Ješua Hanocri – Drvodeljina poema

 

 

 

Ovo je moglo biti Isusovo Jevanđelje ,da je koljim slučajem bio pismen.A možda je neko u riječi pretočio njegov nauk.

Papirus sa tekstom koji vam u našem prevodu nudimo je pronađen zajedno sa Judinim jevanđeljem.

“14.aprila 2005.-Stižu  vesti da je u srednjem Egiptu pronađen kodeks sa tri apokrifna teksta među kojima je i Jevanđelje po Judi .”

Međutim jevanđelje po Judi je u posjedu crkve još od dana katakombi,ali ga ona krije od svijeta.O tom jevanđelju imamo tekst,ali ga sa razlogom čuvamo.Objavićemo ga kada završimo Drvodeljinu bajku koja je obimnija od bilo koje druge poznate radosne vijesti.

»Judino evanđelje« spada među ranokršćanske apokrife, koji su nastajali od početka II. do kraja IV. st. Njih Crkva nije prihvaćala u svoj kanon, to jest u popis svetih i nadahnutih knjiga, budući da se u njima često “iskrivljivalo” evanđeoski opis Isusova lika i Isusovih riječi i djela i jer su često prožeti gnostičkom herezom.”

Obzirom da pismenije nije imalo  naslova mi smo se drznuli da ga nazovemo Drvodeljina poema. Dijelove ćemo povremeno objavljivati u terminuod 20 08 h.

 

Drvodeljina poema

Uvod

 

Pogledaj ispod nogu čovječe!

Pa – pogledaj u zemlju oko sebe sine čovječiji!

A, zatim

– pogledaj u nebo stvore Božji!

Ako imaš vid ,a  dato ti je da ga imaš,

šta vidiš dijete Božje?

 

Oslušni ispod nogu čovječe!

Pa – prigrli treptaje zemlje oko sebe sine čovječiji!

Zatim – upij zvuke neba stvore Božji!

Ako imaš sluh,a  dato ti je da ga imaš,

šta čuješ dijete božje?

 

Sretniče, samo je tebi  govor pokon Nebeski!

Pripovjedaj o onom ispod nogu,nebu i zemlju  sine čovječiji

A zatim zaviri u svoje srce i pričaj Istinu  stvore Božji..

Ako imaš govor,dato ti je da ga imaš,

progovori Dijete Božje!

 

Dali si to zanijemio

Srce okorjelo.

Zašto šutiš?

Oko nevjerno.

Ili se posramio.

Dušu zlu poklonio.

Oči ne dižeš.Govor si zaboravio.

 

Ili zanijemio od zaborava – bježanja

od velikog eonskoga stida i kajanja

od iskonskih korijena zbog bremenja

sa puteva Stvoritelja Jedinog  skretanja?

 

Čovječe – sine čovječiji – Božji stvore

dijete Božje – ja ću ti reći –zborim istinu

ono što jasno je i kad se oči – uši  zatvore

da vidiš i čuješ sa neba čistu suštinu.

 

Vidiš ti  prelijepa – čudesna

Božija stvaranja – savršena

nemjerljiva bez ikakvih mana

datost  bez  najmanjh pukotina.

 

Oslušni

šta čuješ

sva vaseljana slavi

zahvaljuje

Bogu Jedinom na poklonjenim blagodatima

sve  ničice zemlji pada i strahuje

sa skretanja

naputa, nauka  i zima.

 

 

A u ime Boga Jedinog

moje ime se

mnogo toga reklo uradilo

nešto dobroga

ali i jako mnogo

previše toga

lošeg

zlog umobolnog i iskvarenog

da zemlja samo što ne izbaci svoje kosti

sa njima i moje kosti.

 

Duša mi ne nalazi smiraj.

iza mene ostadoše mnoga svjedočenja

moja

o dobrim vijestima,

najvjerodostojnija su

po kanonskim pravima Matejeva  i Lukina

mada i u njih drugi uvukoše laži

dodaše neke neistine

sablazan meni i njima

Mihajlu i Gavrilu

anđelima.

 

Jovanovo svjedočanstv,

a i takozvano otkrovenje

samoproglašnje zaprisegnutog

Pavla za apostola Savla

goniča , ubicu pravovjernih

boli i vrijeđa mene  lično i 

anđele sluge Gospodnje

 

Ustoličenje njegovo ,ime mu se ne pomenovalo

za mog nasljednika hula

najveća historijska podvala farizeja

iz koje su proistekle i usmjeravane

sve zablude hrišćanstva

koje se  izrodi u suštu suprotnost

mojega naukovanja.

 

Zbog toga ja  Ješua Hanocri,

zvani i Isus iz Nazerata

kao i svaki čovjek

rođen po volji Božjoj

od majke Marije

i prigrljen od prečasnog muža njenog

i mog oca drvodelje Josipa,

zaklinjem se  govoriti Istinu

kao što sam i uvijek činio.

 

/Nastavci slijede /

Igrokaz na dan 10. Februar / Veljača


Pjesma dana

 

 

Danas je 10 dan veljače 2019. Ako vam je lakše anlaisati ,febraur je.Ili mjesec kada se sve velja , odnosno talasa. to bi napriliku bio četeres prvi dan ove mubarek godina. Na nepriliku mnogima ima još samo i okruglo 325   dana.

Nemojte opet potezati pitanje okruglosti broja 324. Evo ovako: Zbir cifara je 9.  Da li je to okrugao broj? Normalno da nije. Samo budale ne znaju da nije okrugao broj. Mi nismo budale, ali ako dodamo  devet na 324 , dobijemo 333. E to vam je okrugao broj. kako znamo? vrlo jednostavno. I zbir ovih cifara je 9. Kada se nešto sva puta dobije onda je to paran broj. Svi parni brojevi koji se završavaju… E, u školovanju    nismo dalje stigli. Izbacili nas iz  vrtića. Kažu male ajnštane ne primamo u školu. Svoje teroije okruglih brojeva neka stave pod rep onima koji se veljaju.

Što su ovi obrazovani čudan netolerantan svijet. Ne shvataju da je princip  takara zasnovan na  okruglim i parnim brojevima. Zašto? Niste nam dali da završimo škole , a hoćete da se grebete o naše teorije i umotvorine. Malo šjutra.

Raja , valja ova  ?

Šuti raja. Zavali glave u kontejnere, stid ih , gladni su , pa čeprkaju po smeću. Pankeri po stare dane postali. Ne da  im tronacuionalistička bagra i fukara ni  suvu koricu hljeba da zarade.

Mačke i kerovi ga zovu takarli mjesec.   Na zbog takara nego se jadne životinje žive  smrznu  , dok čekaju ne bi li  uradili ono. Nemojte nas pitati koje. To se ne pita. To se radi, bilo da si hajvan ili insan,   ili  po običaju i zakonu hajvanski insan.

Žao nam što nisu skontale fol. Lista čekanja. Kada dođete na red , spikerka sam objavi: Sjijedeći, I nema zime. Da li se  čekajući taka , oliti ono ,   u međuvremenu  šta ukrutilo , hoće se reći zaledilo  to već nije naš problem . nismo voajeri ni papci.

Dani se naslagali ko tovariši u gori zelenoj. Samo dani se svake godine vrate, atovariša je sve manje. Nije nam žao tovarišica. Snađu se i ponekad uprte nekog tovara. Njačešće… Vi mislili mi hablečine i otkucaćemo da se o našim čevapčijama i filigranistima  radi. Ma jok , radi se o našim kenjicima.

Što i kako kenjci prosudite sami. Kažu kenjci imaju mnogo toga za pokazati. Megarice se nikad ne žale na njih. Pitajte tovarišice.

A i ona Kitočka se na sva mah hvali kako joj najviše pašu sarajevski ćevapi. Toliko je oduševljena  d anikad ne kaže ćevapi , nego čevapčine. Ne znamo kako je saznala za tu mahalsku fintu. Mi smo gospoda i ne možemo je ništa pitati.  mi delamo. Vama svejedno , kako ste. Pitajte je vi. Pride , nek nam javi kada će opet u sarajevo na čevapćiće.

Ovi stađun  ,što ruke nam stišće i zima mrazi,  plovi ka proliću cvitnom, litu sritnom i jeseni ća stere lišće na stazi ,  o stadjuni, stadjuni moji.

Tako se pjevalo i prije kad su se dešavale stvari koje su se desile:

Lažovi vatikanskih katakombi – Igrokaz na dan 6. Februar / Veljača 2017.

 

Ljudi pogrešno kontaju ,  pa kažu te i te godine računato po Hristu. Mi se opet volimo  igrat doljevuše. Jal nezvanom gostu uvaliti takarli nadoštiklanu  kafu , ja bajatu , jal beternu inofrmaciju.

Od  kada je opat  Dionizije Mali, pogrešno Hista podmladio  za četiri godinu  i odredio   Anno Domini,  npravio je pravu papazjaniju.

