Jadranka Stojaković – Bistre vode Bosnom teku /Song – Lyrics

 

 

Probudi se bijelo lane

jos za tebe imam snage

da ti dusu malo dirnem

u sargiju da ti svirnem

hej lane, hej

Probudi se bijelo lane

volim noci, mrzim dane

osjecam ti ruku meku

bistre vode Bosnom teku

Ref.

Lane moje hej, sav si mi od secera

lane moje hej, najljepsi iz sehera

suze liju, suze teku

bistre vode Bosnom teku

Probudi se bijelo lane

volim noci, mrzim dane

osjecam ti ruku meku

bistre vode Bosnom teku

Ref.


												

Galerija Bosna zemlje Božije milosti u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

Plvetni pogled  Uskomešani dan

Plavetni pogled                                                                                 Uskomešan dan

Nerazumni puti  Modrozeleni krajolik

Nerazumni puti                                                                         Modro zeleni krajolik

Krajolik u nijansama plavog Ples ruža

Krajolik u nijansama plavog                                                     Ples ruža

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

Nesuđeno milovanje   Nedoživljene radosti

Nesuđeno milovanje                                                         Nedoživljena radost

Neupoznata priroda  Smrt nerođenog djeteta

Neupoznata  priroda                                                        Smrt nerođenog djeteta

Sleđeno nebo    Bezuslovna ljubav

Sleđeno nebo                                                                     Bezuslovna ljubav

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

Zov ljubavi   Viseći vrt

Zov ljubavi                                                                           Viseći vrt

Vrt snova  Plavetni san

Vrt snova                                                                                                              Plavetni san

Otežale misli   Lakoća postojanja

Otežale misli                                                                          Lakoća postojanja

A. B. Šmiić – Ljubav





Zgasnuli smo zutu lampu

Plavi plast je pao oko tvoga tijela
Vani sume oblaci i stabla
Vani lete bijela teska krila.

Moje tijelo ispruzeno podno tvojih nogu

Moje ruke svijaju se zude mole

Draga, neka tvoje teske kose
kroz noc zavijore, zavijore

Kroz noc
kose moje drage duboko sumore
kao more

Dogodilo se na današnji dan 16. Maja / Svibnja

Danas je  petak 16.  Maj  / Svibanj 2025. godine.

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

135 dan   otišlo pajkiti u  blisku vječnost, napriliku do dogodine.

230 preostalih se ninaju. Neki se jako  počeli ninati, a nekima se već manta. Logično . Što si bliže osi vrtnje  , to lakše propadaš. A ono kamo i gdje , to je stvar izbora; činjenje i ne činjenje.

Čudno,  nešto mislimo ,   zašto djecu ljuljaju , ako im se od toga nesvijesti. To je vrlo kompleksna ,  te jako čudna stvar. Roditelji svjesno bandače rođenu djecu.  Da miruju i da im ne smetaju . I misle , svima potaman. Djeca pajke, a oni se tkare ili rade to što rade.

E  . pa , nije potaman. djeca lako ostanu  obandačena i munjena  za čitav život. A možda  i oni sami budu natakareni.

A možda je to dobro. Jer ako nisi bar malo munjen i zbunjen , život nema smisla , i vrlo je tegoban, da  ne kažemo krvoločan. Tako da se nije  jednostavno odlučiti:

Ili imati takaren život ili biti munjen i pomelo takariti. Normalno ne život. Ko je vidio da se prostači i takari život. Tada se obično zaglavinja.

Pitate : gdje se zaglavinja?

Najčešće je to vrlo bolno i vrelo mjesto. Gdje su insanski roštilji poredani jedni do drugoga, u beskonačnim  redovima i po zasluzi. Ravnoteža u smislu igre bez granica i parova.

Ravnoteža u igri bez granica , podrazumjeva  vječni ostanak na insanskoj roštiljadi.

Ravnoteža u parovima nije ništa skromnija. Kako si sijo na zemlji , upari se sa onim na nebu.

Što bi poete rekli:

-Ljuljali te ne ljuljali, riknjava se sprema.

U prevodu:

-Bolje riknuti nabeban i  naljuljan , nego kao ubleha , pogan  i fukara natakaren .

