MERI CETINIĆ – Četiri stađuna / Song – Lyrics / Lijepi snovi


Mila Moja Snovi Oblaci

 

Meri Cetinić

Lijepi  snovi, mila moja

 

Vali Centofilija  Vjernost  Duga sna

Plam đardina Prava ljubav Autoportretova ljubav Svjetlost na kraju puta

 

Mnoge pjesme i nježni likovi nastanu i prije nego što ugledaju sunce.Spoznamo i nosimo ih srcu i osluškujemo kada će nam se obratiti.

U jednoj našoj priči smo oživjeli snove Meri Cetinić i prije nego ih ona nama posla.

Nismo se stidjeli da našim likovima nametnemo pjesmu koja će doći sedam godina poslije.

Okamenjena gromada pritišće ono dugme na kasetofonu.To pjesma se još nije desila ali Dobri ima prelijepe snove i može ih dozvati u bilo koji stađun..

Čiste klavijature zvuk vodi  nevoljnu i pretužnu pjevačicu da pusti glas.U misli nam pohrle dva nježna safira,što su  sjetne oči zarobili u velove čežnje . Sa iskrama modrih ljibičica  plešu. Blagost i dobrota  se preliva i pliva u plavetnilu što ga samo Jadran,Split mora  iznjedriti.

Tuga će se kasnije udomaćiti u te prelijepe oči.Nježne dječije ruke,dugih tananih prstiju, prebiru crno bijele tipke.

Umilna tuga,čini se poznata, ali to nije Frke Frkice glas.Glasa se isto,treperi  i boli isto , ipak ,onaj jedan  stađun više, što ga Meri Cetinić ima, prave tu razliku.

Pjesma je snimljena i ispjevana u istom mjesecu, stađun gore dole, nikad nam ništa značio nije.Svima nama, oni na sličan način  u zagrljaj jure.

Mi smo stađune uvijek osjećali i nikad i nismo ih brojali.Kako ćeš zbrojiti toliku ljepotu . Samo smo uživali u njima i oni sa nama.Sa njima snove sanjali i u njihove sehare ljubav polagali.

Meri to jednom drugom proljeću pjeva.Muški akter isti,proljeća različita,četiri ih stađuna i još sedam godina ih dijele,ali  ljubav,bol i tuga ih spajaju.Meštar zvani usud se za to pobrinuo.

Mali Prinčevi uvijek negdje odlutaju ili se vrate na nebo.Meri vam  lutanja malenih dječaka i snove grlica,   nježno  i sa ljubavlju,  svojim pjesmama, prenosi .

Vi pomislite da samo vama, o vama pjeva.

Nije bitno ako sjećanja  kasne koji stađun.Ponekad se mora.Priče ljubavne,priče radosti i tuge poslije dospiju do nje. Nekad i prije.

Ne može,ljepota mila , samo svoje srce i svoju bol na dlanu nuditi.

Puno je to boli i potrošenih damara. Triba se malo odmorit,primirit i o drugim ljubavima pjevati.

On je stišće,miloštivo ljubi i miluje,

Šapuće:

-Sve je u redu mila moja,nema žurbe,život  opet počinje nov.Ovaj put je bio u pravu.

Da, djeca su uvijek u pravu.

Kako i kamo god se neka ljubav kretala i sjala,ona će jednog dana da odleprša.I ostavi, slatke snove i veliku ,tešku bol.

Tako van je to.

I uvijek poslije svake ljubavi život počinje nov.

Nije bitno što je malo bolniji i ima malo više pelina.

Težinu je lako podnijeti ako ima dovoljno snova da ga drže na površini.Ako ih nema,treba ih dosanjati.

On ne vidi njene suze,jer ona je zavukla glavu plavu ili crnu ,(to je već sasvim lična stvar) duboko u njegova jedra.Krije tugu rastanka.

Netom. zatin ; stišava se  i glas mili samo za dragana njenog klizi.

 

Glas nebeski,mio i anđeoski:

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Moji se dani kroz vrime vuku,

S teplin i ladnin život se miša,

Žari me sunce, pere me kiša.

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Ča daje gazin vrime mi biži,

Stađuni moji još o’ početka

Korak po korak kraju su bliži.

 

Stađuni, stađuni moji,

Di je sad ono proliće cvitno!

Stađuni, stađuni moji

I lipo lito vedro i sritno?

Dok jesen stere lišće na stazi

Ruke mi stišću o’ zime mrazi,

Stađuni, stađuni moji, stađuni.

 

S rukon za ruku su četri stađuna

Ko će izdurat do kraja gazit,

Jedni će nestat ka da ji nima,

Na me će pazit još samo zima.

 

Stađuni, stađuni moji…

 

Ona se meškolji i još se jače uvlači u njega. Želi da mu popuni dio praznine što sutra će doći.

On je tiho grli i ljubi. I ljubav sa grlicom svojom vodi.

Njoj se oči rose od ljubavi i tuge,jer zna nešto što će on sutra saznati.

Ona se sutra udaje, a on će odjahati u samoću života na bijelom konju ljubavi.

 

Meri,

hvala na  snovima i ljubavi  koje si sa nama snila i dijelila.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši