Danas mi ništa ne ide od ruke
pero moje se sakrilo
ispod crnog jastuka
plače
njegovi drugovi su tužni
njih nema ko da drži
u meni bol
dušu na raspeće
u ovo proljeće
praznog hoda
muha bez glave
bez suza kam kamena
svake sekunde reže
mnogo su blaženih
grlica mojih
nestali
Oče moj
recimo istinu zborim
nisam licemjer
monoteist sam
da li imam dušu
recimo ne znam
da li žene sa dva
tri lica
imaju dušu
recimo ne znam
samo znam da znam
da volim i dušom sanjam
tango
kraljicu
i Valkiru
iako znam
mrtvacima je druga
Svjetlosti automobilskog fara na stazi anđela
Nevini životi djetinji naglo se gaze gase
Pod točkovima nekog monstrum hajvana
Kome ne dolikuje pojam ljudskosti
Ubica pijano suludo žuri
Na još jedno piće juri
Bez briga u mozgu manijačkom
Što djeci anđeoskoj se živi
Srce od kristala
u njemu starac i dijete
večeras
čuju jednu bajka prastaru
svoje snove odmara
i počinje da sanja
snovi u vrtlogu duge
o nebeske tuge
Bijela dama
plavetna milina
u molitvi
očajno sama
mjesečina je
a poljubca nema
život radosti pun
klizi
tuga moje malene
traži
ruke ljubavi
a Mali princ
zaspao u putu
bez poljubca za djevojčicu
dobro mi došla i hvala ti
san je njegov
pored Modre rijeke
i Nada
da će na vrijeme stići
Ona
krhka ruža
sluša stihove njegove
pretvara se u kreposnu ženu
Orhideju
na labuđem jezeru spi
kao dijete u oblacima
dok on ko labud pored nje bdi
Nerođenu anđelčiće ubijaju
neštedimice
bezumnici
Okamenjena plavet
Svjetlost vrišti
zautavite bol
dopustite da malena duša
ugleda moju milost
Molim vas
Dok i poslijednji dašak
u meni sni
likom tvojim trepere noći
slikaću nevinost Malene
pitajući se
koje piramide kriju tajne
traganja tvojih
da li su vijekovi dovoljno pažljivi bili
skrivajući tisuće velova raskoši
od neukih i usputnih
nedostojnih
djevičanske ljubičice
a mirisima svojim
nedostajanju mome hode
Sjećaš li se
jednom si mi plesala na stolu
svjedoci mi snovi moji
i ljubav tvoja
sto bješe bračni krevet
bez braka
samo za nas dvoje
sa baldahinom
sjenom i valerima
muzike i ljubavi u srcu
U gradu ima rijeka
pored rijeke klupa
na klupi čovjek sjedi sam
samac ne lista novine
novine su sutrašnje
sutrašnji ga broj loza koji dobija ne insteresuje
svoj je glavni zgoditak izvukao
smrt ga zagrlila
ljubavnički se smiješi
veresije nema
Svakog dana, u svim vremenima ,svakog čovjeka
svakodnevno Đavo iskušava
to mu je jedini posao i zabava otkako je sklonjen iz Raja
redovni i honorarni.
Mnogi dođu u napast i pokleknu njegovom zavođenju
ima zavodljivo oko
najlakši plijen mu crkva sa Sikstinskom kapelom
ktomu oni iz džamija,sinagoga i hramova
A Đavo se samo okrene i ode od njih smijući se.
Upravo im je gadarije prodao za dobar nauk
Sodomit i njegov ljubavnik glumataju
Vatikanske oce
džamijski podvornik bogohuli kišnim bajalicam
u sinagogama žreci lihvare i subotom
istočni hramovi šuruju sa podzemljem
ostali zlatni dvori još uvijek su pagani
Đavolu ponestaje fora toliko ih naiva kupuje
Da je sa Bjelava, Grada Čednosti zemlje Božije milosti,
zasigurno bi rekao joj levata ljudi moji
ali nije , ne može mu se prisniti
tamo obitavaju anđeli koji se iskreno predaju
užetu Boga Jedinog
zasigurno to znamo
dugo ih posmatramo, jer volimo djecu
ona nas vesele i nasmijavaju
za decenija i decenija
ni jedna svađa
tek jedno mimoilaženje
Bella moja
ono kad si usnila
nisam te mogao shvatiti
zašto mi bježiš
sada mnijem
otišla si
da bi mlajahnog spasila
da nisi otišla
ja bih se preselio
znala si
od prevelike sreće se riknjava