Bleki – Saksofon , ostrvo i damara zvuk

 

Svjedoci nijemi  bi ovdi

a sada više ni

neka ina

ostrvu duge nalik

srce mi grije

dodirima mekim

poput zvuka saksa

što milošću plovi

tijelom bjelokosnim

nježne kradljivice

a mi damare

razigrana slama

mramornom bistom djevojčice

utkano u iskon žene

darivajući ih ponoćnim zvucima

kao odru

srebrenom mjesecu

što nas skriva

maglicama

da se ne stide

ludovanja naših

Jutro sa Blekijem – Moje ljubavi

 

 

 

Oprostite mi

ja sam iz Bosne

Bosanac

domovinu zovem

Bosna zemlja Božije milosti

ne mogu je ni na tren napustiti

ni moj rodni grad

tepam mu

Sarajevo Grad čednosti

zajednička misao nam je Modra rijeka

 

 

Mak je otišao

i Pjevač i dio Indexa

i Kemo

ostali smo stećci i ja

šta bi ljubavi moje bez mene

ako ja odem

 

 

da li se ljute na mene

ne znam

a odgovor znam

nisam prorok

ali sigurniji sam kad ih ja čuvam

 

												

Bleki – Labud i labudica

 

Srce od kristala

u njemu starac i dijete

večeras

čuju jednu bajka prastaru

svoje snove odmara

i počinje da sanja

 

snovi u vrtlogu duge

o  nebeske tuge

Bijela dama

plavetna milina

u molitvi

očajno sama

mjesečina je

a poljubca nema

 

 

život radosti pun

klizi

tuga moje malene

traži

ruke ljubavi

a Mali princ

zaspao u putu

bez poljubca za djevojčicu

 

dobro mi došla i hvala ti

san  je njegov

pored Modre rijeke

i Nada

da će na vrijeme stići

 

Ona

krhka ruža

sluša stihove njegove

pretvara se u kreposnu ženu

Orhideju

na  labuđem jezeru spi

kao dijete u oblacima

dok on ko labud pored nje  bdi