Umrla je Nada Đurevska …/ In memoriam 13.09.2017.

 

Umrla je Nada Đurevska – Najnježniji , najljepši  i najplemenitiji cvijet naših glumišta.

I dakako , dna od najboljih glumica jugoslovenskih  obzorja.

 

Vidimo svi su veoma tužni,svi saučestvuju u boli.

Malo im se priklanjamo,ali…

 

Ali ,mi nećemo tugovati.

Zašto? Čemu?

Ovo je tek smrt.

U ovom trenu se širom dunjaluka vrti film života velike Dame i plemenite Glumice.

A mi znamo da je proživjela život kako je željela.

 

Vidimo , u tom prekrasnom mozaiku , jedna ispunjen život,

jedno veliko snoviđenje koje se odvija, dan za danom,punih četrdeset godine.

Sve svoje snove je odsanjala.

Dobro, imaju dvije tri bolne rane i  jedan neostavreni  san.

 

Ni jedna jedina pogrešna riječ ili gest.

Mnogo je tu dobrote i ljepote utkano.

I nadarenosti i umjeća.

Ostvarila se Nada Đurevska i kao žena i kao glimica,

u punim pojmanjima tih značenja.

 

Nikad nikog nije ostavljala ravnodušnim.

Ni glumom , ni plemetišću, ni ženstvenošću.

Nikad se nikom nije zamjerila.

 

Bila je kršna,raskošna žena u kojoj je kucalo krhko djetinje srce,

i obitavala nježna duša žene srne, što svoje tuge vješto skriva,

i  boluje u samoći.

Nikada svojim životom nije opterečivala druge.

Čak ni obizelj.

Svima je poklanjala radosti i tuge svoje glume i uloga.

 

Bila je prelijepa.

Bila je nježna.

Bila je voljena.

Bila je slavljena,

Bila je plemenita.

Bila je nagrađivana.

Bila je mnogopoštovana.

Bila je prva Dama jugoslovenskim glumišta.

U pravom značenju te riječi.

 

Neposredno po uručenju Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva ,

poslije 40 godina rada povukla se sa scene.

Bila je umorna i sama.

Poštovali smo njen izbor , mada…

 

Pitamo  se da li su odgovorni  ljudi Sarajeva grada čednosti i mediji  bili svjesni njene veličine.

O,zahvalili su se sa bezbrojnim nagradama.

Ali mislimo da ih je njena urođena ,tiha skromnost zavarala i da joj nisu posvetili pažnju dostojnu njene ličnosti.

I kao glimici i kaš časnom i uzvišenom biću su joj dužnici.

 

Voljela je peciva.

Često smo je ,zadnjih godina, gledali kako usamljena  šeće Titovom ,

na potezu od Markala do Vječne vatre ,

sa druge strane glamuroznog šetališta Miskinove ulice.

U ruci je uvijek nosila par pereca, i laganim tihim i dostojanstvenim hodom koračala   predvečernjom tišinom svoga Grada.

Tako je navikla i u životu.Biti tiha i dostgojnastvena.

Mi bi joj klimnuli,ona bi , sa smješkom na usnama ,odklimala i nastavila svoj hod , ka, samo njoj znanim  noćnim tišinama.

A sjećamo se ,čim se  refletorska svjetla ugase, Nada Đurevska ,glumica koja je mogla istom ubjedljivošću da odglumi bilo koji cvijet,Mašu,Hasanagincu, ali i Muberu…,postajala je žena i majka,poslije i nježna baka.

I vjerujemo da bi samo ona mogla da odrecituje naše stihove, koje smo namijenili anđeoskim ženama kao što je ona:

 

Ženi čarobnoj

**

Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Neznam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam

Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati

**

Veliko ti Hvala Malena za sve  što si nam poklanjala.

 

 

 

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši