Joj , skoro da smo pametni / Igrokaz na dan 7. Avgust/Kolovoz

Danas je  Utorak  8.Avgust/Kolovoz, 2023. godine  Gospodnje, nove ere.

219 dana je  daun. Ne sumnjajući da će se vratiti ,gluho bilo da se ne vrate , predviđamo da do kraja godine ima joj 146  berićetli dana.

Računicu nas učile knjigovođe i prešpisivači. Nema da se maši. Ništa drugo i ne zmaju.

Mi tako i tako.Nije da se falimo.

Joj , skoro da smo pametni. Tko da zna?  Šta bi bi, a šta će biti i ne pitajte. Nije dobro.

Mislimo jednog dana kad dođe vakat.

Nama treba predevarat i ovaj dan , pa noć. I idući i tako redom.

A u tim danima nanijetili puno ljubavi i takara.

Joj jeste vi, svašta vam na um pada.

Mi govorimo o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili ,  mi   onako po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , jednog stanovnika, odnosno stanovnikuše..

Opet, mislimo treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma ko frštulji odmor.  To je za besposlene.

Odmorićemo se tamo gdje se  insan nikad ne umara. Ovdje se može na čas odmoriti , samo da bi se opet …, zaleglo.

Čuj molim te , odmor. Kaki je to način? Đardini vabe i mirisom magijaju ,  a tamo neki bi se odmora faćali. Idite ,  boni ,  pa se liječite.

Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih  razboli od našeg odmora.

A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:

-Dođi mili uberi me.

Nije da se nema izbora.

Ali budaletinama ne moš dokazat.

Nama je  zaroniti u đardin ,  kao u ocean i mahnitati,  ko budali u bazenu baklavica , to hudom  u ljepoti  rajskih đardina.

A oni nama nemojte zgriješiti. Hadumi! Kada je ljubav bila grijeh?

Uranjajući ne bojimo se grijeha .

Što bi poete rekle:

-Uranjajte , mili ,samo uranjajte.

U uranjanju je spas. Normalno ko preživi prebibavanje.

U prevodu:

-Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj , jer milina je. , ne da nam se  buditi.

Mesožderi ili Izvedenica riječi preživati i čari

U Blekijevom pojmovniku stigosmo do izraza : preživčari.

Neobična i nepoznat riječ. Nikad čuli.

Vjerujemo ni vi.

Odlučili smo da vam napravimo ispis te stranice:

Preživčari

Preživčari – kovanica dvije riječi: preživati i čari ( neumitni Deba uključuje i rigoleto:  šta ćemo, kooautor se more poslušati )

Znači oni koji uživaju u čarima hajvanjskog preživanja i insanskog rigoleta;osobe koje jedu i piju,preživaju,nekad se obaljeste,ali najčešće povraćaju hranu i pri tome uživaju.

Mnogo komplikovano. Naš narod bi to skratio i rekao izjelice (poguzija). Naš narod je fin.U svijetu te individue nazivaju žderonje.

Inače , riječ preživčari ima smisla u jednom dijelu, u drugom i nema. Naš izjelica može pojesti bruku jednu, ali rijetko , skoro nikad, ne povraća.

Da bi se izbjegle nejasnoće i eventualni nesporazumi, kao svi kojima je istina primarna, navodimo neka obrazloženja uvezi etimologije preživčara. ( Vidjeste li. Ote nam se. Nije da ne znamo te učene izraze, ali ih ne upotrebljavamo. Zašto bi?  Naš , Bosanski  jezik je tako bogat i sočan da mu ravnoga nema.)

Stari Rimljani su najveći preživčari u povijesti. Njihove krkanluke,gozbe i orgije zapisali su  najčuveniji oratori tog i poslije tog vakta. Nije čas oratorstva pa ih ne moramo nabrajati.

Ni drugi barbari nisu zaostajali za njima. Avari, Huni, Goti, ,Briti, Germani, Gali su ih u Debinom kontekstu debelo nadmašili.

Rimljani su to radili sa stilom i dozom elegancije .Normalno oni bogati. Gdje ste vidjeli da siromah u bilo kom vaktu pravi alave gozbe. Dakle kod Rimljana je preživčarski pir uključivao: izobilje raznovrsne hrane, pića i slastica. ( I sasvim normalno takara, ali o tome neki drugi put, jer takar u biti nema veze sa preživčarima.)

