Malena
Dobro mi došla i hvala ti
za sve ove godine.
Uvijek mi se vraćaš
ti jedina
koja nikad ne odlaziš
Kao i uvijek
bojiš mi srce krvavo i živo
ljubavlju
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Bleki – A sjećanja lebde
Nakon vremena
i još nekoliko godina
a sjećanja lebde
dani se čine kratkim
sve više nedostaju
dok snovima klize lica
anđeoska i mila
svih onih djevojčica
što srce su mi slamale
a ja mahlukat
samo sam znao voljeti
svim srcem preko glave
ponekad i do kragne
oprostite mi mile
u zahvali mojoj shvatićete
zašto još uvijek nosim rolke
bjeličaste i safirne
vezene vašim djetinjim dušama
Bleki – Žao mi prijatelju
Žao mi prijatelju moj
zadnji su dani bili
rat je i sunce je sijalo
zlaćana jesen nas slavila
lišće još svježe od krvi
stopala nam milovalo
junake
više konje bijele
što neobuzdano za vatrama vranim jure
gledali u mjesec
vidjeli u njemu oči đardina naših
sanjali o mramornim grudima
i ruci što se titrajući zavlači
tamo gdje je stid
negdje u daljini puče
ti sa osmjehom na licu
kao i uvijek reče
ova je moja
gurnu me daleko
što dalje si mogao
i nesta
a nisi ni trebao biti tu
žao mi prijatelju
što sam gledao mjesec
tražio oči moje malene
sanjao o mramornim grudima
što ruku sam zavlačio
tamo gdje je stid
žao mi što ne rekoh
ova je moja
kasno je sad da te gurnem
da odlepršaš kao grlica bijela
Svjetlosti
žao mi prijatelju
više ni jedna negdje u daljini nije pukla
tvoja je poslijednja bila
sunce i dalje sija
neka nova mladost ne vidi mjesec
zlaćanu jesen duginih boja
lišće još svježe od krvi
ni junake
više konje bijelie
što neobuzdano za vatrom vranom jure
Bleki – Opet zapjevaće ljeto
Opet zapjevaće ljeto
u srcim našim
ti ćeš se smijati
nestašnim rukama
što ti halje neredu vode
Opet zaplesaće noći
u očima gledajući mjesec
što stidljivi pogled skriva
što biserje tvojih grudi
svjetlošću jačom od njegove sja
Opet ćeš kao nekada
kriknuti voli me jače
od bure što lađu na dno mora šalje
da osjetim uznos ka zvijezdama
što vrisak utrobe tka
Opet ću kormilarom ludim biti
voditi tijel0 u luke tvojih đardina
iskrcvajući se na svakom proplanku
cvijetnom rosom što ti tijelo kvasi
tragajući za opojnima dolinama naših čežnji
I opet kada bih birao mrijeti
tamo gdje mi sudba kazne sprema
ili u skutima tvojim u cvatu branja što drhte
dvojbe nemam voljena iako znam
mnogo hrabrosti treba za povratak naš
Bleki – Jesen oplakuje
Miris jeseni u tebi oplakuje
moje snove kišom rušene
na uglu iznad pješčanog sata
vrijeme je zastalo
objavivši ponoć
Bleki – Kraljica boli
Za sve mile djevojčice što mrenjem na put nove ljubavi kroče.
Kraljica boli
Znate li onu plahu srnu
Frku proljećnu
Pa još Frku frkicu
Nesrećnu.
Lirik, pjesnikinja
Reći ćete – kanda
Frka nikad luđakinja
Donekle – valjda..
Ali – vapaja ljubavi
Krika ljubavi
Željna
I posne korice hljeba
I gladna ljubav traži
Hoće da se da.
Njen očaj krik
Plaši
Muškarce
– biti kukavice
Bola krik
Plaši
ženskinje
– zle vučice
Muškarce na kuje sviklih
Ne na Srne u ljubavi niklih.
