Autor
Hajro Šabanadžović
Petnaest dana proljeća – IV dio
Iskrice zimskog jutra Čedno srce
Portret golubara Svitanje nad Gradom čednosti
Zavjesa Ljubičice u polju šarenom
Iluzija Školjka
Mjesec Tišina
Usnula ljubav Grad čednosti sanja i živi
Lahorac Kuda plovi ovaj brod , svjetlosti pun
Ona iza velova Nježni đardin
Brižnost Naše nebo
Naša nada Razdvajanje
Prelepa reko! dok tvoj pramen
kristalno čist treperi,
ti žarke si lepote znamen
– srce neskrito ljupko –
smelih draži klupko
u starog Alberta kćeri;
Kad ona tvom se valu smeši –
što trepti kroz odsjaje –
tad od svih potoka lepši
njen poklonik postaje;
jer, kao tvoj val, on sred srca
lik čuva njen duboko –
i drhti dok se nad njim zrca
duše joj željno oko.
Vrijeme nije za suze
mila od kraljevskog roda
podmitio sam anđele
i oni se mole za nas
na tragovima kiša
sada je vrijeme radovanja
dobro mi došla djevojčice
u ovoj kristalnoj noći
kada snovi postaju stvarnost
pruži mi ruku
odvešću te na trg zaljubljenih
na kojem od srca živih
prave ruže crvene
i prodaju djevicama
bez srca
poželio sam
svoju ružu crvenu
tebi da poklonim
da se smijemo i smejemo
zaljubljenom djetetu ovom
Ti si …
Ti si čarobna sjena
nježna kao vala pjena
Ti si nestašni ocean
kao dani mojih nada
Ti si krhka ruža
što ka meni ruke pruža
Ti si plavetni suton
u kome tijelo odmaram
Ti si pobješnjelo more
koje srce moje smara
Ti si mjesečeva bajka
koja mojom dušom sni
Jube
Hvala Ti
molim Te
Ti oprosti mi
jer volim Te
Čarolija sutona
Život je lijep.
Ali , ponekad , iza te maske kriju se tužne priče, tagedije,
monstruozni činovi i nerazum.
Boli glava.
Vrijedi se podsjetiti zla koji uvijek vreba.
Radi pouke .
Nigdje kraja ljudskoj gluposti i svireposti,
i zahvaljivanja Stvoritelju što naš spašava od nas samih.
Kada se kiše i oluje stišale budu
I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao
I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja
nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra
a aleje ponovo ožive životom proljeća
Ja kliktaću nestanku svome
Tada draga sigurno više neću morati čekati
i po pola sata duže,
Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože,
tvoj korak laki.
Znam, tebi se nikada žurilo nije
A ja baksuz, baš u jesen se zaljubih
Ali nije važno, ja evo kličem
jer rekoše mi
Iza svakog nestanka rođenje niče
Znam u prošlosti jednoj
Noć je odnijela dan
Ali ipak ja ponekad
Želim vratiti dan
Pjesma je sav život moj
Pjesma smo mi, ja i ti
kad kišni dani prođu
ja nestaću uz zvona zvuk
Pjevajte svi
ja ću sad napustit vas
Al pjesma ta nek vječno živi
nestanak taj
nek bude poziv moj za sve
za jedan život nov
Dan sa jutrom se rađa
Vjetar odnosi noć
Sunce nadanja budi
Život počinje nov
Pjesma je sav život moj
Pjesma smo mi, ja i ti
kad kišni dani prođu
ja nestat ću uz zvona zvuk
Pjevajte svi
ja ću sad napustit vas
Al pjesma ta nek vječno živi
Nestanak taj
nek bude poziv moj za sve
za jedan život nov
Pjevajte svi
ja ću sad napustit vas
Al pjesma ta nek vječno živi
Nestanak taj
nek bude poziv moj za sve
za jedan život nov
Nek pude poziv moj….
“Kada se kiše i oluje stišale budu
I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao
I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja
nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra
a aleje ponovo ožive životom proljeća
Ja kliktaću nestanku svome”
Karoca prelijepog života gre…
sve dalje
i brže gre…
A opet – ehhej
valja nama preko
Modre rijeke
do neba stići…
karocom
il bez nje
A ća se tu mere…
Božjom pomoću
neka gre!
U đardinu zaljubljenih
ubraću za tebe
ružu crvenu od snova
pokloniću ti je danas
za ovaj jedan jedini
rastanka dan
a ljubav zauvek unesi
u svoju čednost
i molim te
oprosti što mi krv
iz očiju lije
a ne znam zašto
u bajci
šta je snivan
ima jedno poje
posađeno maslinan
gori,
više mista
priko ceste i pruge,
kamenon gromadon štićeno
od bure sa sjevera,
šikaron zareslo tuđe poje
na zapadu
neda vitru da ga tuče,
od istoka sunce ga zoron ranon
obasjava, miluje
i grije,
a more mu lelujavo,
s juga,
miris slani kapi donosi
u litnjoj vrelini sutona
na ulzu volat o crveni ruža
šta si ih ti,
ono davno
u našen snu sadija,
pa se
priko kamenon popločana puta
ulazi
ispod odrine,
kroz debeli lad
prema kućici
s live i desne strane
nasuta je zemja a
na njoj se koćoperi smilje u cvatu
među grmovima ružmarina
pa se mišaju mirisi mora, cvića,
rascvali ruža u ti
desetak metara do doma
tvog i
mog