Sada se ne zna kako pravilno oslovljavati nultu godinu. Nova era ili naša era , engleski: Common Era, “opća era”, doslovno “obična era”; latinski: Era vulgaris, rjeđe tekuća era jesu izrazi kojima se označava vremenski period koji je počeo prvom godinom gregorijanskog kalendara, odnosno izrazi koji služe kao alternativa eri Anno Domini .

Nauka , time mislimo Rimokatolička crkva je “dokazala” da se Isus rodio 13 . Marta  , 4 godine prije Isusa, kao što je dokazala da se rodio 6., 7. i 8. gofine prije Isusa.

Datimi rođenja su takođe  dokazivani više puta: 20. mart, 20. maj, 20. april ili 29. septembar.

Nisu se potrudili da objasne da li je Isus  svake te godine , od   26.  do 36. godine , računate po Hristu,

nako trećed dana od raspeća vaskrsavao.

Svemu tome treba dodati da Isus Hrist nije rođen ni 25. decembra ni 14, Januara, i da to crkva nikad nije obznanila ili ispravila.

I sada poslije svih ovoh mućki i mešetarenja treba vjerovati u autentičnost najgenocidnije institucije u povijesti čovječanstva.

Šro bi poete rekle:

-Aha , kako da ne.

U prevodu , mnogo je  lažljiva i krvava ta crkva.

Neovisno o eri danas nije surbota , što bi Fata rekla. Njoj nije bitan datum već dan i da u nazivu   dan ima slovo r.Ako nema ona ga umetne.Jer dogovor je dogovor.Svakog  dana koji ima  r  u imenu  nosi  takar.

Onda bi danas trebao da bude ponerdeljak. Aferim za Fatu.

No bez obzira na Fatine afinitete i potrebe ,danas   je šesti  dan veljače 2016.

Ma šta se Fati prisnilo,ni ona ne može promjeniti ono što se zbilo na današnji dan.

Apsurd i stvaralaštvo

Nekako slučajno pročitasno:

“1960.-U saobraćajnoj nesreći je poginuo francuski pisac Alber Kami, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957, čiji se književni rad temelji na ideji o apsurdu (simbolika mita o Sizifu) i revoltu (simbolika mita o Prometeju). Apsurdnosti svijeta suprotstavio je stvaralaštvo, jer, kako je napisao, “stvarati znači dvaput živjeti”. Djela: romani “Stranac”, “Kuga”, “Pad”, pozorišni komadi “Kaligula”, “Pravednici”, “Opsadno stanje”, “Nesporazum”, eseji “Svadba”, “Mit o Sizifu”, “Pisma njemačkom prijatelju”, “Pobunjeni čovjek”.”

Nas su zadeverale dvije  rečenice hroničara o djelu Alberta Kamija.

-Književni rad temelji na ideji o apsurdu (simbolika mita o Sizifu) i revoltu (simbolika mita o Prometeju).

-Apsurdnosti svijeta suprotstavio je stvaralaštvo, jer, kako je napisao, “stvarati znači dvaput živjeti”.

No, da bi o njima razmišljali trebali  bi smo se dohvatiti egzistensijalizma.Ako se hvatamo egzistencijalizma,moramo otići na njegove korjene Kjerkegord,Dostojevski,Niče,zatim do njihovih predstavnika Sartra i Kamija i njihove dekadentne filozofije.

Jedino je Dostojevski uspio dati puni književni obol čovjeku apsurda.Njemu je to bilo lako.On ima ruskog čovjeka koji je sam po sebi apsurdan.Apsurdnost nastaje iz uprostavljenosti aristokracija,seljak i siromah.Samo je trebao stvortiti situaciju.To mu je bilo još lakše,On je vrstan pripovjedač.Kao Rusu poznata mu je širina i bol duše i kobnog trenutka kada se ta duša razdvaja ili tone.

Kjekregor je čovjek koji vješto barata riječima pokušavajući da ospori Hegela.To mu ne uspijeva,ne zato što je Hegel neoboriv,već zato što je Kjerkegorova teološka filozofija opterećena biblijskim shvatanju čovjekove krivice.Kriv ili ne ,to je čovjekov usud oko koga mu se vrti egzistencija.To je besplodni  perpetum mobile njegove filozifije koja se vrti u krug.

Niče je  na putanjama Kjerkegora.Kjerkegor traga za uzrokom prerane smrti svoje majka i petoro njeno djece.Zaključuje to je grijeh.Njegova majka je zanijela prije udaje,van crkvenih normih.Znači zgriješila je i zato je nmorala biti kažnjena i njena djeca  .Na tom zaključku razvija svoja teološka bulažnjenja o apsurdnom svijetu pojedinca.

Niče, opet ,ne može sebi objasniti  zašto je njegovo otac,izuzetno pobožan čovjek godinu dana umirao u najvećim mukama.On se odriče Boga i prihvata Darvina za svog vođu i sanja da će se društvo razviti u “nadljude”.Odrekavši se boga on se odriče i ljudi.Povlači se u svoj um i zahvata ganištavilo.A ljudi nisu postali nadljudi.Razvili su se u monstrume.

Sartr i Kami su  u djelima Mučnina i Strancu pokušali ići putem Dostojevskom.Nisu uspjeli.Njihov patos je manjkav i  neiživljen.

Mučnina je bezvoljna tlapnja o nečemu što ni sam pisac ne razumije.

Kami je malo jasniji jer u Stranca unosi autobiografske crte.-To je snaga romana.Kad uključuje egzistencijalizam u djelo postaje nejasan i normalno jedino ga može završiti apsurdom.

Ali obojica ubijaju čitaoca dosadom i insistiranju na nečem što nije apsurdno,već uopšte nema smisla ni uporišta u stvarnom životu.

Dostojevskog isključujemo iz kruga egzistencijalista i zbog njegovog odnosa prema životu.Njegov čovjek može biti apsurdan ,ali on je živ i senzibilan.Nije prazna čahura ,bez emocija, koja tone u ništavilo koje ga vuše sa sobom u nerazumljiv čin.U tom životu žena ima svoje mjesto.Ponekad malo iščašeno,ali i to je Dostojevski.

U egzistencijalista, žena nije čak ni misaoni pojam.Ona je samo objekt u krajnjem obliku.Objekt kojii je tu da zadovolji potrebe apsurdnog čovjeka,jednog sintetičkog usamljenika kome je dosada pokretač tlapnje.

Kami je rano shvatio da je egzistencijalizam šuplja priča i povukao se. Nas je začudilo da nobelovac mora pisati novi roman Mit o Sizifu da bi objesnio šta je htio reči prethodnim.Odsustvo inspiracije,strah o pogrešnom tumačenju ili jednostavno dopunjavanje šuplje priče.

I još nešto.Kamijeva pogibija nije apsurd kako to neki vole reći.To je bila sasvim obična ,teža saobraćajna nesreća.

Srtr mu je to oštro zamjerio i bio izuzetno kritičan prema njemu.Pred kraj života je priznao da je večina njegovih egistencijalističkih šupljanja pravo sranje.

I Kami i Sartr su dobili Nobelove nagrade.sartr nije htio da primi svoju.

Egzistencijalisti su umjesto nas ispričali suštinu ideje o apsurdu i stvaralaštvu.

Mi ćemo biti laici i reći ne može postojati egzistencijalizam prije života, ljubavi i milosti . Milost rađa ljubav.Ljubav rađa život, Život rađa egzinstencijalizam.To je naš perpetum mobile.

Ko je stvorio život ili kako je nastao život u   filozofskom i prirodoslovnom fantmozgarijama  je  lični odabir svakog pojedinca.Svako ima pravo da se kreće i da bude kreten,ili ne..

Neko vjeruje u Boga,neko je postao od majmuna,neko je egzistencuijalista.

Stvarati uglavnom ne znači živjeti.Ili je stvaralac prno u fenjer,ili se plašio da pogleda kako je napolju.Ima časnih izuzetaka koji potvrđuju pravilo.Oni su svoj život prenosili na papir.U predahu,između dva uzleta.

Isto tako stvarati ne znači i stvaralaštvo.Buve i Pekiše su stvarai enciklopedije,a bili su samo prepisivači.Knjigovođe.

 

 

 

 

Opet ubiše , nemilosrdno , kukavički

 

 

 

Opet ubiše , nemilosrdno  , kukavički.

Ovaj put u Instambulu.

 

Zar je bitno gdje ubijaju?

Nikad ne prestaju.

 

Proklete bile ruke ubica!

 

“Proklete bile ruke Ebu Lehebove*,a on je propao.

Nije mu koristio njegov  imetak ni ono što što je zaradio.

Bit će pržen u rasplamsaloj vatri,

I njegova žena koja mu nosi drva (drvonoša).

Na vratu joj usukan konopac.”

Ovo su riječi  Kur'anske sure 111. El-Leheb.

 

Ebu Leheb  znači otac  plamena.

U širem smislu on je otac zla i nevjerenik. Podrazumjeva i čovjeka čija su djelovanja zla i štetna. Označava i čovjeka slijepog i gluhog, pohlepnog i lakomog na ovozemaljska  bogatstva i strasti. On je i podmukli dvoličnjak koji iz hira ubija nevine.