Čari sofre su tamanili uz muziku, ples i seks,do bjesomučnosti. Malo bi preživali; neki bi se obaljestili, pa jeli i ponovo malo preživali. Potom obavezno prst u usta i rigoleto. Pa opet isponove. Dok neko ne rikne ili neko cezara ne ubije.

Tada se fešta prekidala; cezar bi se na brzaka pod ledinu metno , pa ope’ isponove. Dok se svi ne urokaju ili obeznane;ovako ili onako.

Avari,Briti,Goti ,Germani i drugi varvari su se prežderavali samo mesom i alkoholom. Na to ih tjerala milenijska glad, pustare i močvare. Nije im uošpte bilo bitno koje je meso, samo nek je sa ražnja.

Mesa nije smjelo nedostajati. Ako nema hajvanskog dobro je i insansko. Nisu se libili okrenuti insanski ražanj. Jok, nikako. Samo su Bizantinci bili iznimka koja potvrđuje pravilo.Oni su prvo žive insane čerečili ili na kolac na bijali, pa onda radili šta im volja.

Kad se ko preždere, on povrati, otkunja, pa ponovo. I tako sve dok im krv ne provri , pa se među sobom pokolju. Najčešće su pravili pauze da kolju one za njihove pojmove  nenormalne. One koji nisu ni preživčari ni kanibali.

Ne znamo, možda su zato Rimljani stalno kukali: Kanibal Ante portas.

Kurtizane su taj stil čarobnih preživarsko rigoletskih čari pretvorile u nešto mnogo suptilnije i isplativije i bez mrtvih,barem ne masovnih smrti. Ako nekom srce crkne , nema veze. Kolateralna šteta.

Kleopatra je to dovela do savršenstva. Dionizije i bahinalije joj nisu mogle pera odbiti. Što bi pučanstvo reklo : ni opepeljiti. Tada se to zvalo Kleopatrizam. U prevodu kleo domovinu. Ima li to nekog smisla ne znamo ? Neki drugi put ćemo opet  navratiti kod Blekija.

Tada je ljubomorni Dionis organizovao usud. Učinio je da Kleopatri sve dosadi i na gozbu pozove kobru. Naivna bila; vjerovala Dioniziju , zmiji otrovnici.

Od tog vakta, kleopatrizam i preživčarenje su polako padali u zaborav.

Termine je oživio konvertit i žbir Savle oliti Pavle, proturivši hin bogatim Rimljanima i zapadno europljanima i njihovim jatacima. Ovi su se tih uzansi strogo pridržavali, proširivši ih do neslućenih mogućnost.

Kanibal Ante portas.

Šta je riječnik ovim pasusom htio rjeti nije nam jasno, tu se objašnjenje završava , kao i naše pisanje o preživčarima oliti mesožderima.

 

Smrt poslijednjeg ženika je presudna / Igrokaz na dan 5. Avgust/Kolovoz

Danas je Subota   5. Avgust/Kolovoz, 2023. Ljeta Gospodnjeg nove ere.

216 dana otišlo bez zbogom.

Neka ih , vratiće se oni, kao i rode  Jedino njima priznajemo pravo reinkarnacije.

Biće zeru drugačije i godinu dana stariji. Nema veze , biće naši kao i lani , ako Bog da , prelijepi , krhki i sneni.

Do kraja godine ostalo je još 149 dana. Pažljivo odite i plovite  , jerbo  merete se okliznuti.

Čudno,  kontamo mi ,   dani se  ko  neke blentovije  razvjenčavaju od godine,  a godina ni habera.

Valjda ne  voli biti monogamna. Ili navikla na i crninu, koja joj ne pristaje.

Sve do jednom.

Ne znamo da li je upoznata sa činjenicom da nestanak  poslijednjeg ženika znači njenu smrt.

To je vrlo smrtonosna činjenica  . A možda se umori od sklanjanja   milona ljudi sa puteva života.

Ljudi  nikad ne pomišljaju da bi mogli biti slijedeći na tim putevima.

I rade ono što rade.

Neki će u prelijepu hladovinu. Zasluženo . Čiste duše.

Neki, jopet, greju na mnogo , žarkije mjesto , bez hlada i sokova. I oni zasluženo.

Na volju vam je činiti kako ste navikli.

To često nije dobro.

Mi pokušavamo biti na strani snova , milosti  i ljubavi.

Tako nas Milostivi naputio.

Poete  kažu:

-Milina je , dušo moja , milina.

U prevodu:

-Ljubav , ljubav , ah ta ljubav.

Slučajnost i Ljubav

U nedostatku pjesama , zapisa , mi ih izmislimo.

Nasumice odaberemo riječ.Pritom i žmirimo i maramom zavežemo oči. Radi objktivnosti i brisanja svih nedoumica i nepotizma.

Skinemo povez i gle jada,to nasumično nam uvijek, na cedulji života, donese najbliskijeg i najvoljenijeg srodnika, po srcu i duši, iako mnogi sumnjaju da ih imamo:

-Ljubav.

Da, uvijek isto.Ta nasumična, sveobuhvatna i nezaobilazna nametljivca nam se kači za pero. I uvijek hoće da nam ga otme.Mi ne damo.Muški ponos,šta li?

A onda ,slegnemo ramenima, jer nemamo izbora. One pakosnice Suđaje tako odredile. Mora da su se opet  zaljubile.

Biramo krajolik,tako ona hoće.Ne može se svuda vucarat.Nikad nije zadovoljna i uvijek prigovor i zapret ima.

Jedan joj taman, drugi blijed.

Treći nema dovoljno plaveti.

Četvrti je slabašan i nije dovoljno čvst.

Negdje kiši ili sniježi,a nema zaklona i skrovitih mjesta koje ona voli.

Ponekad je cvijeće nasumično nabacano i odabrano.Razmaženica hoće harmoniju.Ona koja je drugo ime za haos.

Baš zato,kaže ona:

-Jedan nered u savršenoj slici je sasvim dovoljan.

Kad smo došli do tehnikalija ,nila nam je od velje pomoći.U sekundu je znala gdje smjestiti šedrvan,peškin,koju voćku ili šerbe.Ništa sa alkoholom.Nema ljubavi i alkohola.

-E onda ti piši pjesmu, a mi odosmo na na koju kod Mare Gatare.

Ko fol se ljutnemo mi,ali to je trik.Zna to ona,ali ali i ona, ko fol, jedva nam odobri dvi tri ,i to kad ona skonta da je potrebno. Jes kako ne kontamo mi,bitno je da smo na peškun stavili tu jednu flašu kurvoazijea. Poslije ćemo vidjeti šta nam je raditi.Kontamo je premuntati na našu mahalsku sreću.

Ljubav nas čita ko bukvar ,smiješi se i u sebi  smije:

-Joj ,blantovija,mamo mamice.Ovo izvoljevanje će iskijavati hejbet puta na da,i minimum još toliko obnoć.

Joj šta je ta,u pejsaž  natandarila,minderluka,jastučadi i šilteta, ko da je princeza koja se ispod devet madraca natakari na zrno graška.

Kada sa svim pejsažnim detaljima završimo , a ima ih točno tisoć i ena piklić, malo odahnemo i htjeli bi cigar,Gitanes oli neku našu Drinu da udahnemo, i da  kurvuazije bar jednu zveknemo, mislimo čašu, ali korbač sijeva.

-Nismo završili.

-Znamo,ali ohani malo bona,đe si navrla,nije valjda opet rat.

-Nije rat,ali nije ni mir.Tako vam je to u ljubavi.Uvijek neka frka i neko proljeće,možda i ljeto sa blaženim licem,il jarka jesen ,pa zima što u redu čeka i najviše mrazi i boli.

-Nestrpljivice jedna,lako ćemo izabrati aktere.Ženska pljunuta ti,a svakog insana nacrtamo ko bilo kog hajvana i nećemo pogriješiti.

-Blesani jedni,kad ste toliko pametni crtajte bez moje pomoći,ja vam odoh.

I nesta. Najednom ko magle poslije kiše.

Šta će nam ta lutalica , ponositi smo mi. Uzmemo plajvaz ali riječi bez nje nema. Usta nam zavezana,misao utihnula,srce se zaledilo,duša se sakrila.

Joj ,jesmo stvarno blentavi.Šta ćemo sada bez ljubavi.Ne možemo ni ovu pismen završiti. Kako ćemo pjesme pisati. A onda sjetimo onog jade,koji se takođe nehajno odnosio prema Ljubavi i natandarimo zapis o njemu:

Ponoć je odavno prošla

čovjek je sam

sjedi

plajvaz u ruci

arak prazni

švrlja

o ljubavi pjeva

na serdžadi obeznanjen žmirka

kandilo i tisuću dušeka  njemu je drug

zato ne vidi

da ni slova više nema

sve je otišlo

sa jubilarnom princezom…

Šta dalje pitamo se mi. Žulja nas ono zrno graška. Ipak podsvijest zna ,vratiće se ona. Ne mere bez nas  praznovat. Sve do jednom.

