Bleki – Maglu si rastjerala

 

 

 

maglu si rastjerala
došao sam ti mila
zoru smo potopili
u okean strašni
zarobljen u našim čulima
koji lomi kičmu našeg stida
i ja sićušan i silan
lebdim proplankom tvoga tijela
umilnom  ljepotom oslobođen
a ti tanana i jaka
uzbibani mramor
mojim vjetrovima pokošena
zbratimljeni svom snagom
u nagosti tijela
na proplancima pored rijeke
beremo edenske jabuke

Bookmark the permalink.

Komentariši