Žene na grubosti obučene
Na prinčeve male naučene.
Ne na ljubav frkičavu
Neštedimice što se daje
Ljubav majke preplašene
Bol-žene ostavljene.
Bol djeteta dobrote
Anterija od safira
Nježne mile krasote
Let malog leptira.
Bol srne ljubavnice
Što u jadu vremena
Što u jadu jada
Što u jadu sjemena
Što u jadu pada
Ne želi potkovice.
Bol košute majke
Troje djecu što ljubi
Dvoje spašava od hajke
Sina od istih neljudi gubi
Put rubina želi da kroči
Srna Ljubavnica
Srna prijateljica
Srna poetesa
Srna umorna
Uvijek samo nježne žene
Bijelini anteriji da iskoči.
U ljubavi uzlet vidi
A bila je samo – lane
Što hoće da se svidi
U proljeća snene – dane.
Golubica u sve dane ružne
Kraljica vrišteće boli
U sve njene snove tužne
Nikada nikoga ne moli.
Starog a novog zadnji dan
Dragana milog spoznala
Ostvari se djevojčaki san
Al’ se njemu nije dala.
Dugo se molilo i snilo
Za hiljadu pahulja dan
Nekako se dockan zbilo
Iako bio je dugin dan.
In momoriam jednoj anteriji i jednoj nevinosti.
Jutro sa Blekijem – Žao mi mila moja
U vremenima sretnih dana,
naših djetinjih života,
nalik na jedan začarani svijet
iz koga nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći
bilo je odlazaka
u druge gradove
i zemlje ,
sve radi radosti povratka.
Svuda odi
put ptice
svom Gradu čednosti dođi.
Predivni su dvori moji,
mila moja.Zlaćani,
a bijeli i plavi,
puni ljubavi
dobrote.
Da nije tebe
malenih grlica nalik tebi
Nebo ,
moj grad
moja zemlja
bi bili čarobni svijet
u kojem bih tragao za vama,
dok vas ne bih stvorio.
Žao mi je
Grad čednosti nikad nisi vidjela.
Više mi žao,
što te kroz njegove čarolije
tajne nisam proveo.
Sigurno bi se zaljubila u njega.
Vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega.
On te opije i zarobi i ti nemaš kud.
Samo mu se predaš i voliš ga.
I sanjaš one koje će tebe voljeti
jednako kao ti njih.
Obavezno ih dosanjaš ,
pružiš ruke prema njima,
sklopite ih
zajedno lepršate.
Jedno vrijeme.
Onda se nešto malčice poremeti.
U putu se zagubi jedna riječ.
pa još jedna
Pa pismo.
Sa pismom nestaju dodiri.
I kako reče jedan moj vrli prijtelj
Dvoje se nađe,
pa se poslije ne nađe.
On je škrt na riječima,
a bogat djelima i bolom.
Između onoga:
se nađu
i onog pa se ne nađu,
stane čitav jedan život.
Plav i svjetlucav,
okupan suncem i svjetlošću.
Ima tu i boli.
Taj život
poput moje Modre rijeke
što polako klizi kraj moga grada
sa sobom prti mnogo boli
prolazeći uzduž zemlje moje,
da bi ga moru predala.
Ne biva joj lakše.
Toliko je boli
mora teret prebaciti na druge Modre rijeke.
Sve su one okrvavljene.
Neke i previše.
Skoro da su izgubile svoju plavet.
Ali sve su ostale čedne.
Kao naša ljubav.
Ovo je bajka o ljubavi
u njoj mjesta krvavoj boli nije.
Tu bol ćemo poleći u neku drugu
bajku da tamo vrišti i sni.
Sni i vrišti.
Svoju nestalu djecu traži.