Kako sura kaže; on je čovjek koji propada i družbenik pakla.

Žena  koja drva nosi je družica oca zla. Označena je kao drvonoša. Drvonoša je i svako ko drva nosi Ebu Lehebu, ocu zla. Znači, drvonoša je njegov sluga, pomoćnik prijatelj, supartijac, hanefijac  i ulizica.

Ko su očevi zla ili ko su njegove drvonoše u svakom konkretnom svijetu ili našoj realnosti? Kakve su njihove ruke, kako je propao ili zaradio imetak, zbog čega mu neće koristiti, šta je to rasplamsala vatra, šta je usukan konopac na vratu?

Odgovori se znaju.

 

Zločini se događaju svaki dan ,a svijet ne čini ništa da ih zaustavi. Samo prazne riječi kojih su se i papir i slika i zvuk počeli stidjeti i ignorirati.

 

Nikom neće pomoći ako kaženo stidimo se,da tugujemo za žrtvama,da saučestvujemo u bolu,da razumijemo bol.

To je čisto licemjerje.

Sutra će neke druge zvijeri učiniti isto nekom drugom.

Mi ćemo ponavljati kao papagaji o stidu, tuzi, bolu, saučešću i razumjevanju i zahvaljivati nebu što se to nama ne dešava.

Kada se zlo desi više nema praznih šuplih priča. Zlo je konkretno,odnosi nevine šrtve. Zlo sve više postaje zakulisana igra u kojoj  je novac prvenstveni cilj.

Manijake i ubice treba nestati, počistiti , odmah, bez odgađanja jer to nisu ljudi. To su mnostrumi ,plaćene ubice koji vjeruju u novac i zlo. Njima je jedini cilj proliti što više krvi.

Svi smo mi saučesnici u svakom novom zločinu.

Nečinjenje je saučesništvo.

Nekažnjavanje je saučesništvo.

Neuništavanje zla je saučesništvo.

Svaka bol je drugačija i ako nije doživljena  , ona se ne može razumjeti

Oni koji rađaju i naređuju zlo ne preipadaju ljudskom rodu. Oni su družba plamena.

Neka se sakriju u mišju rupu, nebeska pravda će ih stici na ovom i onom svijetu. Ne bismo im bili u koži.

 

Oni jašu Mojsije baca harmonike – Epizoda deset ( Peti dio)

Oma nije došao,htio je ali nikako nije mogao naći zdravstvenu.Dok je izvadio novu konzilij izašao,samo Deba osto još mesec dana.Kad su ga drotovi pendrekali,grizo se za jezik da ne vrišti , pa ga vaskolikog podero.

Dvije stvari tada nisu razjašnjene.Zašto je Dobri zalego na maksilofacijali

i kako je Deba završio sa njima?Mnogo kasnije se to u nečijim dnevnicima pronašlo.

Dnevnici su tuđa intima i njima uovoj priči nema mjesta.

Dosadilo Mojsiju oni stalno u zatvor ,i vazdan  neke belaje tegare, koji im prolaze  kao neke van take fore.

Jednog dana ide ti on Titovom sa Zlatom prema akademiji,ona kasni na posao,on na predvanje.Njemu u glavi Hercine,Lenjivca i Dobrine fore i zatvori.

Komšije kažu za sve bila kriva sevdalinka Joj,Crven Fesić mamo.Znaju to oni dobro;vas cijelu noć nisu mogli spavat od Zlate.Ona svako malo zaleleće:Joj,mamo mamice. A Mojsije samo malo glasnije ukće,ko puh;uh ,uh. Mislili da je zub ili stomak boli,pa je on lijekom nudi.Zato kasnili na posao.

Na uglu Kulovićeve, u žurbi prešli ulicu van pješačkog.Drot ih zaustavio,traži ličnu i pare za nesaobraćajni prelaz preko ulice.Prekršaj je to.Mojsije ni jedan ni dva i fljas drota u čelenku.Zajeban štos imao.Glava boli.

Drot se složi ko Lenji, kad se gangrenira.Namah ,na mjesto obeznanenja.Nema ti u Mojsija zajebancije, kao što je nije bilo ni kod onog biblijskog.Ako je neko njegove visine,niži ili zeru viši, ni jedan ni dva nego fljas u čelenku.Ako je viši ili krušniji nogom u bijele bubrege,pa fljas u čelenku.Rezultati isti,KO u drugoj sekundi.Nema brojanja do osam,samo se hitna pod hitno mora  zvati.

Spengaše Mojsiju dok si reko ašlama.Narod kaže dok siu reko kritva ili keks,ali mi nećemo.Prvo keks asocira na seks.A drugo Mojsije mrzio britvu više od pjesme jesen dođe,januke i kruške zriju.Mirisala mu na krkane i papke.

Odleža on petnaest dana u bajboku.Pokvari  planirani petnaestodnevni odlazak na more sa Zlatom.Ona jadnica svaki dan u centralni mu dolazila i ponude nosila.Te godine nisu na more otišli. Završila se sezona dok je Mojsije svježu havu ponovo počeo disati.

Poslije se Mojsije u poverenju izjadao Dobrom.Grizla ga savjest.Deba po običaju spavo,Lenji dobijao vještačko disanje,Herco se ganjo sa Lelom Jelom Jelenom po šiltetima i jastucima.Jal se šilteto,jal se jastučio,ne mre se prokužiti.

Neko bi reko to mu je isto.

Deba bi mu reko nije,konju jedan.Hajde probaj takariti na šiletetu,pa onda na jastuku i št ćeš skontati?Skontat češ da se na šiltetu šilteta,a na jastuku jastoči.A to nikako nije isto.Jer ako se prvo šiltetaš,pa udariš jastučiti,sve vičeš jesam blesan ko me navali na ovaj belaj.A ako se prvo jastučiš pa promjeniš na šiltetanje,lakne ti duši i sve vičeš ;joj rahatluka  mamo,mamice. A onoj tvojoj takarneki sasvim svejedno.Njoj je samo do joj,mamo mamice.

Oma tugovao za kosarom Kosom Bibanović,preminula prelijepa djevojčica.Jadnica ,mila grlica naša.Galopirajuće je u petnaes dana pokosila.

Mojsije nije   imo love da plati kaznu na licu mjesta niti love za ljetovanje.Sve spisko u drvenu džamiju onu ,dva mjeseca kada je bila disko.

Tako ti on duma o tome i priča Dobrom.

Godinama kasnije Deba ga izdo.Sjedi se ,muzika leprša.Mosije navalio na Dimitrije sine Mitre i Vranjaku.Bilo se u fazonu vranjanskom.Onom fazonu , kada se Dobri opiči i hoće da vrati barem jednu iskricu srebrenog srca ,vezenog rozaklijom,ribizlama i ljubičicama.

Tada bi on čopio neku pjevaljku u kafani,najčešće kod Mehe ili Zize,nekad,u domu milicije,kineskom restoranu,osminama.Nikad sa čaršije.Nije morala pjevaljka dobro da izgleda,morala je  samo dobro da pjeva Mito bekrijo.To je bila izuzetna rijetkost koja se dešavala na priliku jednom godišnje.Da je zlatna bila , Dobri je ne bi ni treščicom dodirno.Bar bnije pred rajom.Uvijek im garantovo da ih neće niko prstom taći, ako one neće.One su manje više htjele ,jer bi  se veče  Frke krasotice ,pretvorilo u veče uspomena, ljubavi, tuge i boli. Pjevaljke to itekako razumiju i osjećaju.Tada se savim jednostavno i sasvim prirodno budi želja  da te neko nježno miluje i ljubi.

Debu stari pritisno da ide u armiju.Tri godine ga izvlačili drugari.Mojsije ni jednom da zasvira onu voćnu.Kaže gdje si ti vidio da se kruške i jabuke miješaju.Ljut Deba na Mojsiju.Gdje ćeš ba ići u armiju, a drug ti,može se reći,najbolji neće želju ispuniti.Ljut toliko da je samo čeku dobru priliku da mu zaviče.

Prilika nikako da se ukaže. Ili se zapjeva ili se prepije,a  najčešće neka ili više njih  zajauka,pa se nema vremena za belaj. Tako vrijeme prolazilo,on taman skonta fol kako da ga provali a Mojsije hekne ramunjik o ledinu i nema harmonike ,baš kad je Deba htio da zucne.Prosvijetli mu se;Mojsije prorok pa sve vidi.Uradiće on to nenadano kad se Mojsije zadevera.Jedne večeri probudi se on bunovan ,u nekoj bašti,muzika treperi i on dreknu.

Jebalo te Mojsije pašče. Ti nisi imo kinte pa tres drota i u bajbok.Svu lovu za Zlatu .spisko kod drvene đamije u disko.Nisi htio da se stidiš pred njom,  što nemaš love.