Nevjernici / Igrokaz na dan 4. Avgust / kolovoz

Danas je Petak  4. Avgust / Kolovoz 2023.  godine hriščanske nove ere.

214  dana   je otišlo na odmor. O vratiće se oni.  Očekuju se  da će do kraja  ove  godine biti sasvim dovoljno još   151   dan.

Tako bi trebalo biti. Ako ne bude ono što ne bi trebalo biti. Barem ne za sada , kako to čvorovi Maja računaju.

Ljudi se nikad ne pitaju zašto se dani uporno , iz godine u godinu , eonima vraćaju redosljedom kojim su prvotno natandareni.

Milostivi se uvijek smiluje svojim robovima. Da nije te milosti niti jedan dan se ne bi vratio.

U svojoj milosti Bog Jedini je odredio da se ljudi boje sebe i mole oprost. Ali ljudi su nehajni.

Nemaju vremena, stvaraju nova božanstva: sveštena lica , ilmijei , satrape  slične licemjere i pogan. I klanjajući se njihovim zavodljivim riječima , višestruko vrijeđaju Boga.

-Govore riječi opčaranih ljudi željnih slave , obožavanja i skretanja sa Božjeg puta.

-Klanjaju se tim novostvorenim kumirima i šupljim idolima umjesto Bogu Jedinom .

-Njihovim riječima uče kako se treba vjerovati nevjeru. I stalno ih prepisuju zaboravljajući Božiju riječ:

-Samo je Božiji nauk prava uputa za vjernika.

-Prepisivači zaboravljaju da su svi ljudi Božja djeca. I da njihovo klanjanje šejtanskim pjesnicima vrijeđa sve prave vjernike bez obzira koje vjere bili.

Vrijeđati ljude po religijskom osnovu je nedopušteno i Božjim i ljudskim zakonima. I licemjerno je da one koje vrijeđaš pokušavaš privući , kao fol dobrotom i ljubaznošću.

***

Dani su prelijepi.

Kao grlica let i duginih su boja…

Prepisivači ne primjećuju ni slonove , a kamo li dane. Oni ništa ne prmijećuju. Zavukli glavu u potrazi za umomovima u plićaku, misleći da su jako pametni.

Umjeto da se vrate korjenima , penju se stote, dvjestote i ine spratove. Pješke. Ne znaju da imaju liftovi. Zamanta im se, pa svijet vide iz zamantane perspektive.

Ta perspektiva uopšte nije dobra. Užurbana je i ne primjećuje ljepote življenja. Stremi pržunu. Ne osjete ni sunca sjaj ili miris ljeta.

Šteta , to su prvi nagovještaji ljubavi.

Ako nama ne vjeruju neka pitaju Mile, Krhka proljeća, Bijele gospođice, Labudice i Ine Ljepotice… Krhke ruže.

Ne znaju to oni. Za to treba imati vlastite riječi.

Poete kažu:

-Tišina i sni.

U prevodu:

-Ljubav , ah ta prelijepa Jedinstvena žena.

Jezivo, paranormalno, neobajašnjivo

 

 

 

Koincidencije, mašta, ludiulo.

Svako od nas , ponekad, doživi nešto što nbe može objasniti.

O tim doživljajim se rijetko priča.

” Normalni” ljudi bi pomislili da smo luđaci,

ili barem čudaci.

Neke ekstremne slučajeve zabilježe sredstva informisanja.

Da li su se dogodili ili je rerklamni trik radi tiraža teško je različiti.

Novac je sila koja pomjera granicu časnosti i poštenja.

 

Na vama je da odlučite da li da vjerujete?!

I oprez. neke priče su izuzetno morbidne i čudovišne.

 

“gluho i ćoravo  bilo  ” / Igrokaz na dan 3. Avgust / Kolovoz

 

Danas Četvrtak 3. Avgust / Kolovoz 2023.  godine

214 dan uprvo leluja i tiho svija svoj zagrljaj i sprema se da naspusti    pozornicu života.

Većina svijeta sa nadom očekuju slijedećih 151. dnevnu  moru , koje nam se smiješe  ili bajku ( kako kome ) do kraja ove godine.

Dani su prelijepi. Kao leptira let i leptirovih su  boja. Krhki , razigrani i šareni. Poneka i dosta sjetni , ali uvijek poslušni, i odani misiji. Radovati ljude i označene što bezbolnije prevesti u vječnost , tamo gdje pripadaju. Jal hladovina , jal vrelina.

