KRUNOSLAV KIĆO SLABINAC – OTIŠ'O JE S MIRISIMA JUTRA / Lyrics – Song

 

Jos i danas sve me na njeg sjeti

Stari sesir visi pokraj vrata

I sto mati znala mi je reci

Bog je dao srce mu od zlata

 

Jos i danas cujem one rijeci

Samo dobre Bog na kraju ceka

Zato sine od svih mojih rijeci

Nek u srcu ostane bar neka

 

Otiso je otac moj polako

Otiso je stazom sto vijuga

Pratile ga neke stare pjesme

Sve do Rijeke kojom tece tuga

 

Otiso je pjetli kad se bude

Kao da u setnju nekud krece

Otiso je s mirisima jutra

Da l je znao da se vratit nece

 

Rasulo se jutro kroz ravnicu

Sve je tu a njega nema vise

Tuga usla tamburi kroz zicu

I ko da su pjesme sada tise

 










												

Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

  

Umilne boje ljeta

Nebeski vatromet

Modra rijeka i čarolija

 

Violetni vjetar                                                               Jesenji kaleidoskop

Razigrana livada

 

Mjesečeva noć                                                                      Miris proljeća

 

Uzburkani velovi                                                       Razigrana svjetlost

  

Ona je osvit                                                                   Ona je ljubav

Kahlil Gibran – More

 

 

U noćnome miru kada za zastorima čovjek usni

 

Šuma kliče:

Ja sam Sila koju sunce iz zemlje izmami,

 

A more ostaje mirno

Misleći: Sila pripada meni.

 

Stijena veli:

Vrijeme me sazdalo kao kamenje za Dan sudnji,

 

A more je i dalje nemušto

Misleći: Znamenje pripada meni.

 

Vjetar veli:

Divna je moja samotinja među nebom i maglama,

 

A more ostaje mirno

Misleći: Vjetar pripada meni.

 

Rijeka veli:

Pitka li sam tečnost što gasi žeđ poljima,

 

A more je i dalje nemušto:

Misleći: Rijeka pripada meni.

 

Gora veli:

Ja sam stasita kao nijedna zvijezda u svemiru,

 

A more je i dalje mirno

Misleći: Gora pripada meni.

 

Misao veli:

Ja sam jedini kralj na ovome svijetu,

 

A more ostaje usnulo

U snu govoreći: Sve pripada meni.

 






												

Bleki – Kad bih smio rekao bih šta je tuga

 

Kad bih smio

rekao bih ti šta je tuga

 

zagledaj se u srce krvavo i živo

tvoje i moje

 

zveckaju k'o dukati blještavi

molbom bačeni niz kaldrmu

 

tabut bjelji od čednosti tišinom sni

dok hamali nose ljubav moju

 

čedo mlađe od snova

starije od devet godina mojih

 

a u njoj cvjeta od boli

Krhka ruža

 

sanak vječni nijemi

ljubav djetinja  moja


















												

Karolina Gočeva & Tose Proeski – Nemir/Song -Lyrics – Prevod na Bosanski

 

Тоше:

Дали е доцна нешто да сменам?

Кому да кажам, без тебе не можам?

Светот да сакаш би ти го купил,

грешев што грешев,

само Бог би ме искупил.

 

Каролина:

Пројде многу време

сама спијам, а ме галат копнежи.

Уште те сакам тебе,

ти си дел од сите мои молитви.

 

Тоше и Каролина:

Ти си немир што ме тера

да се премислам,

да верувам во љубовта,

да научам да простам

зошто секој простува

и барем еднаш се покајува.

Ех, да најдеш некој повод или причина

на полноќ да ме разбудиш,

ќе откриеш во очи дека било вистина

штом велат дека пак нè заљубив.

 

Тоше:

Дали е доцна нешто да сменам?

Кому да кажам, без тебе не можам?

Штом ќе го спомнат твоето име,

солзи се будат, ајде дојди утеши ме.

 

Каролина:

Сакам да те видам,

да те бакнам исто како некогаш,

Чекам и твоја ќе бидам.

Зошто мислиш, зошто не се јавуваш?

 

Тоше и Каролина:

Ти си немир што ме тера

да се премислам,

да верувам во љубовта,

да научам да простам

зошто секој простува

и барем еднаш се покајува.

Ех, да најдеш некој повод или причина

на полноќ да ме разбудиш,

ќе откриеш во очи дека било вистина

штом велат дека пак нè заљубив. (2х)

 

Nemir

Toše:

Da li je kasno nešto da promijenim?

Kome da kažem da bez tebe ne mogu?

Svijet da poželiš ja bih ti ga kupio,

ono što sam sagriješio,

samo Bog mi može oprostiti.

 

Karolina:

Prošlo je mnogovremena,

sama spavam, a miluje me čežnja

Još uvijek  te volim

ti si dio svih mojih molitvi.

 

Toše i Karolina:

Ti si nemir što me tjera,

da se predomislim,

da vjerujem u ljubav,

da naučim da praštam,

zato što svi praštaju,

i barem jednom se pokaju.

Eh, da nađeš neki razlog ili riječi

u ponoć da me probudiš,

otkrit ćeš u očima da bila je istina,

kada kažu nam da opet  se zaljubiš

 

Toše:

Da li je kasno nešto da promijenim?

Kome da kažem da bez tebe ne mogu?

Kad se pomene tvoje ime,

suze se jave, hajde dođi utješi me.

