Bleki – Maglu si rastjerala

 

 

maglu si rastjerala

došao sam ti mila

zoru smo potopili

u okean strašni

zarobljen u našim čulima

koji lomi kičmu našeg stida

i ja sićušan i silan

lebdim proplankom tvoga tijela

 

 

umilnom  ljepotom oslobođen

a ti tanana i jaka

uzbibani mramor

mojim vjetrovima pokošena

zbratimljeni svom snagom

u nagosti tijela

na proplancima pored rijeke

beremo edenske jabuke

 

Bookmark the permalink.

Komentariši