Ljudi ne primjećuju ni leptire , a kamo li dane. Ljudi ništa ne prmijećuju.

Zavukli glavu u potrazi za egzistencijom. Umjeto da se vrate korjenima , oni se  penju  na  stote, dvjestote i ine spratove. Zamanta im se, pa svijet vide iz zamantane perspektive.  

Ta perspektiva uopšte nije dobra. Užurbana je i ne primjećuje ljepote življenja.Ne osjete ni sunca sjaj ili miris ljeta.

Šteta , to su prvi nagovještaji ljubavi.

I onda neminovno gluho i ćoravo bilo:

I pad je let!

 

Poete kažu:

-Jooj,  blentovija majko moja.

U prevodu:

Blentovija jednom , blentovija  papak uvijek.

 


												

Tajne svemira












Oni nas svako malo bombarduju o tajnama svemira.

A tajne svemira nisu tajne.

Samo ih ljudi ne znaju dešifrovati.

Mošda dođu pameti i pogledaju u svete knjige.

Mnoge stvari postaju jasnije.

Naprimjer  :

I prvo bi riječ.

Sve je stvoreno sa određenom svrhom.

Sve je u parovima.

Sve ima svoj početak i svoj kraj.

Znanje o svim stvarima je kod Boga Milostivog.

Sve je stvoreno po mjeri i harmoniji koju je odredio Veliki Stvoritelj…

Neka , neka , kad tad / Igrokaz na dan 2. Avgust / Kolovoz

Danas je Srijeda 2. Avgust / Kolovoz 2023.  godine  računatog  po novoj (vatikanskoj zločinačkoj ) eri.

213 dan  otpada sa kalendara ,  očekuju se  još   152 pola što dnevnih, što pola noćnih mora koja čine dan od dvaseset čeriti sata dostatnih   do kraja  ove godine.

Ljudi misle da su dani mora. Uopšte nisu . Oni su preliješi. Ljudi su mora. I kroje dane u plićacima svoga uma . Dani su nacrtani po mjeri ljudi. I za život i za smrt. Savršeni za ljubav.

Ljudi su jako „ pametni“  i misle da mogu biti bolji dizajneri od Neba.  I kreiraju, i kreiraju….

Na kraju svaki dan oboje tragikom i glađu. Bijedom uma i umnom zaostalošću.

Uggghhh…

Natakarimo im dizajn i um.

Pitamo se čemu to rade?

Milostivi nije tako zamislio.

Eto takve su vam „muške“ creatura. Takve su vam te monstruzne krature  , što se u čopore zbijaju i poganima i sveštenim licima  umjesto Bogu Jedinom  se klanjaju.

Uhh i Uhhh da se nebo raspukne.

A poete samo kažu:

_Neka , neka . Kad tad.

U prevodu:

-Pržun , nije, ne nikako nije dobro mjesto za odmor.

Pržun nije dobro mjesto za odmor / Igrokaz na dan 1. Avgust / Kolovoz

Danas je petak  1. Avgust / Kolovoz 2023. godine  računatog po po novoj (vatikanskoj zločinačkoj) eri.

212 dan  otpada sa kalendara , sa današnjim danom  očekuju se  još   153  dvedesetčetvorosatna legla   do kraja  ove  lijepe  i vrlo simpatinčne godine ( da se ne urekne) .

Ljudi pomišljaju dani  dolaze i prolaze tek tako , zato što im je ćeif ili radi ljudskih hirova.

Ali nije tako. Dani su krojeni  tačno po mjeri ljudi. U cent , u dlaku u nafaku…

I za život i za smrt. Ma , Savršeni!

Ljudi su neuki i misle da mogu biti bolji kreatori. I kreiraju, i kreiraju….

Na kraju svaki dan oboje smrću , krvlju , nesrećom  i bijedom…

Smrt i bijeda nose … Uggghhh…

Ne znamo čemu sve to?

Milostivi nije tako zamislio.

Eto takve su vam „muške“ individue.  Takve su vam te monstruzne krature  , što se u čopore zbijaju i poganima i idolima umjesto Bogu Jedinom  se klanjaju.

Uhh i Uhhh da se nebo raspukne.

A poete samo kažu:

-Neka , neka . Kad tad.

U prevodu:

-Pržun , nije, ne nikako nije dobro mjesto za  vječni odmor.