1703.-Umro francuski pisac Šarl Pero, autor čuvene zbirke bajki “Vilinske priče”, u kojoj su djeci širom svijeta poznate bajke “Mačak u čizmama”, “Crvenkapa” i “Uspavana ljepotica”. Ostala djela: “Vijek Luja Velikog”, “Poređenja starih i modernih”.

1845.-Rođen je Ilja Iljič Mečnikov, ruski biolog, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1908.

1873.- Rođen je francuski pisac Anri Barbis, propovjednik radničke solidarnosti. Učestvovao u Prvom svjetskom ratu kao dobrovoljac, ali se ubrzo razočarao, izrazivši ogorčenost u romanu “Oganj” u kojem je opisao stravičnu sliku rata, čime je snažno utjecao na pisce antiratnih romana u Evropi. Ostala djela: romani “Pakao”, “Svjetlost”, zbirka pjesama “Tugovanke”.

1881.- Prvi tramvaj na struju pušten je u saobraćaj u gradiću Lichterfelder, u blizini Berlina.

1898.-Rođena je pjesnikinja Desanka Maksimović, član Srpske akademije nauka i umjetnosti, čija se topla, senzibilna, neposredna i muzikalna poezija odlikuje humanošću. Završila je Filozofski fakultet u Beogradu i bila profesor u Obrenovcu, Dubrovniku i Beogradu. Djela: zbirke pjesama “Pesme”, “Zeleni vitez”, “Pesnik i zavičaj”, “Otadžbino, tu sam”, “Miris zemlje”, “Tražim pomilovanje”, “Nemam više vremena”, “Pesme iz Norveške”, “Letopis Perunovih potomaka”, “Ničija zemlja”, “Slovo o ljubavi”, priče “Ludilo srca”, romani “Otvoren prozor”, “Ne zaboraviti”, roman za djecu “Pradevojčica”, zbirka bajki i proze u stihu “Oraščići palčići”, putopis “Snimci iz Švajcarske”.

1917.-Književnik Vladislav Petković – Dis, jedan od najtalentovanijih srpskih pjesnika, utopio se u Jonskom moru kod Krfa kad je brod kojim se vraćao u otadžbinu u Prvom svjetskom ratu torpedovala njemačka podmornica.

1929.- Održana je prva svečana dodjela Oscara (Academy Award of Merit), popularne američke nagrade koju dodjeljuje Akademija filmskih umjetnosti i znanosti.

1942.-Prijedor je svoje prvo oslobođenje od fašizma dočekao već 16. maja 1942. godine. Bio je slobodan samo mjesec dana, ali u tom periodu formirana je Prva krajiška brigada, i osnovana prva partizanska avijacija. U ofanzivi okupatora na slobodnu teritoriju Kozare i Potkozarja, tokom juna, jula i avgusta 1942, oko 60.000 ljudi je stradalo (oko 20.000 djece). Desetine hiljada su završile u zloglasnom logoru Jasenovac. Međutim, ništa nije moglo slomiti želju naroda za slobodom, tako da je Prijedor po drugi put oslobođen 7. septembra 1944. godine. Slobodna teritorija Kozare, smatra se najvećom slobodnom teritorijom u okupiranoj Evropi u to vrijeme.

1943.-Ugušen je ustanak u Varšavskom getu. Bio je to oružani otpor Jevreja protiv nacista, gdje je u brutalnim borbama sa oružano i ljudski nadmoćnijim nacistima, ubijeno oko 7000 stanovnika geta, a varšavski geto je spaljen i sravnjen sa zemljom.

1953.-Umro je Jean Baptiste Reinhardt, belgijski džez-muzičar.

1960.-Američki fizičar Theodor H. Maiman (1927.- 2007.) predstavlja prvi upotrebljivi optički laser.

1967.-Nakon Šestodnevnog rata Jerusalem je pripojen Izraelu.

1972.-U rad je pušten hidroenergetski i plovidbeni sistem “Đerdap”, zajednički graditeljski poduhvat Jugoslavije i Rumunije. Sistem je koštao oko 400 miliona dolara, a elektroprivrede dviju zemalja dobile su 5,6 milijardi kilovat-časova struje godišnje.

1974.- Josip Broz Tito odlukom skupštine SFRJ proglašen je za doživotnog predsjednika države.