Svi zanijemili.samo jedno od njih pojma o tom imo.Mojsije nadrko obrvu na Dobrog ovaj samo sliježe ramenima.Mojsije shvati da ga Deba čuo kad je priznavao.To mu namjera bila.Svima znano bilo da se Deba znao uhinjiti i nalik vaojeru pokazati.Samo nije znao da će konjina voliko čekat.Kad ti žensko čuje da se neko za nju žrtvovao ,zahvalna je  i spremna na žrtvu  ko slatka krofnica.A ovoliko se žrtvovat ko Mojsije, to je barem za zdjelu medenih krofnica.

Zlata pita;jel tako,on ni jedne ,zacrvenio se ko bulka,sageo glavu ,samo što je ne pokrije rukama, ko jungferli curetak kad se pomene crveni fesić.Diže se Zlata za ruku ga jami i pravac odaje.Ne prođe predugo , taman onoliko koliko njoj treba,a Zlata cvrkuće:Joj ,mamo mamice.

Poslije maksilofacijalne više ni jednu nije tebalo zvati.Ni pjevačice,ni sestre,ni polusestre,ni dalje  i bliže sestre,čak ni najudaljenije,ni bilo koju žensku.Tada se Lenji malo razvrijednio i sa Debom naplačivao ulaz.Nije to bilo ništa strašno.Morali su ,inače bi bankrotirali i od sevdaha ništa.Toliki promet bio.To se nije smjelo dopustiti.Flaša žestokog po izboru za ženu koja ulazi.I ništa više.

To se malo po malo pročulo da su počele dolaziti i iz drugih gradova i država. Pančevo, Beograd kraj Pančeva,Priština,Knić kod Kragujeva,Rijeka , Leskovac, Priština,Mitrovica on Šćipetr.Bilo je tu Poljakinja,Čehinja,Njemica, Francuskinja, Italijanki, Norvežanke,zalutaše i dvije Japanke,Francuskinje se opetovale i navadile.

A šta je bilo na facijali?

To  je već duga i druga priča.

 

Oni jašu Mojsije baca harmonike – Epizoda deset / Četvrti dio)

 

-Opet ti. Koji  si sad pa ti i šta trebaš?

-Niko i ništa mi ne treba, nego poslo me Semiz sa ovom hablečinom da nešto ne zabrlja.

-Pa gdje mu je uputnica.

-Nema je.

-Što je nema ?

-Otkud ja znam,zato me Semiz poslo s njim,Kaže vodi ovu budalu na makilofacijalu.

-Što mu nije dao uputnicu?

-Nije ga mogo ništa razumjeti,pa je nije ni dao.

-Vodi ga nazad Semizu da mu da uputnicu.

-Bogami je neću,znaš kakav je Semiz kad poludi i eto ti odmah otkaza.

-Gdej radiš?

-Nigdje.

-Pa šta ti može?

-Sve,ima ti taj pamćenje ko  slon,kad god se zaposlim eto ti njegova habera i ja otkaz.Poslije bi haber stizao i prije nego što bih pomislio da se zaposlim. I zato se ja i ne zapošljava. Nisma lud tolike otkaze nabešati. Nije ljucki.

Konta dotur vidi budaletina , ali zna da se valja se kačiti se Semizom, pravo natakaren  čovo, Ipak  nema mira .nego mora da pita:

-Semiz je na abdominalnoj,kakve to veze ima sa srcom?

-Nikakve , ali ga poslo ga onaj Solaković sa kardiologije kod Semiza ,jer ne smije da ga operiše,više puta izmasakriro pacijente.Neki umru,niko ne preživi. Nema treće u Sole.A i očelavio pa prešo u okarinoglavčeviće- U njih niad pameti nije bilo.

Ovaj se razumije u medicinu konta doktor ,ali ga ipak pita:

-Ovaj tvoj ,neka budala kažeš.

-Nije moj,ne poznajem ga, ali je lud ko struja.

-Kako znaš?

-Ništa ga ne razumijem,ja samo poslušo Semiza.

-A šta si ti radio kod Semiza?

-Ništa,donio Musti Ominu knjižicu.

-Ko je sad Musto i šta će mu Omina knjižicu?

-Musto je bio jedan pjano i Semiz ga nije htio operisati, jer je u njegovoj knjižici njoj pisalo ,da je on lično, Musti operisao slijepo crijevo.A nije,operiso je meni,na Mustinu knjižicu. Zanmo to i Semiz i Musto i ja. Ali se svi pravimo mutavi. Takav vakat.Musti trebala knjižica na kojoj piše da nije operiso crvuljak.Ja knjižicu zdipio Omi.Njemu ne treba ima đozluke  i odnio je Musti  ali ni njemu nije više trebala.Rikno čovjek.

Doktor zove sestru,ona ulazi,on joj pokazujući na Hercu kaže, vodite ovu budalu na peti sprat,papilome lingve i ne dajte mu da priča,sve pretrpite,samo mu ni za živu glavu ne dajte da priča.Pomutiće vam mozičak.

Vidi dotur da se ovde baš ništa neće završiti kako treba,ali mora da pita:

-Dobro,sve je to u radu,ali  tebi nešto fali debeli?

-Ništa ,ja sam zdrav ka slon.

-Onda razlaz da te moje oči ne vide.

Vidi  Deba  da se i Herco  uvalio.Uvaliće se i on , u tren skonta rješenje i smije se doktoru u lice.Doktor ga prati na vrata,izgubio strpljenje samo što ga ne gura.Izlaze oni u hodnik.Vidi doktor nekog pacijenta guraju na krevetu,a ovaj nešto očajnički gestikulira.

Deba se još više rzavaljuje od šege,ne može da se kontroliše  i valja se po podu čekaonice.

To je Lenji zalego u kauč,četiri hamala ga nose ,a on obadvjema rukama pokazuje na otvorena usta i krklja.

Doktor ga ništa ne razumije,samo odmahnu ruku i kaže peti sprat,pepiloma lingva.Sestra nije na svom mjestu.

Doktor konta,glupača , sigurno joj sada   onaj nešto priča i nek ga ona sluša i ne razumije.

Deba ode sa planom u glavi i brzinom u nogama,a doktor sam sebi naglas  kaže.

Luda li dana i još luđih insana,ljudi moji.

Gleda na sat,dvadeset do dva,a on doručkovo nije.A svijet pun hajvana, koji se baš danas došli uvaljivati  na maksilofacijalu sa papilome lingve.On je  u svojoj praksi imo jednu papilomu u pet godina,a evo danas pet u dva sata.Nije pet nego četiri,prešo sam se.Smuntali me manijaci ni sam sebe više ne može razumjeti. Garant ćer se peti preko štele uvaliti.

Kad evo ti Semiza ,gura kolica i kaže mu:

Evo ,jedna sasvim obična papiloma lingva i dobro mi ga pripazi.CK i Branko M. mi dali izričit nalog da ga skrbim.

-Ali ti si na abdomalnoj,šta imaš sa papilomom.

-Ništa,ali znaš kakve su over hablečine iz CK,pogotovi njihovi glupaci iz SKOJ-a.Oni ti pojma ni o čemu nemaju,a zemlju vode.Naravno u propast.Sve sami goli papak i vukojebinaš.

Neće ovoj lijepoj zemlji na dobro izaći.Nego ni jedne nikom i ima da ovog   paziš ko malo vode na dlanu.I da znaš da je i Luca već zvala i pita da li je Baška Baša ordiniran.

-Ko je sad Baška Baša?

-Uzmi uputnicu sve će ti se prosvijetliti.

Skoro bijesno se otrese Semiz i na vrata mrmljajuči:

-Ja ,hajvana, majko moja.Nakotilo ih se ko maćića poslije vijanja po veljači.Ne more ih svijet više tegarit.Ne sluti na dobro.

Smjestiše petu papilomu,odjednom tišina i mir.

Uh,- odahnu dotur -očas će kraj smjene , ne bi valjalo da šesta zakuca na vrata.

Ne prođe  ni minut minuta,  a četiri drota nose  Debu i pravo kod onog dotura koji je odahnuo.

Deba  se u rukama drotova  presamitio i drži za usta,iz njih krv na sve strane, ko da ima menstruaciju,treći dan.

Doktor sliježe ramenima,nikoga u prijemnoj čekaonici nema.Primi glavnog drota,onog sa tri pruge  za ruke,u lift ,pa na peti sprat.

Papiloma lingve.

Konzilij na okupu.Ko bi reko.Začudo svi leže u istoj sobi. Po hodnicima bolesnici vijaju sestre , traže smještaj. Kažu neka rulja ih izbacila.

Sestre u sobu i počnu se sa varat smijati .

-Blentovije , ma gdje ste vi dosad. Samo smo na vas čekale da fešta može počet. Ovaj vaš najavio rapsodiju u plavom u verziji Bjelave bles. On već solo partituru izvodi.Sa'ćemo mi , moramo one papke u podrum turiti , da se ne žale hećimu zna nas. Ne može nam on ništa. Nikad nije mogo, ali ima veze u administraciji. Tamo uvijek zlo od gore matere.

Odoše cvrkučići.

