Nisa , Ajet 148.

Bog ne voli da se glasno govore ružne riječi. (Tako govore samo) oni kojima je počinjeno nasilje. Bog sve čuje zna .

Stari zavjet – Poslovice 10.31

Mudrost nose usta pravednika, al’ će pogan jezik se presjeći.

Novi zavjet Jevanđelje po Luki

17.1.Reče Isus učenicima svojim: Nije moguće da ne dođe do sablazni, ali teško onome s koga dolazi, 2. bolje bi mu bilo da mu se vodenički kamen objesi o vrat, i da ga bace u more , nego da sablazni jednog od ovih malih .   3 Čuvajte se !

I sada se dunjaluk ibreti kada na taj način razmišljamo i progovorimo. Još nam debelo zamjeraju. A ne bi trebali.

Svako ima pravo na vlastito mišljenje, svako ima pravo na slobodu, pa čak i slobodu kretanja. I normalno, neprikosnoveno pravo proisteklo iz slobode kretanja. Pravo da  budu kreteni.

Ništa osebujno. Samo jedna mala mahalska digresija o birvaktile vremenima. Ima ih još , a i težih. Kultivisanja. Ali nikako ružnih. Sve je uporište našlo u Svetim riječima.

Poučnim, sa humanim porukama i poukama.

I bez zamjerki. Pa , da li smo ljudi ili nismo.

Danas je  kome se posreći Četvrtak 28. Septembra / Rujna ove neizborne i zato prelijepe 2023. godine, računate po nekom natuknutzom  vaskrsnuću.

Kažu da je ostalo okruglo 95 dana do kraja ove  godine   i od Isusa napriliku nove ere.

A isto tako vele da je prohujalo okruglih  271 dana, uključujući današnji. nadamo se da se ništa nakardno  neće desiti do kraja godine. Zato unaprijed kažemo : kažemo jezik pregrizli svi apokaliptičari , jehovini svjedoci , kreacionisti i svi hudi i zloguki baštinici papise Ivane.

To mu jopet znači da ova godina ima samo 365.dana.Jedna dan manje nego je to uobičajeno u prestupnim godinama, koje nam svake četiri godine poklone po jedan dan viška. Onima kojima poklone. A onima kojima ne poklone  jopet, oduzmu sve dane i nemaju više ni manjka ni viškadana,nego taman onoliko koliko im je  zapisano.

Nama to nekako dođe normalno.

Zapisano ti toliko i toliko dana. Ne m're više ni dana,ma ni boce,  ali niko ti ne moze oduzeti ni jedan sat, ma ni dekiku.

Pravedni neki zapisi.Ni po babi , ni po stričevima , a bome ni po majkama, sakupljačicama opljačkanog narodskog  blaga za svoje riđobrade sinove , pijačarsku fukaru i bezusne  direktore konclogora.

Što bi poete rekle:

– Zaboravite svijeće , tu ni reflektori sa grbavice ne pomažu.

U prevodu:

-Teško njima i teško.