Category Archives: Umjetnost

Noć ova, opčinjena belinom
kože. Od drhtave rezede
što grebe žaluzinom
do rezbarne trepetne zvezde
noć, svakom porom uzvrvela
kao insekt naleće, tavna,
na lampu, čija je izbočina vrela,
iako je isključena davno.
Spavaj. Sa svih dvadeset pet sveća
plen sanje- kao njene obrte,
smogla da ne razgoniš zrake, što već su
prelomljeni o tvoje crte-
ti prigušeno svetliš iznutra,
dok ja, usnom ti taknuv rame,
kao da knjigu pri tvom svetlu do jutra
čitam i šapatom sričem – sezame

Žena govori svom komšiji:
„Otkad je moj muž poginuo ne mogu spavati,
dok je vani paljba zaronim pod jorgan
drhtim cijelu noć pod jorganom.
Izludjet ću ako danas budem sama,
imam nešto cigareta koje je moj muž ostavio, molim
daj navrati večeras.“

Prevod Bleki

Ovdje je nekada bio krevet
Djeteta koje bješe odnijeto
U kutiji za lutke
U park, zemlju i kamenje.

Od tada, u svom mračnom uglu
Olovni vojnici stoje nijemo
Skamenjeni pored truba
Misleći o bitkama
I zamišljenim pobjedama.

Ekspresni limeni voz
U maloj stanici od kartona
Zahrđao je od nostalgije
Dok u vagončiću
Spava putnik liliputanac.

Lagano, u krotkom obojenom drvenom konju,
Njegova misao hrže
I nijemo plače dvorska luda
Obezbojeni arlekin.

Kiprido, mnogi sad misle da su tvoji darovi
gorči nego li su prije bili.
To vele oni koji su hvalili ljubav.
Otkrila je Doriha
da je pređašnja ljubav njena
spram mamene nove bila tek sjena.

Piro, koji te nježni mladić grli u spilji lijepoj obilno namirisan u
na ležaju punom ruža? Za koga si počešljala

svoju plavu kosu, o krasu naivni? Jao! koliko puta taj ce
e obmanut plakati zbog olujnih vjetrova burnoga mora,

što te, o zlato, naivan cjeliva pun nade, da ćeš mu vječno biti vjerna i
ljupka, jer on ne zna promjene vjetra. Jadnici

svi su ljepote tvoje poklonici! Zavjetni će stih na zidu hrama reči da
moćnom bogu mora darovah togu još mokru.

Moj otac je uvijek govorio: “rano lijeganje i
rano ustajanje, daje ti pamet, imanje i
zdravlje.”

u našoj kući svjetlo se uvijek gasilo u 8
i ustajalo se u zoru na vonj
kafe, jaja i pržene slanine.

otac se pridržavao ovog načela
cijeli svoj život i umro mlad, golja
i, mislim, ne pretjerano pametan.

zato sam odbacio njegov savjet, pa je
to, za mene, postalo kasno lijeganje i
kasno ustajanje.

ne kažem da sam osvojio
svijet, ali izbjegao sam
bezbrojne jutarnje gužve u saobraćaju,
zaobišao neke od uobičajenih klopki u životu
i upoznao neke čudne, predivne
ljude

među kojima i
sebe – nekoga koga moj otac
nikada nije
upoznao.

. . .I najzad, svejedno
jesmo li razumjeli ili nismo
drvo koje nas dozivaše.
Ako ono zna neku riječ
i ako mi znamo neku riječ
koja je jedina ostala visoka
u toj poplavi, jedina pošteđena
u zlu svakidašnjem.
Vjetar ce štititi drvo,
a drvo sačuvati riječ
da nam je preda jednoga dana,
da nam je vrati
čistu i visoku zauvijek. . .

Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.

Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.

Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.

Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)

Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,

I mriža je sagnjila leute moj, osta si sam napušten brod…

Ti i ne slutis
moj povratak i moju blizinu.

U noci kada sumi u tvom uhu tiha mjesecina,
znaj:
ne koraca mjesecina oko tvoje kuce.
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu.

Kad koracajuci cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stanes
preplasena krikom cudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala.

I kad kroz suton vidis crnu sjenku sto se mice
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svecan
kao pored tebe.