Debi s eosmjeh razvalio od uha do uha.

Mojsije ga pita   šta mu je bilo,on nešto frljfa. Začudo, Mojsije ga ništa ne razumije. I sliježe ramenima. I odi vratima:

-Idem tražiti Sestre.

Herco pita Debu šta mu je bilo,ovaj nešto frljfa. Začudo ,Herco ga ne razumije , ali ne sliježe ramenima boji se srce će ga heknuti, ali odi vradima:
Idem tražiti  i Mojsija.

Lenji šareti Debi šta mu je bilo,ovaj nešto frljfa . Začudo Lenji klima glavom,ali ga ništa ne razumije. I odi vratima : Diže tri prsta u vis i kaže:

A, aa…

Deba skonto, to Lenji kaže ide tražiti Hercu.

Dobri ništa ne pita.Deba mu zahvalan do kragne.Bole ga usta i sve u njima gori. Isto k'o da je  po kile pečene mlade janjetine, tek skinute sa ražnja pretvorio u jedan zalogaj.Htejde da se oblizne, ali ga toliko zaboli da se počeo previjati , ko da ima PMS. Nema to veze sa anamo onom ženskom boljkom. To je kod Debe uvijek značilo Pred Maestralno Serundanje.

Morali ga prvo odvesti Semizu,jer se ustanovilo da je fenomen i da je imao dva crvuljka. Tako piše u bolničkim papirima. Svi osim Semiza se ibrete . Svi se počeše čuditi Semizu.

-On samo poviče to je kod ovih bjelavskih mahalaša sasvim normalno. Oni su tako obdareni organima i pomagalima , da se ne bio čudio da je večina njih rođena sa dva ili sa viškom anamo onih.

Sestre na abdominalnoj zinule ko žene ko žene koje nikad nisu vidjele anamo onog. I pitaju šta će sa debom.

– Namah ga vrnite na maksilofacijalu.

Vrnuše ga  na maksilo facijalu tek  tri četiri dana. Skrivale ga svojim tijelima da ga Semiz ne prokuži.   Pravdale se trebalo je takog bolesnika malo pomaziti da se prije oporavi. Deba se nije mogo buniti. Zna , frfljo bi, a nije red pred damama frfljati. A činio mu se taj tretman sasvim zadovoljavajući..

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca – Deseta epizoda ( Treći dio )

Deba pameti poslije bolnice došo ,ali se  nije   promjenio.Podrugivo se sada za pet šest slonova  i sedam osam lavova odjednom,ali nikad više ni jedne pred drotovima nije progovorio.

Znao je da ga čekaju.pa instikte izoštrio.Kupio tamne naočale bez dioptrije i na njih  retrovizore ugradio. Sve misli da sa njima pametnije djeluje.Vidjeli ga šminkeri,pomislili neka nova moda i odjednom vas cijeli grad puna šminkera sa tamnim naočalama sa retrovizirom.Jedina je razlika bila što su šminkerske naočare  imale veliku dioptriju,pa su se šminkeri sudarali sa svačim,posebice sa banderama.

Deba ih natakario.Reko im  da je na zapadu moda ako zatamnoš naočare sa dioptrijom, šest i više, i na njih natandariš retrovizore.Retrovizori daju široki i svestrani fokus misli,a dioptrija prodiranje u bit problema bez pogleda na spoljni svijet.

Tog ljeta se Mojsije nešto ljutno na drotove;zbog Zlate odmurijao petnaest dana.

Nije ni zbog Zlate nego, zbog konzilija.Tako se on opravdavo.Oni svako malo u zatvor.Njemu se čini u inat njemu.Vazda zaglavinjaju kada njega nema.

Uvijek Dobri,Lenji ,Herco i Deba.Omu nisu dirali zbog đozluka,a imo pronicljiv pogled,a Baška Baša imo pune ruke posla ili šta li već ,pa im tada nije pravio društvo.Raspušćenica pun grad.Trebalo je sve to osvojiti i podmiriti.Blentovija skontala da mu je to osnovni životni cilj.E,vala,jes mu neki nijet!

Mojsije se čudio sebi.Ja,vidjelac pravi, a blentovije ne mogu prokužiti. Kad je prvi put posumnjao u sebe,kao da su mu moći oslabile.

Ovako je to počelo.

Prvi put zaglavio Deba isti dan sa njima,ali deset dekika  prije njih i ostao u apsu petanaest dana poslije njih.Ono izašli za par sati.To je ono kad su jahali konje.

Nije ni konje nikad jahao sa njima,ni za njima ,ni ispred ,ni pored njih,jebo ih pas.

To mu najmilija i najsočnija psovka bila.Druge nije imo.Osim jednom kada je opsovao.Jebo vam pas…

Nije sa njima ni lavove vodio na pišanje.To je ono kad su njih  četvorica drugi put otišli u zatvor.Deba opet osto petnaest dana ,a njih trojicu jopet pustiše nakon dva tri sata.

Valja sva  to  ispričati,malo poslije, Mojsije u radu čeka,a naoštrio se.

Nije se ni ligurama niz bob stazu spuštao sa njima.To je ono kad su oni treći put otišli u zatvor. Deba ostao zna se koliko vremena,a oni izašli poslije uobičajenog vremena.

Ovo se još nije dogodilo,ali on zna da će se dogoditi,jedan kroz jedan.On već vidi njih četvoricu kako se spuštaju ligurama sa nekim ženskinjama,điđi-miđi prije,pa điđi-miđi u i niz bob stazu.

I ovo ćemo ispričati kada bude vakat.I zna isto tako jedan na jedan;trojica će izaći ,a onaj konj jedan što nikad neće pameti doći , će opet petnaest dana u centralni otići.

Puco Mojsiju prsluk i za konje,i lavove i ligure i za zatvor.Nije ga briga ni koliko za rahmetli komarca što na slona kidiše.Bolan ,te ti apsane slijedile poslije sedmodnevnih điđi-miđi parti.

Konzilij poprimio moto od Sarajevskih Cigana:

-Nema fešte doli  džidži-midži takar od sedam dana.

Anterije još nisu bile bile prošlost,ali su se oni sve više udaljavali od nevinosti.Ona tek ponekad  bljesne ,kada neka nova ljubav u srce sleti   i prstom upire one bjeline i snove,što polako prolaze.tada oni plaču i ljubav vode.Ove neke nove ženke se čude,ali im ne smeta,jer dobijaju šta žele i što više nikad neće  od drugih dobiti.

Nebeski jahači to rade ,kao da nikad više anterije neće vidjeti.I ne rade to njima.To oni ljubav vode sa Proljećem, Zlatom,Frkom,Jelom Jelom Jelenom,Malom guzom,Kosom,Hanom, Ankicom ili nekim drugim mirisnim đardinom svoje duše..

Te djevojčice su se rađale da bi njihove ljube,žene bile, nalikovale su samoj ljubavi,snovima i cvijeću. Koliko mnogo cvijeća ima,koliko tisuće vrsta ih ima.Niko nikad spoznati neće.Koliko boja, mirisa i valera svega toga,još manje je moguće dokučiti.To bi bilo isto kao zvijezdice  i njine sestrice brojati.Svaka od tih djevojčica je  jedna prekrasna maglica.Imale su samo jednu jedinu manu.Zov majčinstva.Neka.Tako treba.To je najdivnija i načudesnija mana ljubavi.

Bog Milosni je žene obdario ljepotom i sjajem da bi im ljubav muževa darovao.I njihovu njima.

Nikad niko nije čuo za zov očinstva.Njega, muškarcima majčinstvo neuslovljeno poklanja.

Išlo Debu tih petnaest dana centrale ko budalu novine.I tri mjeseca bolnice ,čudo jedno.

Drugi put u bolnicu išo kad je Dobri ležo na maksilofacijali zbog papiloma lingve.Debi neko objasnio da je to neki piklić narasto na jeziku.

Za njim prvo Mojsije,ima šuhu da ima papilom lingve.Doturi ništa ne vide,ali čuli da je Mojsije prorok ,pa ga prime.

Čuli Deba i Herco da je Dobrom  i Mojsiju krenulo ko budalu novine  i otišli da ih  zavedu među pacijente.

Našla se ona ista hablečina koja je Mojsija primila.Herci već tada bol duše iz nosa virila.Prozove ga doktor,ustane Herco  i u ordinaciju.Deba za njim,doktor ga zaustavlja i kaže jedan po jedan.Deba se zavali u smjeh,sliježe ramenima i izlazi.Gleda ga doktor i sam sebi kaže:

-Joj budale,ljudi moji.

To mu  je jedina pametna tog dana bila.

Pita hećim Hercu šta mu je.On odgovara da ima slabo srce i pokazuje nalaze.Ono crno na bijelo dva puta ga hercika strefila.Naglašava da ga svako malo herc strefi,naročito kad Lela Jela Jelena safirli anteriju obuče.

Pita ga doktor  kakve veze imaju anterija i srce.Nikakve, kaže Herco ali njega srce uvijek hekne, kad vidi  Lelu Jelu Jelenu u safir anteriji.