1975.-Japanka Junko Tabei postala je prva žena koja se popela na najviši svjetski planinski vrh – Mont Everest.

1985.-Mihail Gorbačov pokreće kampanju protiv alkohola u Sovjetskom Savezu.

1997.-Umro italijanski filmski režiser Džuzepe de Santis, jedan od najznačajnijih predstavnika filmskog neorealizma nastalog u Italiji u prvim godinama po okončanju Drugog svjetskog rata. Filmovi: “Gorki pirinač”, “Rim u 11 časova”, “Cesta duga godinu dana”.

2005.-Kuvajt daje pravo glasa ženama.

2008.-Ukrajina postaje 152 zemlja članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Jutro sa Blekijem – Maglu si rastjerala

maglu si rastjerala

došao sam ti mila

zoru smo potopili

u okean strašni

zarobljen u našim čulima

koji lomi kičmu našeg stida

i ja sićušan i silan

lebdim proplancima tvoga tijela

umilnom  ljepotom oslobođen

a ti tanana i jaka

uzbibani mramor

mojim vjetrovima pokošena

zbratimljeni svom snagom

u nagosti tijela

u maslinama pored mora

ljubavlju bremenitog

beremo edenske jabuke

Alphonse de Lamartine – Jezero





I nošeni vječno, u vječnoj noći,
bez povratka gnani spram obala skritih,
zar u moru ljetâ nećemo se moći
ni dan usidriti?

O jezero! Jedna godina tek ode,
a pred mile vale koje bez nje gledam,
gdje ona sjeđaše, na kamen kraj vode,
ja sam evo sjedam.

I onda si tako bučalo pod stijenom
i razbijalo se o tvrde joj strane,
a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom
noge milovane.

Jedno veče- pamtiš?-plovismo u muku,
međ vodom i nebom negdje živa glasa,
jedino se vesla čula kako tuku
u skladu talasa.

Najednom, glas neki, čudan, posve blago
s čarobnih obala podigao jeku,
val se primirio, a iz glasa dragog
čuh riječi gdje teku:

“O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni,
ne hitajte tamo!
Pustite da slasti naših dana cvjetnih
mirno uživamo!

Koliko nesretnih na zemlji vas moli:
za njih brzo hajte;
njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte.

Još koji trenutak zalud molim vruće,
vrijeme ni da čuje.
Noći zborim:”Lakše!” ali već svanuće
tamu rastjeruje.

Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa!
Nek nas radost primi!
Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa,
s njim tečemo i mi.

O zavidno vrijeme, zar će pjani sati,
kad nas ljubav sretnim valovima hrani,
jednakom brzinom od nas otjecati
k'o nesretni dani?

Zar od njih ni traga neće biti više?
Zar zauvijek nesta tih satova sreće?
Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše,
zar ih vratit neće?

Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne,
od otetih dana što tamo činite?
Hoćete l’ nam vratit sve zanose plamne
što nam ih grabite?

O jezero! Stijene! Špilje! Šumo slijepa!
Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi,
na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa,
barem spomen blijedi!

Bilo u tišini tvojoj il’ u buri,
jezero, u sjaju okolice tvoje,
u jelama crnim, u hridima surim,
što nad tobom stoje.

Bilo u lahoru koji šumeć brodi,
u šumoru što ga žal žalu predaje,
u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi
blijedim sija sjajem.

Vjetar što jauče, trska što šumori,
lagani mirisi u zraku i dahu,
sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori:
“oni se volješe”

Jesenjin – Lisica


A. M. Remlaovu





Na razmrskanoj nozi se dovukla,
Uklupčila se kraj rupe i brega.
A krv je ko tanka brazda okrugla
Sanjivo lice delila od snega.

Još je nazirala pucanj kroz dim ljuti,
I vila se šumska putanja u oku.
Iz žbunja je vetar kosmati i kruti
Raznosio sitne sačme kišu zvonku.

Kao žunje, nad njom magla se je vila,
Bilo je crveno vlažno veče pozno.
Nemirno se glava dizala i krila
I jezik na rani ledio se grozno.

Žuti rep, ko požar, u sneg je upao,
Ko kuvana mrkva usna je otekla …
Širio se inja i sačme dah zao,
A krv, vrh čeljusti, curila je, tekla.