Bleki – Zvala si me čuvarice moja
Meki talasi jutra nadolaze
nježno dodiruju obale svijesti
otvarajući sedefaste obale sna
po ko zna koji put treba ustati
ostavljajući za sobom dveri
noćnih putovanja kroz ljubav
koloplet mirisnih snova koji nestaju
u bespuću šarenih iskrica svjetlosti
koje bolne probijaju kroz proreze jave
poput hiljada blještavih maglica
najavljujući ponovno rađanje.
Sanjah te sinoć mila moja
zvala si me u svoju baštu
čuvarice njena
mirisi tvoga tijela su mi šaputali
uđi u baštu mili moj
miriši i beri voće moje.
Ja ti odgovaram
tvoje bašte su snovi
koje sanjam
vidim ih
one cvatu
uzbibane
ne mogu da dišem
Želim ih mila moja
ali
ne ide to tako
ništa ne brini
doći će vrijeme
bašta tvojih.
Nije došlo
skršeno je
ledenim valima
nenadanog rastanka
Oprosti mi mila
bejah častan i dobar
sada sanjam neubrane bašte
čuvarice srca moga.
Zadivljujuća Milost
Juče
molitva i spokoj
bili smo tu
kakav divan dan
pomen imena Božjeg
prelijeva velove
milodarja
grlice pjevaju
maglice trepere
behari cvatu
Zadivljujuća Milost
Alelujah!
Danas
spokoj i molitva
još smo tu
kakv preksrasan dan
pomen imena Božjeg
prelijeva valere
dobročinitejstva
djeca pjevaju
putanje titraju
potoci žubore
Amazing Grace
Alwlujah!
Sutra rekvijum i fatiha
nismo više tu
kakav uzvišen dan
osjećaj blizine Gospoda
uznosi ljubav
vječnu
anđeli pjevaju
vaseljana slavi
dženetske dane
Milostive Uzvišenosti.
Alelujah!
O moj Gospode
Oh my Lord
Amazing Grace
Zadivljujuća Milost
Amin!
Bleki – Djeci mojoj , hoću da znate
Djeci mojoj ,
hoću da znate
jer vrijeme leti
a kalendari sve tanji
Hoću da znate
nije sve ono što vidite
kada mene gledate
izborani starac
malo nabildan godinama
sjaja i raskošem prošlih života
koji često opametuje
radi po svome
unatoć vašoj brizi
nerazumu mojih činjenja
Hoću da znate
u jednom kutku mene živi beba
koja tek je proplakala
i boji se strašnog svijeta
koji će poželjeti uprljati
čednu djetinju dušu
Hoću da se sjećate
par vijuga dalje ja sam dječaćić
koga majka i baba na grudi povijaju
dok se smješim na majušnu tek rođenu sestru
i dva brata u neshvatanju rađenja života.
Hoću da bolje pogledate
vi vidite jedno ohrndano biće
vama drago
volite ga
ali opet nekako vam nalo težaju
njegove ruke milovanje
iako ništa ne traži
samo kukuriče budite dobri
osmjehom vam ljubav poklanja
Hoću da bolje pogledate
iza tog možda umornog osmjeha
decenije briga i ljubavi
kako ćete ispasti
urezana molitva Bogu Jedinom
molim Te spasi ih od zla
Hoću da mi bez straha prilazite
Nemojte se plašiti
Ne znam kada ćete čitati moje riječi
možda će u mom pogledu biti bjelilo
u ušima beton bez eha
u umu praznina do neba
ali znajte u srcu će uvijek gorjeti plamen ljubavi za vas
u duši će mirisati nježni cvjetovi milovanja
malene tatkove bebice
Hoću da mi bez straha prilazite
u meni još uvijek samo dobro stanuje
čak i ako ne bude slike u očima
ako se ton ehom nerazumu gubi
znajte da vas osjećam
milujem i volim
iskrenom djetinjom dušom
kao i prvog dana
kada sam vas ugledao
i poljubac na ružičasta lica spustio.
Vaš nerazumni otac