-Što ona ne promjeni safirli i ne obuče drugu.

-Promjeni ona,ali njega srce onda ne strefi.

-To je dobro .-kaže doktor.

-Nije Leli Jeli Jeleni dobro.

-Kako joj nije dobro?

-Zato što onda nju strefi srce.

-Zbog čega nju strefi srce.

-Zato što mene nije strefilo srce.

Doktor ovo ne može razumjeti pa ga jednostavnije pita:

-Ajde ti meni sve polako ispričaj da je to mogu razumjeti.

Herci drago što on obrazovanijeg od ,većme sebe može  nešto naučiti,pa objašnjava,polako i po redu.

-Lela Jela Jelena ti je moja djevojka.Kad joj se primerači, obuče biserli haljinu i mene srce strefi.I sve je u redu.Jes,ja kasnije moram kod hećima,ali šta se može,naviko ja.Ona bi da me poštedi i  ne obuče biserli haljinu i mene srce ne strefi,nego nju srce strefi.Kontaš dotur.

Doktor ne konta,ali kaže kontam.Herco zna da ga hablečina ne razumije i nastavlja.

-Nju herc strefio zato što mene nije strefio,eto to je tako jednostavno.A to mu znači da takara ni i onda nju strefi srce.Ne može joj srce bez takara disat.Zato ti ona uvijek obuče biserli anteriju i mene srce uvijek strefi.

Doktor zino ko peš,ulazi Deba bez kucanja i još se baildiše od  od smijeha i kaže:

-A dotur,ne mere ga čovjek ništa skontat.

Laži i podmetanja – Grbovnik Bosanske vlastele

” Naletjesmo” na  stranica:

Grbovi vlastele Bosne i Hercegovine.

Oni nama trinaesti nesretan dan.

Pomislimo, to je nešto što se trebalo pojaviti na mrežama još prije njihovih nastanaka, prije nego što smo se mi, naši djedovi,pradjedovi i Bosanski kraljevi rodili. Neka, nikad nije kasno.

Kad ono , ne veliko razočarenje,nego bezočnost što se ne može podnijeti. Samo što smo počeli gledati i čitati shvatamo da se to Bosni opet beskrupulozno podmeće i podvaljuje. Više i ne kriju laži. Nije bitno ko je uradio stranicu, ni kojim motivom, mi autore i motive prepoznajemo.

Bitno je ono što grbovi govore.
Časnost nikad ne laže.

Ako je neko kojim slučajem dobronamjeran htio biti, taj je silno pogriješio, medvjeđu uslugu Bosni napravio.

Ako nešto radite –nemojte biti naivni, uradite to čestito, pošteno i objektivno. I dobro, četiri puta provjerite i peti put ako treba. Dobro provjerite i pazite jer Bosni se još od Kulina bana i Kosova podmeće i laži se šire. Provjerite ili se bar ogradite od pravovaljanosti onoga što predstavljate.

Nemojte nasjedati , zvijer je neumorna, nikada ne spava. Još uvijek u ušima odzvanja krvava jeka tama-tam gusala, prangi i lomača.

Ako ste zlonamjerni kao što jeste mi vam ne vjerujemo, mi vas znamo i prtjimoi vas  i vaše laži, podvale istinom uništavamo. Tako i sada.

” Grbovnik bosanske vlastele ” se čuva u Fojnici u Franjevačkom samostanu od “pamtivjeka” , naime od zauzeća Bosanskog kraljevstvu Ovo je potvrdio svjedok fra Grga Ilić (?),  biskup i apostolski vikar u Kraljevoj sutjesci 8.jula 1800.god. U svejdočanstvu pisanom prelijepim latinskim rukopisom i ovjereno biskupskim pečatom nema ništa sporno. Sve je jasno i čisto kao dan, tako izgleda.!?

Zamka se krije u tekstu iznad koji je nasilan, glupav i nevješto ubačen, da bi to jednostavno smiješno bilo da nije k'mično. Uvodni dio iz “1340 god.” sam o sebi svjedoči: ordinarni falsifikat i ogromna laž.

Niko nikad nije naučno datirao godine nastajanja pisanija i utvrdio kojim redom su nastajale. Prošlost Fojničkog manastira je toliko burna i kataklizmična.

Ne treba biti grafolog i da se ta nosporna činjenica potvrdi. Polupismeni, više nepismeni rukopis nekog popa Stanislava Rubčića, čiji se redovi klate ko nedoklano svinjče i pijano vrludaju ,htio bi da izgleda kao srednjevjekovna crkvena bosančica i “svjedoči”:

“Na slavu Stipana Nemanjića cara Srbljena i Bošnjaka 1340 godine.”

To sasvim odudara od onoga što se očekuje od “carevog svjedoka.”

Istorija Fojničkog manastira i crkve nam govori:

-u ” velikom progonima ” 1521-1524. g. i samostan i crkva su porušeni, obnovljeni su 1594-1598.g.

-u velikom požaru 1664 g. nestali su crkva i manastir nova crkva je sagrađena 1669 god.

To znači da popova poslanica nije mogla naći put do Fojnice prije 1669.god. Tada je i tvrdanja papskog legata “od pamtivjeka naime od zauzeća Bosanskog kraljevstva” samo bezočna laž i podvaljotina.

Dva odvojena dijela teksta su po svojim finesama, pismenosti i estetici, pa i samom značenju toliko udaljeni jedan od drugog kao civilizcija od pračovjeka.

Međutim pijani pop je dao istoričarima vrijedan podatak kad kaže da je Stipan oliti Stipe Car bošnjaka. Izravno potvrđuje da u Bosni žive samo Bošnjaci, hrvate i ne pominje.

Porezni registar iz 1624.g. nam potvrđuje da je u Bosni tada živjelo :

-150.000 katolika

– 75.000 pravoslovaca

-450.000 muslimana

Za Turke i historiju svi su oni samo Bošnjaci. (Novokomponovanim post – dejtonskim bošnjacima slijedi zaslužni tekst. )

U popovom tekstu se ” potkralo ” nekoliko grubih historijskih laži. Jedina ličnost koja odogovara Stipanu i laži je Stefan IV Dušan Njemanjić ili Dušan silni (1308.-1355.god.)

On je bio kralj Raške i car Srbije,Bugara, Grka i Arbanasa. Carem je proglašen 16.04.1346.god.

Iz njegove inaugurativne titulacije progovara istina : Stipan IV Dušan Nemanjić nikad nije bio car Bosne.

Godina ukazanje carske titule potvrđuje da Stipan 1340. godine uopšte nije bio car.

To istovremeno znači da nije imao nikakve veze sa bosanskom vlastelom i njenim grbovima.

Isto tako historija bilježi da u to vrijeme u Bosni nije bilo srba i hrvata.

Stefan IV Dušan Njemanjić ili Dušan silni (1308.-1355.god.)

On je bio kralj Raške i car Srbije,Bugara, Grka i Arbanasa. Carem je proglašen 16.04.1346.god.

Iz njegove inaugurativne titulacije progovara istina : Stipan IV Dušan Nemanjić nikad nije bio car Bosne.

Godina ukazanje carske titule potvrđuje da Stipan 1340. godine uopšte nije bio car.

Ono što je interesantno je podijeljenost mišljenja o nastanku grbovnika.

Vremena su razna: 1340.g. “svjedok silnoga”, petanesti, šesnaesti, sadamnaesti vijek i konačno 1800. godina.
Mi smo dokazali što smo htjeli dokazati. Kad poželimo biće toga još, koliko želite,samo recite.

Uopšte nije bitno kada je Fojnički gebovnik nastao. Iz više razloga ćemo se prikloniti godinifra Grge vikara, ali ne i njegovom tumačenju i namjeri. Biskup je to. Radi što mu Vatikan i inkvizicija naredi, a oni su vodili bezbrojne krstaške ratove protiv Bosne i još nisu prestali.

To govori i mjesto izdavanja potvrde: Kraljeva sutjeska. Možda je ona odabrana da se na neki način obezbjedi ” Bosanska kraljevska ” autentičnost.

Ako ste neupućeni Kraljeva sutjeska je tik do Bobovca – Curia bani (banski dvorovi) i dvori Bosanskih kraljeva: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić, i Stjepan Tomaš Kotromanić. Napraviti papski ferman u Kraljevoj sutjesci je isto što napraviti ga u Vatikanu. To je bio dokumenat koji je imao vrijednost papskog edikta jer ga je izdao i potvrdio papski legat fra Ivo vikar. Mislio nam ga Ivo viknuti. Neće moći ni ove noći ni ubuduće.

Vikni ga ti svojim Vatikanskim mentorima ,vi ste navikli na to.Pitajte pedere sa stropa Sikstinske kapele koji se smješe na svakog papu dok se njima moli.

Vjerujem da su grbovi tih godina sakupljeni i uvršteni u Fojnički grbovnik. Sami priznaju da nikad prije grbovnik nije nigdje pomenut. Tek od tog vremena , od jula 1800. g. se o njemu počelo govoriti i pisati.

