Jutro sa Blekijem – Pismo





Mila
Bijela damo
ljubavi moja
Hvala ti
na snu

Naš san je mnogo sanja skupljenih u jedan vrtlog
koji nas nosi putanjama
maglica
a se isprepliću i dodiruju
u jednoj riječi
ljubav

Mnogo toga je sinoć rečeno
odsanjano
dosanjano
Tišina i sni

Sve je ličilo na jedan susret dva bića
u kojima samo ljubav obitava
dva bića koja zaboraviše na dunjalučki svijet

A ne zaustih san da ne prekinem
Tišina i sni

Jedno biće je krhka mila žena
milosti i dobrote puna
srce želi samo o njoj da priča i sni
uvijek u svakom krajoliku moje duše postoji samo ona
nad našim snovima bdi

Sinoć htjedoh ponoviti
da se moram stalno zahvaljivati Gospodu
majci tvojoj
na tebi takvoj kakva si
Usudu
što mi te darova

Ne zaustih milost da ne uplašim
Tišina i sni

Nisam želio san da prekidam
da treptaj Kapljice
što ocean milovanja nosi
ne probudim
i da san ne izgubim

Mnogo si mi lijepa mila
mnogim darovima obdarena
mnogo miline
duše
u tebi ima

A ne zaustih da te ne uplašim
Tišina i sni


Nikad ne znam sa kojeg kraja tebe da milovanje počnem
Nikad ne znam kako da ga počnem a da tu milost ne povrijedim
Nikad ne želim da milovanja i doticaji tvoji prestanu
Nikad ne želim da izgubim noći prespavane sa tobom

Ne budeći se u zagrljaju tvome
u duši svojoj riječi dvije tvoje nosim
Zaronimo mili

Zaranjajući u plavetni ocean
dva bića lepršava
lebde
ruku u ruci
lijeva od srca
desna od radovanja
svijet svoj grade
a doziva
milo moje
vodimo ljubav
od iskona darovanu

Sjetih se i ne zaustih
prevelika sreća ubija
bojeći se…
Tišine i sna

Bojeći se svega

ja samo svaki dan sa molitvom počinjem
i zaustim

Mili Bože
podari joj svu milost tvoju

Volim te
ljubavi jedina
Ti
Oprosti mi
što poklanjam ti
četrdeset osam djelića našeg sna
skupljenih u jednu broidicu
da plovi našom
snenom
ružičastom
od ljubavi
Modrom rijekom
a nam život znači

Bookmark the permalink.

Komentariši