 

Karolina:

Želim da te vidim,

da te poljubim  kao nekada,

čekam i tvoja ću biti,

zašto razmišljaš, zašto se ne javljaš?

 

Toše i Karolina:

Ti si nemir što me tjera,

da se predomislim,

da vjerujem u ljubav,

da naučim da praštam,

zato što svi praštaju,

i barem jednom se pokaju.

Eh, da nađeš neki razlog ili riječi

u ponoć da me probudiš,

otkrit ćeš u očima da bila je istina,

kada kažu nam da opet  se zaljubiš

(2x)


												

Bleki – A vrijeme neumitno klizi

 

 

Sve češće

raznježen krhkim bolom

hodim

zastajkujem

nijemim

galerijiom svjetlosti

bojenoj zapretenim snovima

zapisanih vremenom a neumitno klizi smiraju

 

miljem prebirem po iskonu prohujalog vremena

što zaleđeno titra među zlaćanim  ramovima

obnoć tražeć

i nalazeć oči

pune sna

i ljubavi

 

nijemim pred usnulim ljepotama

što pogledima

miluju odbjegle dane

koje

znam

vratiti se neće

ali ustreptalim grudima

darivaju mekoću čednih usana

oblivenih djetinjom  srećom

 

slikama plove noći

mistični  zapisi

treptaja  i nade

podarenih nježnim dodirima

zaljubljenih bića

bespovratno izgubljenih

u prostoru

u vremenu

u krvi

što vječno teče

krikom rastanka što se sluti

u slijedu  poteza kistom

 

svako veče liježem u svilenu postelju prošlosti

okružen vremenom i milostivom sudbom

razigranih tugama  sjećanja

kad  ljubav bješe ljubav

a svaki dodir tijela

sakriven u uzdasima

bojenih mirisima  procvjetalih

jecaja

nosi

tek jedan valer

tek jednu lat

rose pupoljka koji se daje

i postaje krhka  ruža

 

Nikad ne pitam

gdje ste sad

ljepote moje mile

jer srce

milošću Božijom

odgovor zna










												

Bleki – Jednom je i meni loše odilo

Prije ovog vakta biješe

ja nadobudan 

veoma lijep

smiono nestašan

uma dostatno samo za slike

đardinske snove

neki stih

Ipak pomalo čudovišno

ili čudesno

šta mu ga znam

riječi zaboravu ode

ljubav je sama od sebe

sa neba poput pahulja bijelih

padala

svakog plavetnog dana

ćak i kada je kiša

suze lila

 

Jedno veče

princeza mi reče

ko te ne bi volio

taj te nije bolio

smotan si naopako

kao zaljubljeni fišek košpica

 

 

 

Jednom je i meni loše odilo

princeza je odavno otišla

da spi

sada sam srebren

još uvijek djetinjast

i smotan

zaljubljen u ljubav

krši me

više niko ne uzima

fišeke košpica

svježe mirisne nježne

koje pokušavam poklanjati

ali instant život uzima maha

kokice ekspresno pucketaju

a ja još uvijek sanjam

doći će Malena

da sanjamo zajedno

 


												

Boba Stefanović – Obriši suze draga / Song – Lyrics


Sunce more miluje Ljubav Krug radosti

 

Obrisi suze, draga, obrisi suze

jer citav je zivot pred nama

necu dozvoliti, mila

da jos jedanput ostanes tuzna i sama

 

Refren

Ti ne znas, jedina moja

kako su tuzni bili dani bez tebe

zato sto nisam sa tobom

tako sam cesto, draga, mrzeo sebe

 

Obrisi suze i veruj

nikada vise, mila, otici necu

zivecu samo za tebe

jer zelim da ti vratim radost i srecu

 

Refren

 

Obrisi suze kad molim

svaka me tvoja kap pece i boli

tuga se vratiti nece

jer je kraj tebe covek koji te voli

 

Refren






												

Djordje Balasevic – Sevdalinka / Lyrics – Song

 

Bosna zemlja Božije milosti

 

Sarajevo Grad čednosti

 

Blistava Modra rijeka

 

Drina voda hladna

 

Sta god nocas da zapevam

vuci ce na sevdalinku

usnuo sam cobanicu uplakanu u sljiviku

grom udari, planu seno

rasturi se stado njeno

zaplete se dim na uvojku

rece da se zove Bosna

cudno ime za devojku

 

Nekom Drina tece desno

nekom Drina lijevo tece

ma sve da tece u dubinu

na dve pole svet da sece

znam tajni gaz, moje lane

most se pruzi gde ja stanem

sve da vuku me konji vrani

nema meni jedne strane

dok si ti na drugoj strani

 

Osta ovaj stari kompas u grudima

a po polju nikli zabrani

crne senke sto se gnezde u ljudima

nadlecu me kao gavrani

 

Nekada sam putovao po mjesecu

kroz vilajet pun hajducije

a sada me oci ljudske

plase vise nego vucije

 

Sto puta su prijatelji u molitvi pomenuti

da l’ ce mi se radovati

ili glavu okrenuti

sta slagati, sta im kas'ti

svet ne mozes pesmom spas'ti

njine brige me i nocas brinu

dok se spremam na put kuci

na put kuci u tudjinu

 

Svetom smo se rasipali k'o djerdani

nosili nas nebom cilimi

da li su to stvarno bili bolji dani

ili smo to bolji bili mi

nekad smo se bratimili po pogledu

sluteci da isto sanjamo

i Bogu je prosto bilo

krstimo l’ se ili klanjamo