Jesen kuca.
Malo stidljivo.
Ali ne bojimo se.
Grunuće ona.
Ljepotom i kišama.
A opet žao nam ljetnih ljepota.
Neka, mislimo vrnuće se.
Ako Bog da.
Sve u svoje vrijeme i vakat.
Svako godišnje doba treba da nam podari svoje ljepote .
Karakter im ljubimo.
Kako se dani tanje to postaje beternije.
I vremenski i očevidno.
Počele su kiše .
Još uvijek to nisu one hladane dosadne jesenje kiše,
kad insan ne može nosa promoliti.
Mi skontamo, hajmo se fatat priprema za lendohavizanja.
Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik potopnim dešavalo u minulim vaktima , koji se neće vratiti. I bolje.
Za neke dane kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili.
Druga vremena a toliko zvjerinja da glava boli.
Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke stvari.
Ali to je samo američka morbidna opsjena koja nema veze sa stvarnošću.
Danas nećemo kao obično vršiti redaljku po danima i sjećanjima. Idemo mešetarit. Malo je interesantnije , i nije pregledno.