tijelo koje nosiš kroz predjele i vrijeme
njihovim je prstima kamen milovan
varka je svako Ja
što nadima prsa
i širi grudni koš
još uvijek si parče mermera
na kome se podatno ispružilo dlijeto
vaja te oko
pseće i čovječije
dodiruje i pustoši
pogrda i slava
kako se tanji stas
pred božjom kašljom
i kako raste podbradak
kraj niskog granja i vrapčijeg cvrkuta!
ogledalo koje čuvaš
i kačiš uz zid uz koji sustaješ
– spomen je na sen djetinji
okreni se
i malje već skida oštar brijač
pogled prijekoran, prijeteći prst
sa klicama prenosi te poljubac
ideš iz ruke u ruku
neokončan
iuz oka u oko se prelijevaš
terevenče dlanovi
bridi pod njima obraz –
kvaran iscjeljuje zub
majstori stari slijepci
graviraju svečano poslijednji zarez
uči se na tebi junoša
miluju i dahću
klešu tvoje jagodice
oblikuju psovku
urezuju plač
ne otiru jedni druge
ni voda ih ne umije sprati
ko varka – ikona
kroz vešare i šatre
klatiš se
i prolaziš