sutra ću doć... pokucat na vrata kojih nema uporno ću...zvonit, rukama mlatarat, od prazan san na trenutak, ćeš me čut vidit očima, koje ne vide... ugasle mrenom sumnja... propuštenih trenutaka razbacanih godina pružit ćeš ruke uhvatit obris zamišljene stvarnosti i zaplakat za vratima koja ostaše nestavljena...
Yossamin – Doći ću
Bookmark the permalink.