Nije to ni čudno, jer se to dešavalo u vremenima kada je postajalo jasno da je kraj osmanlija samo pitanje vremena.

Fojnički grbovnik je samo jedan od dokumenata kojim se srbi i hrvati uvode na bosanske prostore radi legalizacije svoje morne prisutnosti u Bosni. Fra Grga apostolski vikar u grbovnik ključuje grbove ” bosanske vlastele “, i pazite sad:

Postavljamo pitanje koja je to vlastela, čija je to vlastela, otkud je ta da prostiš vlastela?

Upitani odgovor hitan vama dade: bosanske,hrvatske i srpske porodice, i to ne bi trebalo da bude nikakvog spora!?!?

Ono pazite sad vam skreće pažnju na 130 grbova navedenih po abecedi (A-Ž):

I. 70 grba su grbovi bosanske vlastele, 85% ima bogumilska obilježja (ljiljan zvijezda, polumjesec, sunce).

II. 21 grb je srpske vlastele koji nikad nisu živjeli u Bosni niti je vidjeli; osim u morama i snovima.

III. 13.grbova je hrvatske vlastele koji nikad nisu živjeli u Bosni niti je vidjeli; osim u morama i snovima.

IV. 11 oblasnih grbova /ilirski(poželjni)grbovi koji nemaju ništa zajedničko sa Bosnom,tradicijom i bosanskom vlastelom

V. 15 grbova su grbovi porodica o kojima nema podataka – o njima će se donijeti sud po identifikaciji

Tačnost podataka +/- 1 %

Dakle za 45 grbova je ustanovljeno (iz teksta koji su nudi) da nemaju ništa zajedničko sa Bosnom, vlastelom i porodicama srednjovjekovne Bosne. Ti grbovi su bezočne laži, podmetanja krojača vikipedijskih istina.

O ne pripadaju, niti su ikad preipadal Bosni.

15 grbova je neidetificirano, poučeni historijkim iskustvom njih ćemo svrstati pod ostale, iako je većina sudeći po obilježjima bogumilska odnosno Bosanska.

Rezime:

Grbovi bosanske vlastele 54 %
Podmetnuti grbovi 34 %
Ostali grbovi 12 %

Postotci govore sve.

Kada se tih 34% izbaci sa spiska Grbova vlastele Bosne i Hercegovine, a utvrdi porijeklo 12% grabova, tek onda se može hipotetički govoriti o nekim zajedničkim bosanskim konotacijama preostalih 54 % grbova. Počeni iskustvom vjerujemo da se još jednom moraju preispitati i neki iz skupine od 7o grbova.

U srednjevjekovnoj Bosni je bilo više od 7o vlastelinske porodice. Neki izvori pominju i tisuće njih. Kako je spisak pao i stao na broju 7o pitajte autore i pitajte povjesničare i istoričare.

Bosanski historičari ništa ne rade, čast vrlo rijetkim izuzetcima, na zaštiti istine i Bosne, dapače dopuštaju da je kvazi istoričari rastakaju podvalama i lažima. Historija će sve kvazi upravo radi samg značenja te rijeći pomesti, jer manijake su njhihove majke trebale abortirati pa metlom pomesti.

Do tada Fojnički grbovnik ostaje samo to, zajednička podvala i laž ” caroslovca ” i papskog legata fra Grge. Tekst koji govori o grbovima je samo proširenje i reaktiviranje bezočnih podvala i laži karađorđevskih slogana. Nas ne zavarava grb Armije BiH u pročelju.

Boj se danajaca kad ti darove nose.

Mišljenja sam da bi vikarovo prezime trbalo glasiti Vilić. Naše historijsko znanje seže samo do fra Grge Vilića, nigdje ne vidimo, možda smo negdje usput nekog krojača Ilića. Ako ga histroija zametnula nije nam žao. Zvao se on Ilić ili Vilić nije dostojan Božije riječi i Bosne. Mi nismo prezentirali ni tekst ni Grbovi bosanske vlastele tako da nismo sigurni šta je jad htio bilo čime da kaže, osim da bezočno laže.

Ko protura ” tuđe ” laži krijući se iza drugih i sam je lažov. Ko dodaje laži u zločinu živi. Ko laže taj i krade, ko krade taj u zindan ili zatvor istorije i onaj pravi ide. Zar ne potomče Ohmučevića.

Ovaj tekst potvrđuje i pravilo: Laž i podvala nikad ne dolaze sami. Ponašaju se isto kao i zlo. Kotrljaju se i množe! Nama je jasno šta vi radite. Nadamo se da i drugi vide.

P.S

O tome koji su Bosanski banovi i kraljevi bili vladari Hrvatske i Srbije ili dijelova tih zemalja ćemo u nekim drugim vremenima, ako naš Gospodar dozvoli.

Dogodilo se na današnji dan 18. Decembar / Prosinac

1398.-Tatarski vojskovođa Timur Lenk zauzeo je indijski grad Delhi.Ti tatari su bili strašni i veoma hrabri ratnici.Njima uopšte nije bilo birno da li je protivnik bio jači,brojniji ili naoružanij.Napadali su na sve strane svijeta.Na Kinu ,Indiju ,rsuke oblasti ,Evropu,Vizantiju.

1737.- Umro je Italijan Antonio Stradivari, najpoznatiji svjetski graditelj violina i drugih gudačkih instrumenata, koji je napravio oko 1.100 violina, viola i gitara. S njegovim potpisom sačuvano je oko 500 violina, 12 viola i 50 violončela. Stručnjaci nisu pronikli u tajnu savršenstva rezonance njegovih violina. Zna se da je drvo kupovao u Dalmaciji, uglavnom jelovo i vrbovo, ali se ne zna hemijski sastav laka – od svijetlocrvenog do tamnocrvenog – kojim je premazivao instrumente.

Kažu da nijedan violinista nije bio vrhunski ako nije svirao njegovu violinu.

1803.- Umro je njemački pisac, istoričar, filozof i protestantski teolog Johan Gotfrid fon Herder, koji je djelom “Ideje o filozofiji istorije čovječanstva” znatno uticao na mladog Johana Volfganga Getea, na književni pokret “šturm und drang” i njemački romantizam. Kao filozof pokušao je da izmiri materijalizam Baruha de Spinoze s idealizmom Vilhelma Lajbnica. Bio je protivnik formalizma Imanuela Kanta. Jedno od njegovih glavnih djela je zbirka narodnih pjesama “Glasovi naroda u pjesmama”, uključujući i “Hasanaginicu” u Geteovom prevodu.

Ako je bio učitelj Geteu i „štrum i drungu:u“ onda je bio trubadur.

1856.- – Rođen je engleski fizičar Džozef Džon Tomson, predsednik Kraljevskog društva u Londonu, profesor Univerziteta u Kembridžu, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1906. Otkrio je 1897. elektron, takođe atomističku strukturu elektriciteta i dao naučni osnov provođenja elektriciteta kroz gasove.

1865.- Finalni udarac robovlasništvu zadala je ratifikacija trinaestog amandmana na Ustav, SAD , kojim je ukinuto ropstvo.

Ono kad bi se šalili.Ropstvo nikad nije ukinuto.To kaže i papa Franjo:

U svjetskom gospodarskom sustavu kojim vlada profit, razvili su se novi oblici ropstva koji su u određenom smislu gori i nehumaniji od prošlih, upozorio je Sveti Otac u subotu 18. Travnja 2014., u govoru sudionicima plenarnoga zasjedanja Papinske akademije društvenih znanosti.

1879.- Rođen je švajcarski slikar Paul Kle (Klee) koji je prvi u ekspresionističko slikarstvo uneo irealni svet i predstave iz podsvesti i sna, anticipirajući time nadrealizam. Pripadao je grupi “Plavi jahač” koju su vodili Valerij Kandinski i Franc Mark (Franz Marc).

1903.- Američko-panamskim ugovorom zona Panamskog kanala stavljena je pod kontrolu SAD.

Panamci su se oparili.U prosjeku je renta bila dva dolara na sat.Ako imate vremena za bacanje,možete uzeti papir i olovku,ako imate digitron,još mbolje i računajte.

1907.- Rođen je Vlado Šegrt, partizanski komandant i narodni heroj Jugoslavije. U svom selu organizovao je prvu partizansku četu i s njom izveo prve akcije protiv neprijatelja. Bio je neobično hrabar i postao čuven zbog svog junaštva. Sa Savom Kovačevićem izvodio je napade na italijanske kolone na granici Hercegovine i Crne Gore. Ostale su upamćene pobjede partizana koje je Šegrt predvodio na Italijane i četnike u Gacku i Nevesinju. U teškoj i slavnoj borbi za Prozor izveo je niz podviga. Šegrtova Deseta heregovačka brigada i njen mostarski bataljon prvi su prodrli u grad. Prošao je gotovo sve veće bitke NOB-a, od rodnog Trebinja, do Bosne, Hrvatske i Slovenije. O hrabrosti i vojničkoj umješnosti ovog slavnog Hercegovca, jedne od najlegendarnijih ličnosti u BiH iz Drugog svjetskog rata, pisali su, između ostalih, Vladimir Dedijer i Koča Popović. Šegrt je za vrijeme rata bio komandant čete, komandant bataljona, komandant odreda, kasnije komandant brigade i komandant Dvadeset i devete hercegovačke divizije. Iz rata je izašao kao general. Za narodnog heroja proglašen je 20. decembra 1951. godine.

