Muzika mladosti boli
bila
kosti grije
htio bih snove da vratim
na brežuljke milosne
kojima cvjetne livade
mojih grlica cvjetaju
ne blijedeći
ali kako ostaviti tebe
koja hladove svoje tek snivaš
i u sjeni sjajiš
ako dočekam sutra
moli se za mene
otuđenog
laku noć
ljubavi
malo odocnih
bdilo se
nad jednom krhkom princezom
od kraljevske krvi
labudicom
u ruci joj kist
čaša od kristala
tiho molim
umjetnica tijelom slika
dva cvijeta bezbrižna
a ljubav vode
umorna usnila je
bdijem
ne dam snima da se kradu
oči ne odvojih
bijah tih
ne dirajući ti
misli tijelo
tek jedarad kosu cjelivah
ne sme se čednost nepozvana dirati
djevičanska ljubičicu u snu prljati
nije časno
grijeh je
ugodna noć
nastavi slikati
ja sam tu
lepršaj mila
na mojim grudima
Ponekad
nekako neočekivano
a sasvim lako
sve se posloži
i ljubav i tuga
i lijep sniježni dan
početkom proljeća
i sjećanja
raspoloženje odiše elegijom
onom umilnom
plemenitom da Srce hoće da odleti.
znalo bi ono kamo
ali mu se ne da
još mu vrijeme za let grlica nije
ne pomaže mu ni violine
ni klavir
gitaru bi da sa sobom nosi
jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati
poželjelo se i njih i plesa
sjedim u kutku sobe
skupio se
ko upokojena petodinarka
da dam prostora meštru od nježnosti i plesa
uzimam gitaru
onu čarobnu rubinovu
i prebirem prstima
znate
ja vam ne znam da sviram
ali ljubav i snovi mogu sve
odjednom se zvuci preliše u akorde
najdražeg tanga Srcu mome
Tango za Evoru
i vidim
Srce moje
bojažljivo
korak po korak
prilazi Grlici miloj
zar je važno kojoj
sve je ono voljelo
ispravka
voli voli voli…
prima je za ruku
ljubi je u obraz
publika nebeska je tu
zagrli i zastane
gleda u mene
ja se zastidim
stao sam
jer mi suze vlaže oči
ne vidim strune
uželio sam vas se mile moje
toliko mi nedostajete da me život boli
Srce mi šapuće
pusti sada tugu
vrijeme je za snove i ples
gitara zaplače
Srce se priljubi
uz obraz Grlice plavetne
i vali krenu
Crvena grudva je samo dekor
Ljepoti u svili
koja leprša u njegovom naručju
začudo krvavi led poprima moj lik
inače nema taj običaj
možda misli
da će Ja konju
kome su noge postale stablo
ukorijenjeno u prošlosti
udahnuti lakoću kojom ono pleše
u uglu gitara više nije sama
ima tu jedna milozvučna violina
i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa
sve ljubav
slavi slavi…
korak za korakom
okret i okret
i zastoj i stisak
kada u vazduhu dodir gori
slama
dvije i dvije ruke
lijeve i desne
noge su ljubavne čežnje korak
o Grlica je muzika
koja sve odjednom
želi želi…
obraz bjeličasti i razigrani
uz onaj ozbiljni i tužni tužni…
bolje da sam ostao da sjedim
ne želim da me sada srce izda
neće neće
šapće Ona
ovaj ples moraš odsanjati
potom
sa svakom grlicom otplesati
uželjele se dodira tvojih
strasti što sjećanja na nas nosi
i daj prestani mi lice rositi
nisi valjda pizdun postao
sve će ti se oprostiti
ljubav uvijek pobjeđuje
stišći me nježno
ljubavnički
sa onim neugaslim žarom
koji se nikad ne usteže
korak za korakom…
okret za okretom…
zastoj i stisak
i sjedinjena Srca
dva
što se miluju
ljube
ruka u ruci ruci…
o Srca moja moja…
Mjesečeva ruža
Noć Makova
Ah ta magična žena
Vodopad strasti
Ponos
Puni mjesec je uplesao u utrobu žene
žena je mjesec mjesec je žena
žena mjesec plavi
