Sutonu darivah sve
pa i ono što je grijeh
namjeniše mi vječno kajanje
Mnijem
neće proći potvore
ne dotiču nevinost
Ljubav
srca dar
prašine nema
Blješti
svaki san
smiljem darovani dan
A godine stisnu
zbrajati teretli vremena
nije moja sudba ni prokletstvo
Nije do njihovog zbroja
već koliko sam u njima ljubio
sebe nevinosti anđela poklanjao
Lepršaju sutoni
nošeni valima i neverama
zauvik milujući djetinju dušu