1911.- Rođen je francuski filmski režiser Žil Dasen, koji je u filmove kriminalističkog žanra unosio elemente društvenog angažmana. Početkom pedesetih godina 20. vijeka je u vrijeme makartističke desničarske histerije optužen za antiameričku djelatnost i onemogućen da radi u SAD, poslije čega je otišao u Evropu i snimao filmove naizmjenično u Francuskoj i Grčkoj. Filmovi: “Naci agent”, “Brutalna snaga”, “Goli grad”, “Rififi”, “Onaj koji mora da umre”, “Zakon”, “Nikad nedjeljom”, “Fedra”.

1911.-Rođen je Jure Kaštelan, jugoslovenski pjesnik.

1913.- Rodio se, u njemačkom gradu Lübecku, Willy Brandt, političar i kancelar Savezne Republike Njemačke od 1969. do 1974. Zadivio je svijet kada je 1970. kleknuo pred spomenikom žrtava nacizma u Varšavi i zamolio za oproštaj u ime njemačkog naroda. Sljedeće godine dobija Nobelovu nagradu za mir.

Jedno klečenje i nobeloba nagrada.

Povelje Kulina bana 826 godina nudi sve moguće humanistićke poruke,pa ništa.Dolaui iz Bosne kojoj pape ne mogu ni ime izgovoriti.

1916.- Francuzi su kod Verdena, snažno utvrđene tačke na Zapadnom frontu, poslije desetomjesečne bitke u Prvom svjetskom ratu potukli Nijemce, koji su prethodno pokušali proboj masovnom ofanzivom, uz do tada neviđenu artiljerijsku pripremu. U ovoj – najmasovnijoj i najkrvavijoj bici rata – poginulo je 543.000 Francuza i 434.000 Nijemaca.

Ravno milion mrtvih.Dodajte tri puta toliko ranjenih i razmislite o zlu koji se može javiti u čovječijem umu čoviječijem.Danas nećemo pominjati Aušvice i Hirošime.Suviše boli toliko nestalih ljudi.Uvijek u ime nekog novog svjetskog poretka.

1935.- Edvard Beneš je izabran za predsednika Čehoslovačke, četiri dana posle ostavke prvog šefa te države Tomaša Masarika (Tomas Masaryk).

Zbog toga nikad nije imao ulicu u Sarajevu.Marjan Beneš prvak Dvrope u Boksu je javno obznanio da je njegova porodica prekinula sve duiplomatske odnose sa Edom.

1940.- Tajnim planom, pod šifrom “Operacija Barbarosa”, vođa nacističke Njemačke Adolf Hitler u Drugom svjetskom ratu naredio je generalštabu njemačke armije da pripremi invaziju na Rusiju.

Njemački nacisti jedino zaboravili da u rusiji zimi pada jako mnogo snijega,a njemci nisu nikakvi skijaši.Oni su dobri ljude trovati Ciklonom B.Zauzvrat Rusi su ih pomeli snježnim ciklonom lačuša.

1947.-Rođen je američki filmski režiser Stiven Spilberg, autor niza izuzetno uspješnih filmova. Najuspješniji je sljedbenik teorije da se mitološki obrasci tzv. masovne kulture i njenih medijskih disciplina mogu koristiti kao univerzalno upotrebljivi simboli u planetarnom metajeziku.

Tako nešto podsjeća na Maru i bumbara,ali za izvlačenje love. No lova je lova,a Zapad za morbidetima poput:”Nešto demonsko”, “Duel”, “Teksas ekspres”, “Ajkula”, “Bliski susret treće vrste”, trilogija o Indijani Džonsu, “E. T. vanzemaljac”, “Park iz doba Jure”, “Šindlerova lista”.

1961.- Indijska armija ušla je u Gou, portugalsku kolonijalnu enklavu na zapadnoj obali Indije.

Sto šest godina poslije „ukidanja“ ropstva u SAD portugalci pali na ispistu očuvanja robovlasničkih odnosa.

1970.- U Italiji je stupio na snagu zakon o razvodu braka, uprkos protivljenju crkve.

Nije nam nikad jasno bilo kakve veze ima Vatikan i njegove crkve sa brakom.Šta oni znaju o braku i bračnim odnosima.Nikada njihovi službenici nisu okusili brak.I kako onda hadučari i tetkice mogu nekome braniti nešto u šta nisu upućeni,a odobravati pederluk.

1972.- Amerikanci su u Vijetnamskom ratu otpočeli masovno bombardovanje glavnog grada Vijetnama – Hanoja i tokom 12 narednih dana i noći, nazvanih “božićnim bombardovanjem”, bombe iz džinovskih aviona “B 52” usmrtile su više od 1.600 vijetnamskih civila. Takođe je poginulo ili je zarobljeno 70 američkih pilota.

Neće dugo .Protjeraće njih „žuti“ do obala atlantskog okeana.Možda im pomognu drugi „obojeni“.Živi bili pa vidjeli.

1973.-  – Umro je ruski državnik i visoki komunistički funkcioner Aleksej Kosigin, sovjetski premijer od 1964. do 1980.

1980.- – Umro je južnoslavenski pjesnik i prevodilac Dobriša Cesarić.

1995.- U Bonu održana konferencija predstavnika 31 zemlje i više međunarodnih organizacija o razoružanju i uspostavljanju međusobnog povjerenja zaraćenih strana u BiH.

Na vakat.Skoro cjelokupno Srebreničko muško stanovništvo nije doživjelo da vide to uspostavljanje.Ostali Bosanci ga još uvijek ne vide,jer fukara ne da.

1999.- Predsednica Šri Lanke Čandrika Kumaratunga (Chandrika) povređena je u eksploziji bombe u kojoj je poginulo 33 i ranjeno 137 ljudi. Vlasti u Kolombu optužile su tamilske separatiste za podmetanje bombe.

2000.- U Briselu su obnovljeni pregovori o sukcesiji bivše SFR Jugoslavije, nakon što su nove jugoslovenske vlasti odustale od stava da je SR Jugoslavija jedini naslednik bivše države, koji je tvrdo zastupao bivši predsednik SRJ Slobodan Milošević. Pregovori su uspešno završeni u maju 2001.

2001.- U Parizu je umro Žilber Beko (Gilbert Becaud) jedan od najuspešnijih francuskih pevača u drugoj polovini 20. veka. On je jedan od onih koji su se grebali za slavu od malenog vrapčića Edit Pjaf.

2003.- – Haški tribunal osudio je Dragana Nikolića, zvanog Jenki, na 23 godine zatvora. On je priznao krivicu za ratne zločine počinjene nad muslimanskim zarobljenicima u logoru Sušica kod Vlasenice, čiji je komandant bio u ljeto 1992.

2003.- Skupština Kosova usvojila je u načelu Zakon o saradnji sa Tribunalom u Hagu.

2005.- U jurnjavi tokom raspodele humanitarne pomoći u indijskom gradu Čenaju (ranije Madras) stradala su 43 beskućnika.

2009.-Umro je Oskar Danon (Sarajevo, 17. veljače 1913. – Beograd, 18. prosinca 2009.) Bio je bosanskohercegovački skladatelj i dirigent jevrejskog porijekla. Studirao je u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji i Pragu.Diplomirao je dirigiranje i kompoziciju na Praškom državnom konzervatoriju i doktorirao filozofiju na Karlovom univerzitetu u Pragu. Kao dirigent radio je u Sarajevu. Poslije Drugog svjetskog rata postaje direktorom Beogradske opere (1944.-1965.) i glavni dirigent Slovenske filharmonije (1970.-1974.). Bio je i dirigent u Beogradskoj filharmoniji i Simfonijskom orkestru Radio Zagreba. S tim orkestrima je kasnije nastupao diljem Jugoslavije i po Europi (Pariz, Wiesbaden, Firenca…). Bio je profesor na Beogradskoj glazbenoj akademiji. Bio je član i bivši predsjednik Udruženja muzičkih umetnika Srbije (UMUS-a). Za člana ANUBiH (Akademija nauka i umjetnosti BiH) izabran je 2008. godine.

2010.- Počeli su masovni protesti u Tunisu koji će dovesti do odlska sa vlasti predsjednika Zine el Abidine Ben Alija dvadeset osam dana kasnije. On je našao skrovište u Saudijskoj Arabiji.

2011.- Umro je Vaclav Havel (1936.- 2011.) češki političar i pisac. Bio je ikona protukomunističkog disidenstva, lider Baršunaste revolucije, deveti predsjednik Čehoslovačke i u dva mandata predsjednik samostalne Češke Republike.