u svjetlosti sinajskog drveta
goreći nemirnom krvlju
čežnjom nemilovanih skuta
u noći makova što prolazi
a čovjeka obećanog nema
zapleo se u vodopadu
što se obrušava drugim bedrima
žena mjesec nedorečenim latima
osvetu sprema
a nema ljubavi gdje srce
sa mjesečinom mreže plete
Malena
noćas sam malo tužan
dok milinom
mojim venama teku
tvoje riječi
stihovi i rime
miluju me
molitvom tvojom
čak i kad hladno je
i veliki minusi se prospu životom
a u srcu sniježi i ledi
boje i riječi se otimaju
lepršaju
slaveć tebe
zatočenicu aleksandrijskoih dvora
ljepotom babilonskom okovanom
ljubavi ključarice
nema druge
prelijepi život je stvoren za tango
Prije nekog
i iza
nekog vremena
obećah
ime tvoje
Milo moje
stihovi ga rodiše
od prije nekog vremena
zvaću te
Moje tišine i sni
samo me jedno po jedno
ti ne pitaj
tko sam
kako mi je
ime moje
bojim se
ti ćeš suze liti
a ja ću tužan biti
Svaku noć pomišljam gdje su
sve one moje djevojčice mile
sa cvijetom na usnama
mirisom u srcu mene čekaju
ili su sada samo tujinke neke
kad i djevojčice su i starice lijepe
neću sleđeni mozak
da mi truje srce mile moje
hoću da sam usporen vazdušast
dijete što ljepote vaše sanja
onih samo naših dana
kad nebo je bilo plavo
nisu moji drugari i pratnja
patnja ravnoduštnost i obamrlost
hoću da duša rovari snije piše
prelijepe bajke o ljepotama o jedine moje
darovanim ponekad odgurnutim
kad mjesec je lagano plovio
hoću bajke da pišem
da ne bude kasno
da one do vašeg rca stignu
usnama svojim da ih ljube ljubavi moje
očima svojim kvase i misle
kad neko je smotao jedra crvena
pjesme će im donijeti mirise soli
šaputanje vala i govora ruku
ne bojte se grlice krhke moje
prizivanje ljubavi ne može vas skršiti
jer bili su stađuni lipi i cvitni
kad ljubav sam poklanjao
ostavljao jedra poderana zdanju staklenom
Dobrota MBS
Okus čednosti
Tajna svjetlosti
Ples zaljubljenih duša
Vali dobrote MBS
Banula je
krasotica
tek tako
nepozvana
i skršila me
ljepotom
srce mi u fišek
smotala
molim da mi prosti
moje djetinje dane
koji ne znaju šutjeti
stišavati ćežnju
da smijem ukrao bih je
ali kako čednost dotaći
kalendarima koji bole
kako krasotu zagrliti
tugom što ne prestaje
nemam mnogo izbora
Mil0 moje
kleknem
zarovim u uspomene
nijemim
volim te
tajno moja
Oprosti dijete
a nespremna pade
šarenom svijetu
boja
od snova
koje nevinim sjajem
usnama polažem
po tijelu djevojčice
tek otkrivene žene
što u proljeću
rasipa mirise
ljubičica djeviačasnkih
vraćam te svijetu tvom
Oprosti dijete
a ljubavlju talasam
tvoja bila
ka putima zvijezda
a nisi htjela
igre
u kojima riječi
gore
postaju tijela djela
postajem
uspomena tvojih sjena
vraćajući te svijetu tvom
*
Hvala ti Ženo
ostani dijete
Krhka ruža a kapljica rose
koje poklon bješe
meni hudom
voljevši nježno
čaroliju tirkizninih noći
kojima
Mjesec skrivaše lice
zbunjeno
gubeći nevinost
u jednoj bajci djetinjoj
vraćam te svijetu tvom
Svjedoci nijemi bi ovdi
a sada više ni
neka ina
ostrvu duge nalik
srce mi grije
dodirima mekim
poput zvuka saksa
što milošću plovi
tijelom bjelokosnim
nježne kradljivice
a mi damare
razigrana slama
mramornom bistom djevojčice
utkano u iskon žene
darivajući ih ponoćnim zvucima
kao odru
srebrenom mjesecu
što nas skriva
maglicama
da se ne stide
ludovanja naših