Iz Arhiva
Umrla je Nada Đurevska – Najnježniji , najljepši i najplemenitiji cvijet naših glumišta.
I dakako , jedna od najboljih glumica jugoslovenskih obzorja.
Vidimo svi su veoma tužni,svi saučestvuju u boli.
Malo im se priklanjamo,ali…
Ali ,mi nećemo tugovati.
Zašto? Čemu?
Ovo je tek smrt.
U ovom trenu se širom dunjaluka vrti film života velike Dame i plemenite Glumice.
A mi znamo da je proživjela život kako je željela.
Vidimo , u tom prekrasnom mozaiku , jedna ispunjen život,
jedno veliko snoviđenje koje se odvija, dan za danom,punih četrdeset godine.
Sve svoje snove je odsanjala.
Dobro, imaju dvije tri bolne rane i jedan neostavreni san.
Ni jedna jedina pogrešna riječ ili gest.
Mnogo je tu dobrote i ljepote utkano.
I nadarenosti i umjeća.
Ostvarila se Nada Đurevska i kao žena i kao glimica,
u punim pojmanjima tih značenja.
Nikad nikog nije ostavljala ravnodušnim.
Ni glumom , ni plemetišću, ni ženstvenošću.
Nikad se nikom nije zamjerila.
Bila je kršna,raskošna žena u kojoj je kucalo krhko djetinje srce,
i obitavala nježna duša žene srne, što svoje tuge vješto skriva,
i boluje u samoći.
Nikada svojim životom nije opterečivala druge.
Čak ni obizelj.
Svima je poklanjala radosti i tuge svoje glume i uloga.
Bila je prelijepa.
Bila je nježna.
Bila je voljena.
Bila je slavljena,
Bila je plemenita.
Bila je nagrađivana.
Bila je mnogopoštovana.
Bila je prva Dama jugoslovenskim glumišta.
U pravom značenju te riječi.
Neposredno po uručenju Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva ,
poslije 40 godina rada povukla se sa scene.
Bila je umorna i sama.
Poštovali smo njen izbor , mada…
Pitamo se da li su odgovorni ljudi Sarajeva grada čednosti i mediji bili svjesni njene veličine.
O,zahvalili su se bezbrojnim nagradama.
Ali mislimo da ih je njena urođena ,tiha skromnost zavarala i da joj nisu posvetili pažnju dostojnu njene ličnosti.
I kao glimici i kao časnom i uzvišenom biću su joj dužnici.
Voljela je peciva.
Često smo je ,zadnjih godina, gledali kako usamljena šeće Titovom ,
na potezu od Markala do Vječne vatre ,
sa druge strane glamuroznog šetališta Miskinove ulice.
U ruci je uvijek nosila par pereca, i laganim tihim i dostojanstvenim hodom hodila predvečernjom tišinom svoga Grada.
Tako je svikla i u životu.Biti tiha i dostgojnastvena.
Mi bi joj klimnuli,ona bi , sa smješkom na usnama ,odklimala i nastavila svoj hod , ka, samo njoj znanim noćnim tišinama.
A sjećamo se ,čim se refletorska svjetla ugase, Nada Đurevska ,glumica koja je mogla istom ubjedljivošću da odglumi bilo koji cvijet,Mašu,Hasanagincu, ali i Muberu…,postajala je žena i majka,poslije i nježna baka.
I vjerujemo da bi samo ona mogla da odrecituje naše stihove, koje smo namijenili anđeoskim ženama kao što je ona:
Ženi čarobnoj
**
Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Neznam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam
Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati
**
Veliko ti Hvala Malena za sve što si nam poklanjala.